Čitanja:
Izr 9,1-6
Ps 34,2-3.10-15
Ef 5,15-20
Iv 6,51-58
Uvjet koji trebamo zadovoljiti da budemo pozvani na tu „gozbu“, jest da se obratimo i postanemo poput djece (Mt 18,3-4). Naime, u svakoj Euharistiji se iznova objašnjava i obnavlja ludost Križa (1 Kor 1,18-25). Svijetu je bezumno vjerovati da je razapeti Isus uskrsnuo od mrtvih. Mnogim ljudima, kao i svjetini u današnjem Evanđelju, ludo je vjerovati možemo jesti Isusovo tijelo. Ipak, Isus ponavlja svoje riječi u današnjem Evanđelju. Primijetimo da se ponavljaju riječi „jesti“, „piti“, „moje Tijelo“ i „moja Krv“. Kako bi predočio i pojačao stvarnost onoga što Isus želi da vjerujemo, Ivan u ovom tekstu koristi neuobičajenu grčku riječ koja označava jedenje, u okrutnijem značenju, koja se nekoć koristila za opisivanje mljackanja, grickanja i uživanja u komadanju plijena u životinjskom svijetu. Ludost Božja mudrija je od ljudske mudrosti (1 Kor 1,18-25). U svojoj ludoj ljubavi, On odabire spasiti one koji vjeruju da je Njegovo Tijelo istinska hrana i da je Njegova Krv istinsko piće.
Ne bojmo se oskudice, pozvani smo na gozbu
Strah Božji, želja za životom po Njegovoj volji, početak je istinske mudrosti, kaže Pavao u današnjoj poslanici (Izr 9,10). I kao što pjevamo u današnjem psalmu, oni koji Ga se boje ne trpe oskudice. Danas smo ponovno u liturgiji pozvani na obnavljanje naše vjere u Euharistiji, da napustimo ludost vjerovanja samo u ono što možemo vidjeti našim očima.
Stoga ne pristupamo samo oltaru na kojemu su posluženi kruh i vino, nego gozbi Mudrosti, nebeskom slavlju u kojemu Bog, naš Spasitelj obnavlja svoj vječni savez i obećanje da će zauvijek uništiti smrt (Iz 25,6-9).
Iskupljujmo stoga vrijeme, kako Pavao u poslanici kaže, uvijek u Euharistiji, zahvaljujući Bogu za sve u imenu Gospodina našega Isusa Krista, kruha što nam je s neba poslan.
Scott Hahn – St. Paul Center
Prevela: Martina Gazdek
Foto: TeiTo
