Glas i njegove karakteristike kao što su boja, intenzitet i visina čine svaku osobu jedinstvenom i prepoznatljivom. On se oblikuje tijekom djetinjstva i mladenačke dobi te se u ovom razdoblju događaju najveće promjene. Najveća i najzamjetljivija od njih je promjena visine glasa koja je posljedica odrastanja, točnije – anatomskih i funkcionalnih promjena u strukturi grkljana, kao i kod ostalih organa i organskih sustava koji su zaslužni za oblikovanje glasa onakvim kakvim ga slušatelj čuje. Osim takvih normalnih razvojnih promjena, ponekad se u glasu javljaju i patološke promjene koje onda nazivamo poremećajima glasa.
Što su zapravo poremećaji glasa?
Poremećajima glasa možemo nazvati sve ono što smanjuje učinak komunikacije i čini glas manje ugodnim, pri čemu govornik za primjeren i ugodan glas troši previše energije (Bolfan-Stošić, 1994). Poznato je da poremećaji glasa kod osobe smanjuju kvalitetu života ograničavajući joj izbor aktivnosti, izvršavanje zadaća i poslova te sudjelovanje u socijalnim interakcijama i druženjima.
Kada je riječ o poremećaju glasa kod djece predškolske dobi, tada se zapravo najčešće misli na dječju promuklost ili disfoniju (Bolfan-Stošić, 1994). Pojam promuklosti ili disfonije označava svako odstupanje od normalnih obilježja visine, intenziteta i kvalitete glasa. Promuklost se, osim u dječjoj, može javiti i u svakoj drugoj životnoj dobi. Njezina pojava koja se zadrži duže od dva tjedna zahtijeva pregled stručnjaka, a nerijetko i multidisciplinarni pristup, tj. intervenciju stručnjaka različitih profila poput otorinolaringologa, fonijatra te logopeda.
Prevencija i rano otkrivanje promuklosti vrlo su bitni kako se ona ne bi zadržala i u odrasloj dobi. Kod djece je najčešća u razdoblju od treće do šeste godine, što se povezuje sa specifičnostima i ograničenim mogućnostima dječjeg glasa u ovom razdoblju (Dembitz, 2012). Neka istraživanja pokazuju kako je promuklost prisutna kod više od 50% djece predškolske dobi, a kao njezin najčešći uzrok navodi se hiperkinetička disfonija (Parčina, 2019).
Hiperkinetička disfonija i vokalni noduli
Hiperkinetičku disfoniju obilježava mukao glas, pun šuma i hrapavosti. Ona najčešće nastaje uslijed pogrešne uporabe ili zlouporabe glasa, a može se očitovati u prekomjernom naprezanju vratnih mišića za vrijeme govorenja, što je posebno prisutno kod dječaka. Do zlouporabe glasa dolazi zbog: vikanja, pjevanja ili govorenja iznad uobičajenog raspona, preagresivne igre koja uključuje mnogo glasnog vikanja i govorenja, zatim oponašanja drugih osoba iz djetetove uže okoline koje imaju promukao glas ili koje viču dok govore, preglasnog govora za vrijeme grlobolje te agresivnog oponašanja glasanja životinja i glasova likova iz crtanih filmova (Parčina, 2019). Na glas negativno utječe i govor u buci, pretjerano čišćenje grla ili kašljanje, boravak u zadimljenim i zagušljivim prostorima te slaba hidratacija.
Ako se zlouporaba glasa događa kroz dulje razdoblje, ona može dovesti do promjena u samoj strukturi glasnica jer njihovim titranjem nastaje glas. Najčešća posljedica u predškolskoj dobi je pojava čvorića ili vokalnih nodula. Oni mogu zahvatiti jednu ili obje glasnice. Vokalni noduli su dobroćudne strukture, a češće se javljaju kod dječaka nego kod djevojčica i to u dobi između pete i dvanaeste godine života (Parčina, 2019).
Vokalna higijena
Ako dođe do zanemarivanja disfonije, to može značajno otežati i produljiti trajanje terapije te smanjiti njenu učinkovitost. Poremećaje glasa bitno je prepoznati što ranije kako bi se dijete što prije uključilo u odgovarajuću terapiju. No još je bolje prevencijom spriječiti da do poremećaja glasa uopće dođe. To se može postići poučavanjem djece pravilnoj brizi o vlastitom glasu, tj. vokalnoj higijeni. Ona započinje osvještavanjem i uočavanjem ponašanja koja na glas imaju negativan ili pozitivan učinak.
Dijete mora usvojiti naviku „odmaranja glasa“ u vrtiću, na igralištu ili kod kuće kroz izbjegavanje vikanja, vrištanja, preglasnog pjevanja ili oponašanja glasova i zvukova koji stvaraju opterećenje njegovim glasnicama. Također, potrebno je izbjegavati ustrajno i pretjerano pročišćavanje grla ili prejako kašljanje, preglasno govorenje, govorenje u buci i dozivanje na daljinu. Nije poželjno dugo boraviti u prostorijama u kojima je zrak prehladan, prevruć ili zagađen prašinom i dimom, uzimati hranu ili piće koji su prehladni, prevrući, prekiseli i preljuti ili velike količine slatkiša te gazirana pića (Parčina, 2019). Važno je steći naviku pravilne hidratacije kako grkljan ne bi ostao suh te naučiti govoriti na opušten način.
Odrasli kao primjer zdravog korištenja glasa
Glas je od neprocjenjive važnosti za međuljudsku komunikaciju jer se preko njega, osim sadržaja poruke, može mnogo doznati i o sugovornikovom emocionalnom stanju, temperamentu, stupnju obrazovanja i porijeklu. Dijete je već u majčinoj utrobi sklono slušanju ljudskoga glasa te može prepoznati njezin glas prema njegovim specifičnim karakteristikama. Stoga mu je potrebno pružiti odgovarajuću pažnju i brigu od ranog djetinjstva te ga tako očuvati zdravim i prepoznatljivim kroz čitav život. Zato roditelji i ostale odrasle osobe u djetetovom okruženju moraju biti primjer kako zdravo koristiti glas.
Mateja Ružić, mag.logoped i Nikolina Gelo, mag. logoped – Žena vrsna
Foto: Jason Rosewell – Unsplash
Literatura:
Bolfan Stošić, N. (1994). Otkrivanje, prepoznavanje i određivanje vrste poremećaja glasa djece predškolske dobi (magistarski rad). Zagreb: Fakultet za defektologiju Sveučilišta u Zagrebu.
Dembitz, A. (2012). Glas i njegove promjene. Znanstveno-stručni simpozij – Logopedija: jučer, danas, sutra. Zagreb: Hrvatsko logopedsko društvo.
Parčina, M. (2019). Poremećaji glasa predškolskog uzrasta – dječja promuklost, U: Hrvatsko logopedsko društvo – Podružnica Splitsko-dalmatinske županije, Logopedski vodič Splitsko- dalmatinske županije (11-13). Split: HLD.
