Donosimo vam promišljanje o preobraženju Gospodinovu nadahnuto mislima nadbiskupa Sheena.
Isus nam je tri puta pouke davao na gori. Svojim poznatim Govorom na gori je izazvao duh svijeta. Na brdu Tabor pokazao je Petru, Jakovu i Ivanu djelić slave koja će nastupiti nakon Njegove muke u smrti. Na Kalvariji nas je s križa učio ljubavi.
Znamo da su Petar, Jakov i Ivan bili apostoli, ali zašto je baš njih Isus poveo sa sobom na Tabor? Petra je kasnije učinio prvim papom, Jakov je postao prvi mučenik među apostolima, a Ivan je vidio i zapisao Otkrivenje. Sva trojica bila su uz Isusa i vidjela kada je uskrisio Jairovu kći. Nadbiskup Sheen smatra da su njih trojica morala vidjeti preobraženje Gospodinovo da bi se otklonile krive slike Mesije i da bi mogli razumijeti važnost križa. Ne tako davno, Petar je oštro ustao protiv toga da Isus bude mučen, a Jakov i Ivan su također, poput mnogih, vjerovali da će Spasitelj zavladati svijetom. Isus je znao da im mora pomoći i pokazati im buduću slavu, onu koja dolazi nakon Kalvarije.
Isusovo preobraženje otkrilo je učenicima tek dijelić buduće slave
Nije to bilo puno očitovanje Njegova Božanstva, takvo što čovjek za života na zemlji nije u stanju vidjeti niti pojmiti. Njegovo tijelo tada još nije bilo proslavljeno, još nije ustao od mrtvih. Ipak, Njegovo je tijelo zračilo slavom. Jasle u koje ga je Marija položila, jednostavan dom skromnog tesara, pogrde i uvrede koje su mu nanosili neprijatelji – sve je to bilo poniženje. To poniženje nadopunjavaju tračci slave, one slave koju su naviještali anđeli prilikom Njegova rođenja. Iste one slave koju je Bog Otac navijestio zagrmivši pri Njegovom krštenju.
Sada, kada se približava trenutak uspona na Kalvariju, okružuje ga nova, drugačija slava. Otac mu daje svećeničku službu da bi mogao prinijeti žrtvu. On je u sebi bio Hram Božji, odsijavao je Božju slavu. To nije bio vanjski sjaj, već izričaj nutarnje ljepote „Onoga koji je sišao s neba“
Nije bilo toliko čudesno što se u trenutku Preobraženja sva ta ljepota i slava izlila i zračila iz Njega. Veće je čudo bilo što je sve do tada, pa i poslije, bila skrivena. Kao što je Mojsije pokrio lice pred Izraelcima nakon što je gledao Gospodina, tako je i Krist ljudskim tijelom pokrio svoju božansku narav. Samo na trenutak je dopustio da je ljudi vide. Tako se očitovao Pravedni Sin.
Kako je križ bivao sve bliže, Njegova je slava postajala sve veća. Moguće je da će tako i dolasku Antikrista i konačnom raspeću dobra prethoditi očitovanje neizmjerne slave Krista u Njegovim udovima. Čovjeku je tijelo krletka duše. Kristu je Tijelo Hram Božji.
Više čuđenja bi trebala izazvati Isusova jednostavnost i skrivena božanska narav, nego trenutak kada je zasjao u svoj svojoj slavi
U Edenskom vrtu, Adam i Eva su u početku bili goli i nisu se toga sramili. Slava njihovih duša prije nego što su uprljane grijehom isijavala je kroz tijelo i djelovala poput štita, poput ogrtača. Preobraženje je omogućilo trenutak sjaja Božje slave kroz ljudsko tijelo. Bilo je puno prirodnije vidjeti Isusa takvog, nego bez slave. Bilo je potrebno mnogo da se ta slava u Njemu prikrije.
„I dok se molio, izgled mu se lica izmijeni, a odjeća sjajem zablista. I gle, dva čovjeka razgovarahu s njime. Bijahu to Mojsije i Ilija. Ukazali se u slavi i razgovarali s njime o njegovu Izlasku, što se doskora imao ispuniti u Jeruzalemu.“ (Lk 9,29-31)
U ovomu je susret Staroga i Novoga saveza. Mojsije, onaj koji je objavio Božji zakon, Ilija, glavni prorok – obojica su vidjeli slavu Sina koji tvorac zakona i onaj koji je poslao proroke. Oni nisu s Kristom razgovarali o onome što je on naučavao, razgovarali su o žrtvi koju će prinijeti i kojom će ispuniti zakon i sve ono što su navijestili proroci.
Oni su u Njemu vidjeli ispunjenje otkupljenja. Unatoč tome što su razgovarali o križu, činili su to sa spoznajom da je smrt pobjeđena, grijeh uništen i grob otvoren.
