Marie Kondo, poznata kao „stručnjakinja za čišćenje”, navodi ljude da se za svaki predmet u kući upitaju stvara li im on radost. Ako je odgovor negativan, tada taj predmet treba odbaciti ili prodati. Sveti Ignacije Lojolski nije imao svoju popularnu Netflix emisiju, ali je osmislio svoja vlastita pravila za procjenu korištenja materijalnih stvari. Ta se pravila nalaze na samom početku njegovih Duhovnih vježbi gdje sv. Ignacije kaže da je čovjek stvoren da slavi, štuje Gospodina i da Mu služi, odnosno da spasi svoju dušu. Sve druge stvari na zemlji su stvorene kako bi čovjeku pomogle doći do cilja za koji je stvoren.
Ista istina je zapisana u Katekizmu Katoličke Crkve na sljedeći način:
„Čežnja za Bogom upisana je čovjeku u srce, jer je od Boga i za Boga stvoren. Bog nikada ne prestaje čovjeka privlačiti sebi. Samo će u Bogu čovjek pronaći istinu i blaženstvo za čime neprekidno traga.” (KKC 27)
Sv. Ignacije savjetuje da se za svaku stvar pitamo približuje li nas ona Bogu ili nas od Njega udaljava
To što smo stvoreni od Boga i za Boga bi trebalo oblikovati svaku našu radnju te, na određen način, naš odnos prema materijalnim stvarima. Sv. Ignacije nastavlja i upućuje čitatelja da bi čovjek materijalne stvari trebao koristiti onoliko koliko mu pomažu na putu do njegova cilja te da bi se trebao riješiti istih ako ga one na tome putu ometaju.
Dakle, sv. Ignacije bi današnjem modernom čovjeku savjetovao da očisti kuću tako da se za svaku stvar/predmet preispita i odluči pomaže li mu približiti se Bogu ili ne. Zapravo je ovo prilično teško razaznati. Puno je lakše ako okrenemo pitanje: je li ta stvar prepreka našem spasenju ili nas na bilo koji način sprječava u razvoju prisnog odnosa s Isusom.
Za neke ljude ovo znači da će se morati odreći puno stvari, dok za druge to neće biti toliko puno. Ne postoji jasan odgovor za sve i potrebna je velika razboritost da bi se donijele prikladne odluke.
Ključna je ravnodušnost prema materijalnom i čežnja za vječnim
Prema sv. Ignaciju ključna je određena „ravnodušnost” prema stvorenim stvarima. Ona zahtijeva nenavezanost na stvari ovoga svijeta, a podrazumijeva da je vječni život puno važniji.
Sv. Ignacije završava snažnim mislima koje bi nas trebale voditi u korištenju stvorenih stvari i podsjećati nas kako urediti svoje živote. Važno je da postanemo ravnodušni prema svemu što je stvoreno ako su to stvari koje možemo birati svojom slobodnom voljom i nije nam zabranjeno da biramo. Ne bismo trebali više voljeti zdravlje nego bolest, bogatstvo nego siromaštvo, čast nego sramotu, dug život više nego kratki i tako u svemu ostalome; potrebno je željeti i odabirati jedino ono što nas dovodi k cilju za koji smo stvoreni.
Philip Kosloski – Aleteia
Prevela: S. Dž.
Foto: Pixabay
