Često sam svoju djecu prilikom zajedničkih posjeta prabaki nastojala podučiti vrlini poštivanja starijih. To je bilo vrlo ugodno iskustvo sve do trenutka kad se moja svadljiva prabaka preselila mojoj baki. Njezin stav, izgled i invalidska kolica odavali su tako zloslutnu sliku da su je se djeca bojala.
Svaki je početak težak ili kako se prilagoditi teškoj prabaki
Prabaka je postala izvor životnih lekcija i izazov. Nije imala vlastite djece, a suprug ju je napustio kada je ostala prikovana za invalidska kolica. Učila sam djecu da se trebaju brinuti za starije i pronaći način da im ugode, stoga kada su djeca imala priliku proširiti ovu ljubaznost i prema prabaki, bilo bi to kao naručeno – osim što je prabaku bilo teško voljeti.
Iako je prabaka znala da moj sin ima astmu, pušila je dvije cigarete odjednom. Prabaka je prigovarala i odbijala jesti hranu koju bi baka pripremila. Nije se ni s čim slagala te bi često upadala u razgovore koji je nisu nužno uključivali. Jednom je na nas bacila cipelu jer nismo učinili po njezinom.
Prabaka je bila izazov
Iako su susreti s mojom prabakom bili izazov, ipak sam poticala djecu da budu ljubazna tako što će je, kada govori, saslušati bez prekidanja. Ovo je iskustvo preraslo u otkrivanje priča o prabaki i njenom životu. Pričala je o svojoj mladosti, a djeca su zainteresirano slušala o godinama njezina odrastanja. Nakon nekoliko mjeseci što smo je posjećivali, prabaka je počela pokazivati zanimanje i za dječje aktivnosti.
Prepoznali smo da imaju zajedničke interese što je pomoglo djeci da razviju odnos s prabakom. Kada bismo naišli na neku staru knjigu ili film u knjižari, spomenula bih kako je prabaka zasigurno uživala u takvoj vrsti zabave kada je bila mlađa. Htjela sam da moja djeca prepoznaju kako njezini interesi i nisu toliko različiti od njihovih vlastitih. Uskoro bi se i sami sjetili prabake kad bi ugledali nešto povezano uz nju. Uz ovakvo razumijevanje djeca su mogla vidjeti dalje od njezine grube vanjštine i prepoznati osobu koja je nekoć bila i još jest te da je na mnoge načine baš poput njih samih.
Naš odgovor na susrete s prabakom
Prije nego što bismo otišli posjetiti prabaku, podsjetila bih djecu na pristojno ponašanje poput rukovanja, razgovijetnog govora i gledanja ljudi u oči. Kroz ove susrete djeca su se sve više osjećala sigurna u društvu prabake i naučila da svatko zaslužuje poštovanje i prihvaćanje ako ne iz drugih razloga, onda zato što su stvoreni na Božju sliku. Kako je prabakino srce bivalo sve mekše, moja su djeca otkrila da ponekad osobe koje nije lako voljeti jednostavno trebaju malo veću dozu ljubavi.
Cindy M. Jones – Focus on the Family
Prevela: LR
Foto: Josh Appel – Unsplash