“Uprimo pogled u Početnika i Dovršitelja vjere, Isusa, koji umjesto radosti što je stajala pred njim podnese križ.” (Heb 12,2)
Ljepota i sjaj Isusova lica i odjeće uskoro će biti zamijenjena gorkom mukom, patnjom i pogrdama
Ono što su apostoli zamijetili je bila ljepota i sjaj Isusova lica i odjeće. Isto to lice kasnije je bilo obliveno krvlju koja je tekla iz rana koje mu je nanijela trnova kruna. A odjeća koja je isijavala Njegovu slavu, zamijenjena je grimiznim plaštem kojim su ga iz ruganja ogrnuli mučitelji. Snop svjetlosti koji je sada, na jednoj gori, obavijao Njegovo tijelo bit će zamijenjen golotinjom na drugoj gori, neposredno prije pribijanja na križ.
Dok su apostoli zadivljeno promatrali tračak nebeske slave, nad njima se nadvio oblak:
„Dok je on još govorio, gle, svijetao ih oblak zasjeni, a glas iz oblaka govoraše: ‘Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!’“ (Mt 17,5)
Kada Bog pošalje oblak, on šalje znak povezanosti koju čovjek ne smije raskinuti. U trenutku krštenja Gospodinova, nebo se rastvorilo. Sada, dok promatramo preobraženje, isto se ponavlja. Bog potvrđuje Isusov identitet, izdvaja ga od Mojsija i drugih proroka. Samo Nebo ga je poslalo da ispuni Volju Očevu, ne volju ljudi.
U trenutku krštenja, glas s Neba obratio se Isusu, sada se obraća apostolima. Povici „Raspni ga!“ koje će uskoro čuti bili bi nemogući za podnijeti bez znanja da pred njima zaista stoji Sin Jedinorođenac i prinosi sebe kao žrtvu. On, veći od svih proroka.
Glas je svjedočio neraskidivom zajedništvu Oca i Sina. Prizivao je u pamet Mojsijeve riječi: „Proroka kao što sam ja, iz tvoje sredine, od tvoje braće, podignut će ti Jahve, Bog tvoj: njega slušajte!“ (Pnz 18,15) Apostoli, zapanjeni slavom i veličanstvom koje im se očitovalo, ponovno riječ prepuštaju Petru.
I dok su oni odlazili od njega, reče Petar Isusu: „Učitelju, dobro nam je ovdje biti. Načinimo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji.“ (Lk 9,33) – nije znao što govori.
Petar je preobraženje shvatio kao mogućnost da Božja slava prebiva među nama, a bez potrebe ulaženja u borbu sa grijehom
Samo tjedan dana prije nego što je vidio Isusovo preobraženje, Petar je pokušavao pronaći put do slave kojim bi izbjegao križ. Vjerojatno je pomislio i da je preobraženje poput nekog prečaca. Kao da se gorom Blaženstava i Taborom može stići do slave bez da se prođe i Kalvarija. Tu se dogodio Petrov drugi pokušaj da odgovori Isusa od odlaska u Jeruzalem gdje će biti raspet. Prije Kalvarije, Petar je bio glavni zagovornik onih koji su htjeli steći slavu bez umiranja sebi, bez žrtve. Petar je smatrao da slava koja je s Isusom s Neba sišla na zemlju, ista ona slava o kojoj su anđeli pjevali u Betlehemu, može biti nastanjena među ljudima bez borbe sa grijehom. Ali, pravi mir dolazi tek nakon raspeća.
Poput nekog djeteta, Petar je poželio prisvojiti i zadržati Isusovu slavu. Za Isusa je preobraženje bilo predokus onoga što slijedi nakon križa, za Petra je to bilo prikazanje zemaljske slave njegovog Mesije i htio ju je pod svaku cijenu spremiti i sačuvati. Isti Isus koji je Petra nazvao Sotonom jer je htio krunu bez križa, sada je ignorirao Petrovu ljudskost. Znao je da govori besmislice. Znao je da će nakon Uskrsnuća Petru sve biti jasno.
Kasnije Petar osnažen svime čemu je svjedočio, snaži druge i budi u njima nepokolebljivu vjeru
„Ta nismo vam navijestili snagu i dolazak Gospodina našega Isusa Krista slijedeći izmudrene priče, nego kao očevici njegova veličanstva. Od Oca je doista primio čast i slavu kad mu ono od uzvišene Slave doprije ovaj glas: Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, u njemu mi sva milina! Taj glas, koji s neba dopiraše, čusmo mi koji bijasmo s njime na Svetoj gori.Tako nam je potvrđena proročka riječ te dobro činite što uza nju prianjate kao uza svjetiljku što svijetli na mrklu mjestu – dok Dan ne osvane i Danica se ne pomoli u srcima vašim. Ponajprije znajte ovo: nijedno se proroštvo Pisma ne može tumačiti samovoljno jer nikada proroštvo ne bî ljudskom voljom doneseno, nego su Duhom Svetim poneseni ljudi od Boga govorili.“ (2 Pt 1,16–20)
Preobraženje je trajalo samo nekoliko trenutaka i otkrilo je djelić nebeske slave učenicima. Muka i smrt Gospodina našeg Isusa Krista kao i Njegovog mističnog tijela, Crkve, također prolazi i hita k slavi uskrsnuća. Prisjetimo se ovoga kada naiđu teška vremena i kada ne vidimo izlaza. Prisjetimo se da nam je sve što imamo pruženo iz Njegovih ranjenih ruku. Usudimo mu se uvijek vjerovati.
Peregrine – Return to Fatima
Prevela: Lea Potočar
Foto: Drive Thru History
