Jeste li ikada bili potpuno zbunjeni ponašanjem svoje djece? Prošlo ljeto, moj sin je bacio loptu na naša staklena klizna vrata namjerno. On je želio razbiti ta vrata. Zašto bi pametno, dobro odgojeno dijete bacilo tešku loptu na staklena vrata namjerno, to nikada neću shvatiti. Nikada mi nije dao neko smisleno objašnjenje zašto je to učinio, barem ne ono da bih ja mogla shvatiti razlog. Ponekad je tako teško razumjeti svoju djecu.
Razumjeti svoju djecu može biti jedan od najskrovitijih aspekata roditeljstva
Postoje trenutci u kojima nas ponašanje naše djece ostavi zaprepaštenima i zbunjenima; kćer koja se rasplače kad joj spomenete vrijeme, sin koji postane tužan i bezvoljan bez ikakvog razloga ili zdravo dijete koje odjednom počne glumiti da je bolesno. Koliko god se trudili razumjeti njihove motive i načine razmišljanja (ako uopće i razmišljaju u nekim trenucima), nekad zbilja ostanemo osupnuti i zaprepašteni. To postane jako frustrirajuće, jer bez istinskog razumijevanja, ne znamo kako se nositi s takvim situacijama.
Pokušajmo naći utjehu u Mariji i Josipu, jer i oni su iskusili nerazumijevanje svog Sina.
Njegovi su roditelji svake godine o blagdanu Pashe išli u Jeruzalem. Kad mu bijaše dvanaest godina, uziđoše po običaju blagdanskom. Kad su minuli ti dani, vraćahu se oni, a dječak Isus osta u Jeruzalemu, a da nisu znali njegovi roditelji. Uvjereni da je među suputnicima, odoše dan hoda, a onda ga stanu tražiti među rodbinom i znancima. I kad ga ne nađu, vrate se u Jeruzalem tražeći ga.
Nakon tri dana nađoše ga u Hramu gdje sjedi posred učiteljâ, sluša ih i pita. Svi koji ga slušahu bijahu zaneseni razumnošću i odgovorima njegovim. Kad ga ugledaše, zapanjiše se, a majka mu njegova reče: »Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili.« A on im reče: »Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?« Oni ne razumješe riječi koju im reče.
Volim ovaj odlomak jer pokazuje da je Sveta obitelj zaista bila ljudska obitelj. Čak i između Marije, začete bez grijeha i njenog voljenog Isusa, pravog Boga i pravog Čovjeka, je bilo nerazumijevanja.
I Sveta obitelj imala je barem jednu situaciju nerazumijevanja
Časna sestra Wendy Beckett, u svojoj knjizi Dječji molitvenik u umjetnosti piše o slici koja prikazuje Svetu obitelj odmah nakon pronalaska Isusa u Hramu. Moja djeca misle da je ta slika, Krist pronađen u Hramu od Simonea Martinija gotovo krivovjerna. Na toj slici Marija gleda svog Sina strogo, a Isus se mršti na nju. Samo pogledajte njegove prekrižene ruke. Sveti Josip jednom rukom grli Isusa, ali odobrava Marijinu ljutnju. (To je i razumljivo. I on je prešao sve ulice Jeruzalema zabrinuto tražeći Isusa tri duga iscrpljujuća dana.)
„Mama, Isus i Marija se nikada ne bi tako međusobno gledali!“ uvjeravaju me moja djeca. „A vidi kako se sv. Josip ljuti na Isusa. On ne bi nikada tako gledao Isusa!“
Ne znam je li ova slika teološki ispravna, ali ostaje činjenica da je čak i Sveta obitelj imala barem jednu situaciju nerazumijevanja i mnogo je toga što možemo naučiti od njih.
Dijete, zašto si nam to učinio?
