Stiglo nam je toplo vrijeme kada nas sunce vuče na šetnju i svježi zrak. Djeca su uvijek željna igre i druženja, ali nemaju uvijek ideju kako se igrati. Naravno da je poželjno da djeca aktiviraju maštu i osmisle svoje vlastite igre, ali ako ideja ponestane, poslužite se nekim od ovih igara koje smo sakupili roditeljima za prisjećanje, a djeci za uživanje.
U drugom dijelu donosimo vam stare igre koje se igraju bez rekvizita.
Došla majka s kolodvora
Za ovu igru idealno je ako ima puno djece, na primjer, kada se okupe na rođendanskom slavlju. Jedno dijete glumi majku, a ostali glume njzienu djecu te se uhvate za ruke tako da naprave lanac. Majka se okrene prema ostalima. Naizmjence se približavaju i udaljavaju jedni od drugih uz pjesmu: „Došla majka s kolodvora, dija, dija, de / Što će majka s kolodvora, dija, dija, de / Hoće majka jednu kćerku, dija, dija, de / Kako će se kćerka zvati, dija, dija, de / Nek se zove lijepa (Mara), dija, dija, de / Mi ne damo lijepu (Maru), dija, dija, de / Ja je uzmem za ručicu pa je vodim u kućicu, dija, dija, de“. Na kraju pjesme „majka“ uzima za ruku „dijete“ pa pjesma kreće iznova te se ponavlja sve dok „majka“ ne okupi svu svoju „djecu“.
Ribara i ribice
Ova je igra vrlo slična prethodnoj po načinu na koji se igra. Jedno dijete glumi ribara, a ostali se uhvate za ruke u dugi lanac i glume ribice u moru. Ribar lovi ribice tako da trči za njima dok ribice, naravno, pokušavaju pobjeći što im je vrlo teško s obzirom da ih je puno, da se drže za ruke i moraju se kretati u istom smjeru. Kako ribar uhvati koju ribicu, ona mu se pridružuje te se uhvate za ruke. Igra se nastavlja sve dok ne ostane posljednja ribica za uloviti.
Care, care, gospodare
Ova se igra u Dalmaciji zove „Papagalo, papagalo, koja ura že?“, u prijevodu „Papigo, papigo, koliko je sati?“.
Jedno dijete glumi cara ili papagala te stoji leđima okrenut ostaloj djeci koja stoje poredana na određenoj udaljenosti i postavljaju pitanje: „Care, care, gospodare, koliko je sati?“ ili „papagalo, papagalo, koja ura že?“. Dijete odgovara, na primjer: dva konjska (velika koraka), pet mačjih (srednjih koraka) ili tri mravlja (mala koraka). „Crna kava“ značilo je da igrač mora krenuti unatrag sve dok mu „car“ ne kaže da stane. Isto vrijedi i za „bijelu kavu“ samo što se igrač kreče naprijed. Dok postavljaju pitanje djeca mogu izmijeniti glasove tako da ih se ne prepozna. Ako car ili papagalo primijeti da mu se netko od djece skroz približilo i prepozna njegov glas, igra počinje ispočetka, mijenjajući uloge.
Crna kraljica je’n, dva, tri
Jedno dijete stoji okrenuto leđima ostaloj djeci koja u redu stoje udaljena od njega jedno 15-ak metara. Dijete izgovara: „Crna kraljica, je’n, dva, tri.“. Za to vrijeme ostali mu se moraju što više približiti. Kada dijete izgovori „tri“, naglo se okreće. U tom trenu svi se moraju ukipiti, a onaj kojeg „kraljica“ primijeti da je u pokretu, mora se vratiti na početak. Pobjednik je onaj koji prvi dotakne „kraljicu“ i staje na njezino mjesto. U nekim se krajevima ova igra još naziva i „Crna marica“.
Konjići (u moru)
Tko je u svom djetinjstvu živio uz more i kupao se s društvom, negdje u plićaku igrala se ova igra. Igra se u parovima tako da jedan sjedne drugome na ramena. Dopušteno je samo guranje rukama. Onaj tko izgubi ravnotežu i padne u more, gubitnik je.
Trule kobile
Ova je igra bila popularna među dečkima i to nešto starijima jer zahtijeva malo više snage i spretnosti. Jedan bi se naslonio na zid, a ostali bi se s manje udaljenosti zatrčali i skočili na leđa. Uglavnom bi dvojici uspjelo skočiti i ostati na prijateljevim leđima, s trećim bi izgubili ravnotežu i pali.
Ledene babe
Igra je popularna i kod današnjih generacija jer se često koristi u sportskim aktivnostima kao oblik zagrijavanja. Dakle, u skupini djece, jedno je dijete „ledena baba“ koja pokušava uhvatiti ostalu djecu. Kada ih uhvati, „baba“ ih „zaleđuje“ tako da se moraju ukipiti. Može ih „odlediti“ samo jedan od igrača tako da ih dotakne ili prođe između raširenih nogu, ovisno o dogovoru prije početka igre. Cilj je „zalediti“ sve igrače.
Kapijo, kapijo, otvori vrata
Za ovu je igru potrebno društvo od barem 4 – 5 prijatelja. Dvoje djece uhvatilo bi se za ruke i podignuvši ruke, napravili bi tunel. Dok bi držali ruke u zraku, pjevali bi brojalicu: „Kapijo, kapijo, otvori vrata; da polete, da polete dva goluba zlatna; ponedjeljak, utorak, srijeda, četvrtak, petak, subota i nedjelja.“ Za to vrijeme ostala bi djeca prolazila kroz „tunel“. Kad bi brojalica došla do riječi „nedjelja“, djeca koja se drže za ruke, spustila bi ih i uhvatila dijete koje je u tom trenutku prolazilo između njih. Uhvaćeno dijete bira stranu iza koga će stati te obujmi iza leđa jedno od dvoje djece.
Livija Rogulj – Žena vrsna
Foto: Robert Collins – Unsplash
