Razlike među spolovima – što je Bog zamislio, a što ljudi izmislili?

razlike među spolovima

Maureen i Steve u braku su bili šest godina i imali su troje djece. Po svemu sudeći, njihova je obitelj bila skladna i svi su nastojali dosljedno svjedočiti vjeru svojim životom. Ipak, Maureen se borila s depresijom i osjećajem dubokog nezadovoljstva sa svojim životom i brakom. U čemu je bio problem?

Ovo je njezina strana priče…

„Brak nije onakav kakvim sam ga zamišljala. Steve me užasno živcira. Ne preuzima inicijativu oko kuće ili djece. Ponekad se sav izgubi u svom poslu. Ne mogu ga čak ni zagrliti, a da ne osjećam da on razmišlja o tomu kako me odvući u krevet. Znam da me treba i na taj način, ali želim znati da me voli. Želim muškarca koji se ne boji preuzeti glavnu ulogu u obitelji i duhovnom životu. No on to ne želi. Kad se požalim prijateljicama, one se nasmiju i kažu: ‘Tako ti je to kad se udaš za muškarca’. Tvrde da su i njihovi muževi takvi te da imam nerealna očekivanja. Misle da sam naivna jer sam u braku tek šest godina te da ću s vremenom to prihvatiti. Ali ja ne želim to prihvatiti. Želim partnera. Ne želim biti u braku s bilo kim, nego s pravim muškarcem.“

… a ovo njegova strana priče

Kada je Maureen završila, zamolio sam Stevea da kaže svoje mišljenje o tomu.

„Ne pravim se glupim ili slično. Radi se o tomu da tijekom svog odrastanja nikada nisam morao raditi takve stvari. Moja je majka vodila računa o kući, a otac je zarađivao. I činili su se sretnima. Ja sam mnogo više uključen u takve stvari nego što je moj otac ikada bio. Pokušavam pomoći, ali zapravo ne znam što ona želi da radim. Oduvijek sam mislio da je Bog stvorio žene da budu bolje u takvim stvarima od muškaraca i da se ja ne bih trebao miješati u njene poslove osim ako ona izričito ne kaže da joj treba moja pomoć.“

Zatim je nastavio: „A što se tiče intimnosti, što reći? Muškarcima treba spolni čin da bi se osjećali voljeno. Mislim da je to sasvim normalno. Svi muškarci koje poznajem slažu se sa mnom. Ono što mi najviše smeta je to što Maureen želi da provodim više vremena s djecom i pomažem oko kuće i slično. Ali ona bi radije umrla od gladi nego uopće pogledala račune. A kada pokušam razgovarati s njom o svom poslu i stvarima koje mi se događaju u uredu, ona kao da gleda kroz zid. Ne čini mi se baš da umire od želje da meni pruži podršku. Ponekad imam osjećaj kao da želi da ja budem Superman samo da ona može igrati svoju ulogu uzdržavane domaćice. I to me stvarno ljuti jer ja ne mogu biti na sve strane. To ‘partnerstvo’ o kojemu ona stalno bruji vrijedi i za nju.“

Problem podjele poslova ili nešto puno dublje?

Mogli bismo vrlo lako pojednostaviti njihove probleme i reći da se ovdje samo radi o još jednoj svađi oko podjele poslova. No tu je riječ o nečemu puno dubljem. U konačnici, njihove se brige tiču tema koje su ključne za Teologiju tijela Ivana Pavla II., a govore o tome što se zapravo može očekivati od braka, kako razlikovati prave i lažne razlike među spolovima te koji je pravi smisao spolnosti.

Maureen su optužili i njeni i Steveovi prijatelji da je postavila svoju ljestvicu očekivanja previsoko. Međutim, iako njena razmišljanja o ovoj temi nisu bila posve ispravna, ona je išla u dobrom smjeru. Zapravo, koliko god su Maureenina očekivanja u vezi braka velika, očekivanja Crkve po pitanju braka su još veća. Kanonsko pravo i važni crkveni dokument pod nazivom Gaudium et Spes (Radost i nada) definiraju brak kao „intimno partnerstvo“. Ali da bismo mogli razumjeti što to stvarno znači, moramo napraviti ono što Ivan Pavao II. čini u svojoj Teologiji tijela, a to je vratiti se na sam početak, na stvaranje muškarca i žene.

