Pouke i opomene (1): Slijedi me do kraja

slijedi

Gospodine, odavna nisam čuo riječ tvoju iz svog srca. Razveseli me svetom riječju. Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša.

Što sam to sagriješio te mi se nećeš javiti? U čemu sam tako površan?

U molitvi. Molitva ti je predugo na površini. Moliš iz svijeta i za svijet. Moliš iz tijela i za tijelo. Ne moliš iz Duha za mene. Ne moliš predanje i poniznost. Ne moliš raskajanje i strah Božji. Ne moliš, zapravo, nego brbljaš u svijetu i u tijelu i zato ti se ja ne odazivam.

Čekam. Postojano iščekujem tvoje trajno obraćenje.

Brini više o mom probitku, a ostalo usput obavljaj

Budi dalek svijetu. Ne istražuj ropstva njegova. Ja sam ti ga otkrio samo zato da iziđeš iz svijeta. Stazom istine poveo sam tvoju dušu do utočišta tvojih težnji u meni. Nisi me zaboravio. I nećeš, jer sam ti predubok žig svoje ljubavi utisnuo u srce. Ali me ne slijediš. Gubiš dane u ispraznosti, rasut u sitnice. Sitnim uslugama ne stječe se mir u obitelji. Pravi mir od mene silazi na obitelj prijatelja moga. Zato brini više o mome probitku, a sve ostalo usput obavljaj pa će ti molitva biti glavno djelo, a ne usput.

Ne žalosti se nad izgubljenim vremenom; ja ću vrijeme za sve nadoknaditi, nego ukrepljuj stazu svog života čvršćim zajedništvom sa mnom. Uzdigni srce k meni u visine. Prenisko si ga spustio pa su mu buknule želje ljudske u dodiru sa Zemljom. Podigni srce da te ispuni veće siromaštvo i veća glad za nebeskim. Vrijeme je put tvoj do mene. Ne stoj u njemu nego putuj. Odlazi od Zemlje i primiči se meni. Svaki dan je nova stuba na istim ljestvama od Zemlje i vremena. Ne stoj u danu. Ne silazi na prijeđene prečke, nego se uspinji. Svi dani što ti još preostaju su tu da se odijeliš od njih, penjući se u visine. Kad ne budeš više zastao ni u jednome, kad, osim prašine s tebe, u njima ne ostane ništa više tvoje, tad će to biti pravi hod sluge moga.

S ljudima i bez njih, budi mi blizak

Na tim ljestvama neki stoje. Najveći dio njih se spušta. A izuzetno rijetki se uspinju. Ne zastajkuj ni s kim. Dani ti nisu za druženje. Ako s kim zastaneš, prestat će tvoj hod. Ako se priključiš onima što silaze, silazit ćeš i sam i nebesa će ti biti svakim danom sve dalja dok, napokon, ne zaboraviš ime moje.

Ako zastaneš s onima što stoje, stajat ćeš. Ni gore – ni dolje. Tada će te početi napuhivati visina. Govorit ćeš godinama o slavnim koracima do toga mjesta, ali se neće čuti s tvojih usana novo iskustvo. Tako ćeš se pretvoriti u duhovnog zavodnika, kakvih je puno na duhovnom putu.

Ako zastaneš s onim koji se uspinje, zadržat ćeš njega i ukrasti mu novu visinu na koju se mogao uspeti da tebe nije sreo. Kad odeš, ostat ćeš mu u neugodnoj uspomeni kao gnjavator koji mu je biser života ukrao.

Punina je samo u Svetom Trojstvu

S kim god da stojiš, bez mene ostaješ i ostaje ti samoća na kraju. Jer samo je jedna Punina – ona u zajedništvu moga Svetog Trojstva, u mojoj blagoslovljenoj osobi Sina Očeva koji ti je u postojanje prišao da te uzdigne u blaženi život nestvorenih osoba. Zato ne zastajkuj.

Dao sam ti da staneš pred ljude u moje ime samo dotle dok ja stojim pred njima. Zato se nemoj zagledati u njih, nego slijedi mene. I s njima i bez njih, budi mi blizak i slavi me. Budi siromašan i čuvaj se njihovih darova, jer su to darovi vremena što te u vrijeme odvlače i porobljavaju tvoju posvećenu slobodu. Radije odbijaj darove da ti ja bliže stanem i budem jedini dar tvoj u kojem zaista posjeduješ sve.

Ja sam sišao među vas da vas povedem Ocu

Mir tebi! O tebi ovisi sljedeći korak. Ja već stojim na novoj stubi. Ja sam sišao među vas da se vratim Ocu i da vas povedem Ocu. Zato ništa u svijetu nisam imao osim križa, osim ljubavi svoje koja je s križa zablistala. I kome god priđem, prišao sam mu da se vratim Ocu i da me on u tom povratku može slijediti.

Ljubav nas zove. Hajdemo! Ne okreći se u vrijeme u kojem ljubavi nema. I ne žali za svijetom koji ljubav raspinje. Hajdemo! Lice Očevo vidjeti. I biti s Njime jedno. U slavi Oca život je naš. I taj je život vječan. Blaženstvo života je odsjaj lica Očeva.

Hajdemo! Slijedi me! Do kraja. Dok ne priđemo sasvim i postanemo jedno. Ja sam u Ocu sasvim i jedno sam s njim. Slijedi me da postigneš cilj.

Možeš pročitati ovu moju riječ braći. Svima govorim u istoj blizini i istoj ljubavi kao tebi sad. Ja sam Isus Nazarećanin, Sin Očev i Sin Čovječji; Dijete koje u svijetu nema ništa svoje. Sve što imam u Ocu je.

Mir vama!

Iz duhovnog dnevnika Rajka Bundala


Rajko Bundalo – Žena vrsna
Foto: Yusuf Evli – Unsplash

Rajko Bundalo

Rođen 1949. godine u selu Hašani, završio je studij glume na Akademiji kazališne umjetnosti u Zagrebu. Od 1972. do kraja 2014. godine radio je kao stalni član glumačkog ansambla Zagrebačkog kazališta mladih. Kao obraćenik gostovao je na mnogim tribinama i bio voditelj duhovnih obnova u velikom broj župa u domovini i nekim hrvatskim katoličkim misijama u Kanadi i Europi. Pisac je do sada 10 tiskanih i rado čitanih knjiga duhovnoga sadržaja i svjedočkog iskustva, redovito podvrgnutih duhovno teološkoj lekturi uglednih svećenika. Na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu vodio je u dva navrata jednosemestralni seminar na temu "Brak u svjetlu kršćanske objave" i jedan semestar predmet retorike za buduće svećenike i teologe. Iskren je i duhovno revan kršćanin, svakodnevni pričesnik preko 30 godina. Član župskog vijeća i izvanredni djelitelj svete pričesti s biskupovim dekretom u svojoj župi. Jednom je ženjen otac šestero odrasle djece. Od malena je pisao, objavljivao i na javnim nastupima govorio posvuda rado slušanu vlastitu poeziju. Voli ljude i ljudi ga vole. Geslo mu je: "O ljubavi tvojoj, Gospodine, pjevat ću dovijeka."