Prvo, promotrimo Gospine riječi: „Dijete, zašto si nam to učinio?“ Ovo je možda jedan od najnježnijih pristupa. Ali primijetimo da Gospa ovdje pokušava razumjeti svog sina. Ne osuđuje. Nije mu rekla: „Bezobzirno dijete!“ niti „Nepromišljeno, neoprezno dijete!“ A kako je samo lako nama osuditi našu djecu, pogotovo kad smo nervozni i ljutiti. Još, kad ih osuđujemo i ne pokušavamo ih shvatiti. Naravno da možemo reći djetetu da je udariti brata pogrešno, ali moramo izbjeći osuditi njegov motiv i karakter. Ako baš ne možemo izbaciti osuđujuće misli, moramo ih zaustaviti da ne iziđu iz naših usta. Nitko ne voli da ga se sudi, a ako budemo često osuđivali svoju djecu počet će zatvarati vrata svog srca. Kako ćemo tek onda razumjeti svoju djecu ako njihova srca nisu otvorena i povjerljiva? Radije nego osudu, dajmo svojoj djeci povlasticu sumnje i pokušajmo sagledati stvari njihovim očima i uvijek, ali uvijek pokušajmo shvatiti.
Odlomak završava ovim riječima:
I siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan. A majka je njegova brižno čuvala sve ove uspomene u svom srcu. A Isus napredovaše u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi.
Prema svakom dječjem srcu se trebamo ponašati kao pred svetohraništem
Ovdje vidimo da je Gospa sve ovo čuvala u svom srcu, razmišljala i molila. Pokazuje nam da moramo moliti kada ne razumijemo svoju djecu. Naravno, razgovor s našom djecom je vrlo važan način razumijevanja što se događa u njihovim srcima, ali ponekad ovi razgovori i nisu tako zadovoljavajući. Nekada samo završe još većim konfliktom. Prije nego pokušamo sa svojom djecom razgovarati i pokušamo ih razumjeti, zamolimo prvo pomoć Duha Svetoga, dar mudrosti i razuma. Kroz molitvu, Duh Sveti nam daje uvid i inspiraciju, pravu riječ koju ćemo izgovoriti i strpljenje i milost da prihvatimo one situacije kad djecu ne možemo uvjeriti u to bez obzira koliko se trudili. Prema svakom dječjem srcu se trebamo ponašati kao pred svetohraništem, ulazeći s punim poštovanjem i samo s božjim blagoslovom zadobivenim tijekom molitve.
Konačno, razumjela nas djeca ili ne, moraju naučiti biti poslušni. Moraju naučiti oponašati dijete Isusa koji je išao natrag s Josipom i Marijom u Nazaret i bio im poslušan. Nije dovoljno samo djecu voljeti. Nije dovoljno razumjeti i prihvatiti djecu takve kakvi jesu. Moramo ih naučiti poslušnosti, ne jer je nama tako zgodno nego jer poslušnost vodi k poniznosti i samokontroli i naposljetku, istinskoj slobodi. Poslušnost je potrebna krepost za življenje svog poziva. Vjernici moraju slušati svoje nadređene. Supružnici moraju biti poslušni jedno drugome. Svi moramo živjeti sa svim svojim obvezama, ispunjavajući dužnost tog trenutka i Božju volju u svim danima svog života. Kristova ponizna poslušnost prema Josipu i Mariji pripremila ga je za Njegovu žrtvu na Križu za iskupljenje naših grijeha.
»Oče! Ako hoćeš, otkloni ovu čašu od mene. Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude!«
Poslušnost naše djece prema nama će ih pripremiti za poseban i jedinstven poziv koji je za njih Bog pripremio
Svi znamo da poučavanje naše djece poniznosti može biti jako izazovno. Ali uvijek imamo milost roditeljskog poziva da nam pomogne i od Boga nam danog autoriteta da nas osnaži. Krist, premda Bog, bio je poslušan Josipu i Mariji – koji primjer poniznosti. Naučimo svoju djecu Njega oponašati.
Konačno, čak i u najboljim obiteljima, nerazumijevanja su neizbježna, ali Sveta obitelj nas uči kako se nositi s njima.
- Pokušajte shvatiti bez osude.
- Molite za mudrost i razumijevanje.
- Naučite svoju djecu da budu poslušni čak i kada ne razumiju ili se ne slažu.
Ako budemo oponašali Svetu obitelj u ovome, ne trebamo se uznemiravati kad ponašanje naše djece postane neshvatljivo i zbunjujuće. Možemo to shvatiti kao dio Božjeg plana i da ćemo u nekom trenutku razumjeti svoju djecu. Iznad svega, radosno u srcima nosimo nadu da će, kao dijete Isus, naša djeca rasti u mudrosti i godinama na ljudsku i božansku korist.
Mary Cooney – Mercy for Marthas
Prevela: Josipa Jurić
Foto: TeiTo