Što to znači da je brak „intimno partnerstvo“?

U početku, kada je Bog Adamu dao Evu, u Knjizi postanka piše da je Adam uzviknuo: „Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega!“ Sveti Otac donosi vrlo važan zaključak, rekavši da Adamove riječi potvrđuju da je on u Evi otkrio nekoga tko će ga potpuno razumjeti. Nekoga tko je stvoren iz iste fiziološke, psihološke i emocionalne komponente kao on, te nekoga tko će mu biti savršeni suputnik, do te mjere da su ih razlike među spolovima učinile boljim i intimnijim partnerima nego što bi bili da su stvoreni potpuno isti. I Eva je osjećala isto prema Adamu. U ovoj nam rečenici Knjiga postanka pokazuje da su njih dvoje bili jedno te naziva taj odnos „izvornim jedinstvom muškarca i žene“.

Prvi grijeh i problem u muško-ženskim odnosima

A onda se dogodio čovjekov pad u grijeh. Nažalost, „incident s jabukom“ bio je za muškarca i ženu ono što je Kula babilonska bila za svijet. (Izvještaj iz Knjige postanka: ljudi su pokušali izgraditi građevinu sebi u čast, no Bog je pomiješao njihove jezike tako da nisu mogli komunicirati međusobno. Nakon toga su se razasuli na sve krajeve zemlje.)

Kada je grijeh ušao u svijet, njih dvoje više nisu bilo jedno, već dvoje.

Naime, muškarac je povukao crtu u pijesku, rekavši da neće više služiti ženi u određenim stvarima ili isticati određene osobine ili pokazivati određene vrline radi žene. Iako mu je Bog dao dar da to čini, on je odlučio da će od tog trenutka ta suzdržanost biti ono što muškarca čini muškarcem (unatoč njegovoj nepotpunosti). Žena je, pak, učinila isto. Muškarac i žena stvorili su odvojene domene za sebe i nakon mnogo generacija te su njihove domene postale odvojeni svjetovi. Mars i Venera, ako vam je tako draže.

Milost sakramenta pomaže nam živjeti izvorni Božji naum za muškarca i ženu

Na kraju su muškarac i žena počeli gledati jedno na drugo ne kao na suputnika, „kosti od kostiju i meso od mesa“, već kao na biće sa sasvim drugog planeta. Postali su bića koja su dobila zapovijed, ili su osuđena, da nekako zajedno funkcioniraju. Postali su muškarci s Marsa i žene s Venere koji se moraju „spetljati“ na interplanetarnom srednjoškolskom plesu. No nije sve tako sivo, jer nakon pada dolazi uskrsnuće. Crkva nas uči da je ženidba sakrament. Sakramenti služe tome da ponovno uspostave izvorni poredak svijeta koji je bio Božji naum od početka. Međutim, mi više nikada nećemo živjeti u Edenskom vrtu niti ćemo ikada više doživjeti to savršeno jedinstvo u ovom životu. Ali smo osnaženi milošću sakramenta ženidbe da možemo ustrajati u izgradnji izvornog jedinstva muškarca i žene i tako postati novi Adami i nove Eve u mjestu u kojem živimo.

U praksi to postižemo kada odbijemo pobjeći u svoju sigurnu zonu i kada odbijemo podleći snažnim iskušenjima da izbjegnemo služiti svom bračnom drugu vršenjem onoga što nas je on zamolio da učinimo jer mislimo da to ne priliči muškarcu/ženi. Često opravdavamo svoje postupke riječima: „Moji prijatelji to ne rade za svoje žene“ ili „Moji se roditelji nisu tako odnosili jedno prema drugome“. No Sveti Otac nam govori da ne slijedimo primjer svojih roditelja ili prijatelja, već primjer Adama i Eve prije pada u grijeh.

Ako surađujemo s milošću sakramenta ženidbe, možemo nadići nesavršeni jezik kojim govore današnji muškarci i žene i stvoriti novi, zajednički jezik u čijem se rječniku nalazi velikodušno služenje i čija gramatika podučava ljubavi koja daruje samu sebe.

