Razlozi zbog kojih predbračni odnosi nisu časni ni dostojni

Razlozi zašto predbračni odnosi nisu časni ni dostojni/Hodanje/Ljubav/Priprema za brak

Crkva, posebno obogaćena naukom svetog pape Ivana Pavla II., polazi od Božjeg plana ljubavi prema čovjeku. Vrlo važan dio toga plana stvaranja, otkupljenja i posvećenja jest da imamo tijelo, koje je na neki način poput sakramenta – vidljivi znak nevidljivih, duhovnih stvarnosti.

Tako ljudska spolnost, stvorena kao muška i ženska (Post 1,27), u spolnom sjedinjenju govori, prenosi jednu dublju istinu, postaje znakom otajstava vjere. Konkretno, tim se činom uspostavlja ne samo zajedništvo između dvije osobe, već i s trećom koja iz tog zajedništva proizlazi. Tako ljudska, spolna ljubav postaje ikonom Presvetog Trojstva u kojem je trajno, potpuno i plodno zajedništvo ljubavi! Nadalje, spolna ljubav odražava i ljubav između Krista i Crkve, kako primjećuje već sv. Pavao: Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; dvoje njih bit će jedno tijelo. Otajstvo je to veliko! Ja smjeram na Krista i na Crkvu.” (Ef 5,31-32)

To se sjedinjenje Krista i Crkve na poseban način zbiva u Euharistiji, a bračno sjedinjenje je sakramentom.

Predbračni odnosi, odnosi izvan braka općenito – tijelom govore jedno, a djelima pokazuju drugo

Odnos u kojem se ova istina, upisana u ljudsko tijelo, istinski naviješta i živi, jest brak. Upravo zbog toga spolni čin pripada isključivo braku (stoga se i naziva „bračnim činom”!) te se njime potvrđuje (konzumira) brak. Osobe koje se spolno sjedinjuju izvan braka govore svojim tijelima „predajem ti se slobodno, potpuno, vjerno, plodno, zauvijek”, a zapravo to ne misle i ne žele. Umjesto proroka koji svojim tijelima navještaju Božju ljubav, postaju (kako tužno…) lažnim prorocima. Sama osoba, slika Božja, na čije dostojanstvo spada da bude ljubljena ovom istinskom ljubavlju, postaje u predbračnom odnosu predmetom nečeg manjeg, što obično naknadno požali.

Nadalje Crkva, „stup i uporište istine” (1 Tim 3,15), u dokumentu „Persona humana” ističe: „Najčešće predbračni odnosi isključuju mogućnost djece. Ono što se predstavlja kao bračna ljubav nije sposobno, kao što bi apsolutno trebalo biti, razviti se u očinsku i majčinsku ljubav. Ili, ako je taj odnos otvoren životu, to će biti nauštrb djece, koja će biti lišena stalnog okruženja u kojemu bi se trebali razvijati. Pristanak kojega daju oni koji žele biti ujedinjeni ženidbom mora stoga biti izražen izvanjski i na način koji ga čini valjanim u očima društva. Što se tiče vjernika, njihov pristanak koji ide za time da uspostavi zajednicu bračnog života mora biti izražen prema zakonima Crkve. Ova privola jest ono što čini njihov brak Kristovim sakramentom.”

Suprotno popularnom uvjerenju, sakrament mijenja sve

Ponekad se na pripravi za kršćansku ženidbu među zaručnicima, koji ne žive svoju vjeru, može čuti nešto ovakvo: „Sakrament nama neće ništa promijeniti.” Zapravo, sakrament mijenja sve! On stvarno daje milost koju označava, a to je u ovom slučaju božanska ljubav koja se trajno izlijeva u srca supružnika kako bi oni mogli jedno drugo ljubiti ne bilo kakvom, nego istom tom nadnaravnom, božanskom, vječnom ljubavlju. Upravo iz tog razloga sklopljena i izvršena ženidba nikada i ne može biti razriješena. A može li čovjek sâm, bez sakramen(a)ta, svojim snagama ljubiti ovako, božanski trajno, vjerno i plodno? Stopa sklopljenih brakova, stopa razvoda i stopa nataliteta daju nam žalostan, ali i prosvjetljujući odgovor na ovo pitanje.

Zaključno: predbračni spolni odnosi nisu odobreni niti u Starom, a još manje u Novome Zavjetu ili Predaji Crkve. Razlog je njihova nespojivost s dostojanstvom čovjeka i Božjim planom spasenja i otkupljenja. Taj nauk Crkva do danas vjerno čuva i naviješta.


don Damir Stojić – SPAS
Foto: TeiTo

Print Friendly, PDF & Email
Žena Vrsna

Žena vrsna je dragocjena, ali jednostavna - baš kao biserje. Njen sjaj se povećava dok je milosrđe Božje oblikuje u sigurnoj školjci Njegova Presvetog srca. Nije savršena kao Otac, ali svakim danom tome teži. Žena vrsna si ti, ljubljena kćeri Božja, dok nastojiš biti i Marta i Marija u jednoj osobi. Da, čak i onda kada se osjećaš nesposobno, nevrijedno i slabo. Presveta Djevica, jedina vrsna, uvijek ima ispruženu ruku da te povede sa sobom. Hajdemo zajedno, s Marijom do Isusa!