Poteškoće s percepcijom prostora pristojan je naziv za, primjerice, dijete koje izgleda kao da ne zna ide li naprijed ili natrag. Ima li vaše dijete sklonost udarati u stvari? Izgleda li kao da ima lošu predodžbu o tome gdje se nalazi njegovo tijelo, a gdje počinje zid? Moguće je da ima poteškoće s percepcijom prostora. To je nešto što se može dogoditi.
Koncepciju prostora čine kompleksne kognitivne vještine koje većina djeca iz potrebe savlada u ranoj dobi. Potrebno znanje prikupljaju bez vidljivih poteškoća. No, za neku je djecu razumijevanje samoga sebe i odnosa među objektima u određenom prostoru jednako teško koliko komplicirano i zvuči. Ne biste nikada rekli da govorimo o tako jednostavnim pojmovima kao što su: gore, dolje, na, ispod, u, izvan, iza, ispred.
Poteškoće s razumijevanjem prostornih koncepata nisu neuobičajene
Djeci je prirodno savladavati prostorne pojmove kada njima najviše odgovara, stoga poteškoće s razumijevanjem prostornih koncepata nisu neuobičajene. Neka djeca te pojmove jednostavno savladaju kasnije od ostalih.
Do problema dolazi kada želite svoje dijete upozoriti na nadolazeću opasnost: „Marta, pazi! Jerko će se svojim triciklom iza zabiti u tebe!”
Želite da Marta odmah shvati gdje se Jerko nalazi u odnosu na nju i to unutar prostora u kojem se oboje nalaze. Na taj se bi način brzo mogla skloniti na sigurno. Ako nije u mogućnosti razumijeti što znači „iza”, neće razumijeti ni kako se mora pozicionirati da bi izbjegla sudar s Jerkom. Možda će zaprepašteno gledati oko sebe (ili gore i dolje), ili čak skamenjeno stajati, uviđajući da će nastradati iz razloga koji baš i ne razumije.
Problem s percepcijom prostora
Možete vidjeti da dijete ima problema s percepcijom prostora kada ga uputite da nešto napravi, a dobijete prazan pogled bez ikakave reakcije. Na primjer, možda ćete reći: “Jana, opet si ostavila svoj šešir na vrh košare s rubljem. Možeš li, molim te, staviti šešir tamo gdje mu je mjesto, na stalak za šešire?”
Jana će možda razumijeti riječi “košara” i “stalak za šešire”, no ne razumije što znači “na” i “vrh”. To su ključne riječi u uputama koje možda ništa ne znače djetetu s poteškoćama u percepciji prostora. Katkad ovakve poteškoće mogu upućivati na širi problem, kao što je diskalkulija (tip disleksije povezan s brojevima i računanjem, a ne riječima i čitanjem) – ili autizam. Zbog toga ih ne treba olako uzimati ili ignorirati, nadajući se da će se problem s vremenom sam od sebe riješiti. Ako gore navedene situacije opisuju vaše dijete, morat ćete tome aktivnije pristupiti. No, prvo slijede neka objašnjenja.
Percepcija prostora je vrhunac niza kognitivnih procesa
Razumijevanje koncepcije prostora povezano je s razvojem prostorne percepcije sebe u odnosu na stvari koje se nalaze u istom prostoru. „Ja” se nalazi u centru tog koncepta i ključno je za općenitu percepciju – svega. Osoba mora razumijeti svoj položaj kako bi saznala ključne informacije kao što su, na primjer, udaljenost, položaj i brzina.
Percepcija prostora je vrhunac niza kognitivnih procesa. Moramo procesirati, interpretirati i organizirati višestruke stimulacije koje primamo iz naše okoline i od predmeta iz te okoline. Jedino kroz ove korake postižemo razumijevanje veze između našeg tijela i prostora u kojem se nalazimo te objekata koji nas okružuju.
Dobar primjer percepcije prostora i njenog savladavanja jest mala beba koja uči posegnuti i uhvatiti igračku. Dijete, koristeći metodu “pogodi ili promaši”, uči gdje se u prostoru nalaze njegovi udovi (što se naziva propriocepcija) te koliko daleko mora istegnuti mišiće ruke da bi premostilo udaljenost između početka ruke (tj. svog tijela) i igračke (percepcija prostora). Svaki uspješan pokušaj bi trebao dati informaciju djetetovom mozgu o potrebnoj količini istezanja mišića i udaljenosti igračke.
Dijete zatim može primijeniti naučeno na slične objekte i situacije sve dok se informacija u potpunosti ne integrira. Ono tada vizualno može znati nalazi li se objekt unutar dosega. Vizualno znanje prikuplja se savladavanjem koncepta udaljenosti te kroz djetetovo postizanje pune spoznaje vlastitih fizičkih ograničenja – učenje koje udaljenosti njegova ruka može i ne mora savladati.
Dio čovjekove motivacije da bude uspravan i da hoda nalazi se u želji da pristupi stvarima koje se nalaze izvan dosega njegovih ruku. Dijete primjećuje da su ljudi koji hodaju u mogućnosti prići bliže stvarima koje su izvan djetetova dosega. Dijete vidi da se hodanjem prema objektu, taj objekt nalazi bliže tijelu.
Dijete također počinje shvaćati da objekt izdaleka izgleda manji, dok iz blizine izgleda veći. Ukratko, s godinama i iskustvom, dijete počinje razumjeti udaljenost stvari i ljudi u odnosu na svoj fizički položaj. Razumijevajući sve više svoj osobni prostor, dijete stječe kontrolu nad svojim kretanjem. Sve većom preciznošću kontrolira svoje udove.