Zašto nas je Bog stvorio različitima?

Steve i Maureen su bili pomalo iznenađeni i zbunjeni onime što sam im rekao. Vidio sam da im se okreću kotačići u glavi, no to im je bilo previše za podnijeti. Steve je prvi progovorio upitavši: „To zvuči kao ne postoje prirodne razlike među spolovima. To se protivi svemu onome što sam ja naučen. Ne mogu to prihvatiti.“ „U redu,“ rekao sam mu, „ne morate to prihvatiti, no morate naučiti prepoznavati prave razlike među spolovima od onih lažnih.“

„Razmislite malo o ovome,“ rekoh, „ako je Bog u početku stvorio muškarce i žene različitima, a oni su se ipak uspjeli povezati jedno s drugim kao savršeni partneri i suputnici, što nam to govori o razlikama između njih?“ Steve i Maureen su me blijedo pogledali. „Pomoći ću vam,“ rekoh. Objasnio sam im da su „prave razlike“ između muškaraca i žena one razlike koje je Bog stvorio na početku vremena. One nam omogućuju da se a) povežemo jedno s drugim na intimniji način upravo zbog tih razlika i b) obavljamo poslove savršenije i potpunije zbog jedinstvenih darova koje muškarci i žene stavljaju na raspolaganje. S druge strane, „lažne razlike“ su razlike među spolovima koje su posljedica istočnoga grijeha. To su one razlike zbog kojih muškarci i žene frustrirano gledaju jedni na druge i kažu: „Nemam pojma što želiš od mene“ ili „Ti me nikada nećeš moći razumjeti. Ti si muškarac/žena.“

Koje su prave, a koje lažne razlike između spolova?

Upitao sam Stevea i Maureen: „Možete li zamisliti Adama i Evu prije pada u grijeh kako govore takvo što jedno drugome?“ Složili su se da ne mogu, no Maureen je dodala: „Shvaćam što mislite pod ‘lažnim razlikama’. Steve i ja stalno govorimo takve stvari jedno drugome. Ali možete li mi dati primjer pravih razlika među spolovima?“

„Naravno,“ rekao sam, „dat ću vam jedan očiti primjer. Bog je savršeno brižan prema nama, svojoj djeci, i zauzvrat je stvorio i muškarce i žene savršeno brižnima. To je samo jedna od osobina koje je dao muškarcima i ženama kao dio našega zajedničkog čovještva. No premda Bog želi da muškarci i žene budu savršeno brižni, On je stvorio naša tijela tako da izražavaju tu osobinu na različit način.

Primjerice, jedan od jedinstvenih načina na koje žena može izražavati svoju brižnost pomoću svojega tijela je dojenje djece. Dojenje je karakteristično samo za žene, muškarac to nikada neće moći učiniti. S druge pak strane, muškarac može upotrijebiti svoje tijelo da bi iskazao istu tu osobinu brižnosti na način koji je karakterističan samo za muškarce. On može škakljati svojom bradom trbuščiće svoje djece i koristiti svoju snagu kako bi se hrvao s njima, bacao ih u zrak i nosio na svojim ramenima. To bi većini žena bilo teško izvedivo.“

A što je s kućanskim poslovima?

Nadodao sam da je još jedan dobar primjer pravih i lažnih razlika jedan od problema zbog kojeg su došli na savjetovanje. „Bez obzira na to sviđalo se to njima ili ne, Bog je muškarcima dao fizičku i mentalnu sposobnost da obavljaju kućanske poslove, a ženama je dao sve fizičke i mentalne sposobnosti koje su potrebne za upravljanje financijama. (Isto tako, Isus je na Veliki četvrtak oprao „svojoj djeci“ noge, a Mudre izreke 31, govore o ženi koja izrađuje proizvode i prodaje ih na tržnici). Bog poziva i muškarce i žene da savršeno iskazuju sve osobine koje ih čine ljudima (npr. suosjećajnost, razum, intimnost, velikodušnost, kreativnost itd.). A muškarci i žene iskazuju ove osobine na savršen i različit način pomoću svojih tijela koja im je Bog darovao.

Intimnost i razlike među spolovima

Kada muškarci i žene zajedno pristupaju različitim zadacima, stavljajući velikodušno i dobrovoljno na raspolaganje jedinstvene darove koji su karakteristični za njihov spol, oni tako mogu izvršiti bilo koji zadatak na još savršeniji način. Način koji ih čini potpunijim ljudima nego što bi ijedno od njih moglo postići vlastitim snagama. A to je, kaže Papa, omogućilo Adamu i Evi da se služe onime što ja zovem njihovim „pravim razlikama“ kako bi jedno drugome postali još intimniji partneri“. U tom se trenutku ubacio Steve: „Govorite o intimnosti. No nije li intimnost vezana uz spolni čin? Kakve to ima veze s razlikama između spolova?”

„Pa, i jest,“ odgovorio sam, „ali za katolike spolni čin nije samo ono što se događa u vašoj spavaćoj sobi. Za katolike bi ono što se događa u spavaćoj sobi trebala biti proslava i znak da se tijekom čitavog dana služite svojim tijelima radeći za dobrobit drugoga.“

Crkva jasno razlikuje genitalnost i spolnost. Genitalnost se odnosi na ono što se događa između para u spavaćoj sobi. Spolnost se odnosi na ono što pojedinac radi tijekom čitavog dana, samim time što je čovjek. Svaki put kada radimo na izgradnji jedinstva između sebe i drugoga, svaki put kada upotrijebimo svoja tijela radeći za dobrobit drugoga, svaki put kada velikodušno i vjerno surađujemo na izgradnji intimnosti ili stvaranju nečega novog, tada koristimo svoju spolnost. Zato je Peter Kreeft jednom rekao da možemo bez problema govoriti o „spolnom životu svećenika i časnih sestara“, a da to ne zvuči skandalozno. Oni doslovno daju same sebe u potpunosti, ljubeći i radeći za dobrobit čitavog Tijela Kristova.

Praktična primjena Božjeg nauma za brak

U mojim knjigama U dobru… ZAUVIJEK! Katolički vodič za brak do kraja života i Iznimnih sedam posto: Devet tajni najsretnijih parova na svijetu, govorim o tome da parovi koji imaju vrlo ispunjen romantični život znaju kako proslaviti strast dok zajedno bojaju sobu i dok su u zagrljaju jedno s drugim. Ne mislim pod time da je ispunjeni spolni život parova jednako uzbudljiv kao gledanje boje na zidu kako se suši, već želim reći da takvi parovi ne čuvaju romantiku samo za večernji izlazak. Oni znaju kako se služiti jednostavnim djelima za izgradnju intimnosti. Djelima kao što su brisanje prašine po kući, plaćanje računa, rad na projektima, odgoj djece ili bilo koji drugi najobičniji svakodnevni poslovi.

Drugim riječima, vršeći jednostavne zadatke uz pomoć milosti sakramenta ženidbe, oni posvećuju svoje svakodnevne živote i ponovno izgrađuju izvorno jedinstvo koje su Adam i Eva doživjeli kada su u Edenskom vrtu prvi put ugledali jedno drugo. Prošli smo mnogo toga da bismo došli do ovog zaključka i želio sam dati Steveu i Maureen neke praktične i jednostavne načine kojima mogu primijeniti ovaj vrlo duboki nauk na svoj brak.

Važno je preispitati svoj stav prema svakodnevnim zadacima

Želio sam da se nauče služiti jednostavnim zadacima u svakodnevnom životu kao duhovnim vježbama. One će ih unatoč, ili zahvaljujući, svojoj jednostavnosti osnažiti da krenu na put prema tome da postanu novi Adam i nova Eva, u skladu s Božjim naumom. Zamolio sam ih da tijekom sljedećih nekoliko tjedana razmisle o onim kućanskim poslovima koje fizički mogu odraditi i za koje su ranije tražili pomoć jedno od drugoga, ali su ih oboje izbjegavali učiniti. Ili zato što im se nije dalo ili samo zato što se to ne nalazi na popisu stvari koje inače čine. Uvjeravao sam Stevea i Maureen da ne smatram kako oboje moraju biti podjednako sposobni i uključeni u svaki zadatak. Pri tome sam ih naveo da razmišljaju o tome kako je najbolji način na koji par može povećati sebedarje i intimnost truditi se postati sposobniji i otvoreniji prema tim aktivnostima.