Dijete je nespretno i često udara u predmete
Dijete sa slabom percepcijom prostora vjerojatno će imati poteškoća s vizualnom percepcijom. Takvo dijete može biti nespretno te često udarati u predmete. Može stajati predaleko ili preblizu objektima.
Takvom djetetu može biti teško savladati vještinu pisanja koja uključuje mjerenje udaljenosti između olovke i papira te koliki pritisak treba primijeniti kako bi se ostavili čitki tragovi. Nadalje, dijete s problemom percepcije možda neće razlikovati desno od lijevog. Upute nastavnika bit će mu zbunjujuće, npr. „držite početak olovke između trećeg i drugog prsta desne ruke, dok vam kraj olovke leži u udubini između palca i kažiprsta”. Također, dijete može imati poteškoće na satovima tjelesnog odgoja i kod sportova koji uključuju rekvizite (lopte, palice, gol).
Osim toga, djeca s poteškoćama u percepciji prostora mogu imati problema s matematikom zbog njene apstraktne prirode, posebno kada se radi o prostoru, oblicima, površini i volumenu. Takvoj djeci bit će izazov kopirati oblike, uzorke i slijedove.
Izražena vještina slušnog pamćenja
Srećom, kod ovakve djece se ne radi samo o nedostacima. Djeca s poteškoćama u percepciji prostora zapravo često imaju izražene vještine slušnog pamćenja. Mogu biti izvrsni u glazbi i imati dobre rezultate kada se prilikom učenja koriste multisenzorne metode. Njihove verbalne vještine razumijevanja nadmašuju vještine njihovih vršnjaka te imaju izvanrednu moć verbalnog i neverbalnog rasuđivanja.
Poboljšanje percepcije prostora kroz terapiju
Percepcija prostora može se poboljšati kroz terapiju. Terapeut počinje s time da dijete nacrta osobu, što će mu pomoći da dobije predodžbu o tome kako dijete vidi ljudsku formu u odnosu na okolinu. Terapeut također u djetetovom rukopisu prepoznaje naznake manjkavosti djetetove percepcije prostora. Dijete koje rečenicu počinje pisati na sredini stranice ili pokuša pisati okomito umjesto vodoravno pokazuje da ima probleme s vizualnom percepcijom koja je povezana s percepcijom prostora.
Terapeut također treba obratiti pažnju na djetetove ukupne motoričke vještine. Promatrajući kako dijete igra neki sport kao što je nogomet pokazat će mu kako ono procjenjuje udaljenost i brzinu nadolazeće lopte, kao i udaljenost između djeteta i gola u koji treba udariti loptu. Djeca koja izgledaju nespretno u takvim igrama, stoje tamo gdje ne bi trebali stajati i sudaraju se s drugim igračima svojim kretanjem daju brojne vrijedne informacije uvježbanom terapeutu koji ih promatra.
U primjerenim uvjetima, male bebe uče o percepciji prostora bez posebne pomoći. U razumnim granicama im treba dopustiti slobodu kretanja kako bi istraživali svoju okolinu. No, čak i kada im roditelji osiguraju pregršt slobode kretanja, mogu se pojaviti prepreke u razvoju percepcije prostora. Dijete može biti spriječeno akutnom bolešću tijekom ključne faze razvoja te tako propustiti priliku za učenje. Postoje brojni razlozi zbog kojih može doći da zaostajanja u razvoju prostorne percepcije.
Poboljšanje prostorne percepcije treba biti svjestan cilj svih koji su uključeni u rad s djecom: roditelji, terapeut i nastavnici. U tu svrhu izvrsne su igre koje uključuju gađanje. Dajte djetetu da baca predmet u kantu, obruč ili preko crte napravljene kredom ili trakom. Poligon s preprekama osmišljen kod kuće pomaže djetetu da nauči kako pozicionirati svoje tijelo u odnosu na prepreke na koje nailazi dok trči kroz poligon. Kroz ples ili kretanje uz glazbu uči se učinkovitoj upotrebi prostora te kako uskladiti pokrete s obzirom na određene brzine i ritmove. Igra s pikulama razvija djetetovu sposobnost procjene prostora i udaljenosti.
Vježbe za svladavanje poteškoća u percepciji prostora
Kod kuće roditelji mogu svakodnevne aktivnosti pretvoriti u vježbe prostorne percepcije:
- Za stolom razgovarajte o stvarima koje vidite kao da igrate igru traženja, npr. „Daska za kruh je u kuhinji, obješena na zid, iznad radne ploče, lijevo od mikrovalne.”
- Sakrijte predmet i dajte djetetu upute kako da ga nađe, npr. „Tenisica je ispod police za knjige u tvojoj sobi.”
- Recite djetetu da vam kaže koji su mu predmeti bliže, a koji dalje npr. „Što ti je bliže, ulazna vrata ili televizor?” Uključite više predmeta u igru kako bi bila veći izazov.
- Igrajte se da je vaše dijete robot i dajte mu upute, npr. „Skreni desno, popni se tri stepenice, okreni se, spusti se niz stepenice, a zatim skači gore, dolje”.
- Igrajte igru naredbi (npr. „Dotakni svoj nos.“)
- Odvedite dijete na igralište ili u park gdje ima raznih poligona i penjalica.
- Zajedno slažite puzzle.
- Slažite makete uz koje dolaze detaljne slike i upute.
Ako imate razloga vjerovati da vaše dijete ima poteškoće s prostornom percepcijom, razgovarajte s pedijatrom ili nastavnikom te saznajte kako se dijete može testirati te, ako je potrebno, pohađati prikladnu terapiju.
Kars4kids
Prevela: dr.sc. Danijela Janjanin
Foto: Pixabay