„Sve smo radili mnogo učinkovitije i savršenije kada smo počeli surađivati“

Nakon nekoliko sastanaka, Steve i Maureen su počeli razgovarati o načinima na koje su se držali podalje jedno od drugoga. Steveov je popis u prvom redu bio usmjeren na kućanske poslove i odgoj djece, a Maureen je shvatila da je izbjegavala financijske aspekte njihovoga braka. „Kao prvo,“ rekla je Maureen, „primijetila sam da smo radili sve mnogo učinkovitije i savršenije kada smo počeli surađivati jedno s drugim, unatoč našem različitom stilu i pogledu na novac i kućanstvo. Kao da smo Steve i ja spojili dva različita dijela slagalice i stvorili jednu cjelinu – njegove darove koje ima kao muškarac i moje darove koje imam kao žena – i uspjeli smo zajedničkim snagama izvršiti ove zadatke na bolji i intimniji način nego što bi ijedno od nas moglo samostalno.“

Steve je na to dodao: „Što se tiče financija, poput mnogih muškaraca, meni je novac bitan radi njegove svrhe. Bitna mi je štednja za mirovinu, investicije i slično. Valjda je to povezano s time što pokušavam štedjeti za budućnost i što sam uzdržavatelj obitelji. Maureenin je pristup bio više orijentiran na ljude. Ona se brinula o tome da novac služi ukućanima, a ne obrnuto.“

„Zajedničkim snagama smo uspjeli zadovoljiti sve potrebe pazeći da ne izgubimo fokus“

Zatim je nastavio: „Isto vrijedi i za kućanske poslove. Ja sam htio napraviti plan, biti učinkovit i obaviti sve što brže. Ona je bila više usmjerena na to da svima bude ugodno i da je okolina topla i gostoljubiva. No zajedničkim smo se snagama uspjeli pobrinuti da sve te potrebe budu zadovoljene bez da ijedno od nas ili oboje izgubimo fokus.“

Maureen se ubacila: „Na primjer, znam da Steve voli otići na odmor s obitelji, ali da se njega pita, on bi radije stavio što više novca na našu mirovinsku štednju. Čak i ako bi to značilo da nećemo povremeno otputovati negdje za vikend ili otići na naš obiteljski godišnji odmor. A ja? Mislim da je dobro štedjeti novac za budućnost, no nema koristi od odvajanja svog tog novca sa strane ako ćemo se udaljiti jedno od drugoga jer nismo odvojili vrijeme da održavamo naš odnos.“ Dodala je: „Isto vrijedi i za kuću. Ja se obično bavim sitnim detaljima kako bi stvorila dom od naše kuće, zbog čega nisam učinkovita koliko bih htjela biti i onda se stvari nagomilaju. Steve mi je, pak, pomogao da se držim svojevrsnog rasporeda.“

Svakodnevne obveze kao alat za izgrađivanje bračne povezanosti

„Što je najsmješnije od svega,“ nastavila je Maureen, „oboje smo mrzili raditi sve te stvari, a ljutili smo se kada bi jedno drugo zamolili za pomoć više nego što smo i sami radili. Ali sada, kada pogledamo na sve te obaveze iz perspektive koju ste nam vi pokazali, nastojimo prestati razmišljati o tome kao o ‘čišćenju kuće’, ‘brizi o djeci’ ili ‘plaćanju računa’. Zapitamo se: ‘Kako možemo ovo obaviti na način koji će nas zbližiti? Kako nam ove obaveze mogu poslužiti da se duhovno povežemo jedno s drugim?’“

Tada je Steve podijelio s nama jednu vrlo važnu spoznaju do koje je došao taj tjedan. „Uvijek sam slušao o tome kako muškarci trebaju biti vođe koji služe, no nikada nisam bio siguran što to znači u praksi. Većina muškaraca koje poznajem bila je poput mog oca, nedodirljivi vođe iz daljine koji su možda čak i malo bojažljivi kada je riječ o kućanstvu i djeci jer ili nisu htjeli imati posla s time ili nisu bili sigurni kako bi pomogli. No ovaj mi je tjedan sinulo da bih mogao otkriti što je Maureen doista potrebno i mogao bih učinkovitije voditi ako se više uključim u Maureenine obaveze.“

Pravi vođa obitelji nije nedodirljiv, nego služi svima

„Mislim da je vođa koji služi nalik na predsjednika tvrtke koji je došao do svog položaja radeći na pokretnoj traci, koji zna raditi svaki posao u postrojenju i koji je spreman uskočiti u pomoć bilo kada i bilo gdje, ako je nekome potrebna njegova pomoć – a da pritom ne čeka da ga netko zamoli da to učini. Takvom vođi nije stalo do moći ili nedodirljivosti. Tu se ne radi čak ni o „pravednosti“, već o tome da vođa zna što treba učiniti i spreman je zasukati rukave i učiniti to za dobrobit svoje tvrtke. Shvatio sam da sam se ponašao poput klinca koji je naslijedio posao od svog oca, no nije proveo nijedan dan u svom životu radeći nešto. Ne želim biti takav muž.“

Živjeti komplementarne uloge

Tijekom naših zajedničkih sastanaka, Steve i Maureen su otkrili što znači živjeti komplementarne uloge o kojima Crkva govori umjesto kompenzacijskih uloga prema kojima su dotada živjeli. Iako su zadržali tradicionalnu strukturu svoga braka – Steve se i dalje bavio financijama, a Maureen se brinula o kućanstvu – i jedno i drugo su postali svjesniji i aktivniji u obavezama onoga drugoga. Lakše su dijelili svoje živote jedno s drugim, spremnije su pomagali jedno drugome i učinkovitije su surađivali u svakom aspektu svoga braka i obiteljskog života.

Nauk Crkve o braku: dubok i praktičan

Na našem posljednjem sastanku upitao sam Maureen je li i dalje depresivna zbog svog braka. „Ne“, odgovorila je, „samo sam htjela znati da mogu računati na Stevea. Htjela sam da budemo kao partneri, no nisam znala kako doći do toga. Ne znam baš puno ljudi koji govore o stvarima kojima ste nas vi naučili. Nisam znala da je Papin nauk o braku istovremeno toliko dubok i praktičan! Sada se više nego ikada do sad trudimo da stvarno pomognemo jedno drugome i osjećam da smo se stvarno povezali više nego ikada prije.“

Steve se složio s njom: „Lijepo je što se više ne bojim preuzeti inicijativu oko kuće ili djece. Kada sam prešao preko čudnih osjećaja koji su se javljali u početku dok sam počinjao izlaziti iz svoje sigurne zone, stvarno sam počeo uživati u tome koliko dobro Maureen i ja funkcioniramo zajedno. I drago mi je što vidim da me ona više poštuje.“

Kada muž i žena nastoje razumjeti komplementarnost, odgovaraju na poziv Svetoga Oca na koji on poziva sve obitelji u svom nauku. Muž i žena tada dopuštaju milosti sakramenta da ih vodi do iskustva velikodušnosti, poštovanja, vodstva u služenju, intimnosti i svih osobina koje im omogućuju da svoj život žive kao dar.


Dr. Gregory Popcak – Pastoral Solution Institute
Prevela: Maja Dukmenić
Foto: Becca Tapert – Unsplash

Print Friendly, PDF & Email
Žena Vrsna

Žena vrsna je dragocjena, ali jednostavna - baš kao biserje. Njen sjaj se povećava dok je milosrđe Božje oblikuje u sigurnoj školjci Njegova Presvetog srca. Nije savršena kao Otac, ali svakim danom tome teži. Žena vrsna si ti, ljubljena kćeri Božja, dok nastojiš biti i Marta i Marija u jednoj osobi. Da, čak i onda kada se osjećaš nesposobno, nevrijedno i slabo. Presveta Djevica, jedina vrsna, uvijek ima ispruženu ruku da te povede sa sobom. Hajdemo zajedno, s Marijom do Isusa!