Krist je rekao svojim apostolima da će ih učiniti ribarima ljudi. Crkva je zasnovana na Stijeni, Petru, koji je ribar. Jezgra apostolskog zbora su ribari. Krist je napravio više čudesnih ribolova. Umnožio je kruh i ribu.
Ribari koriste mamac da bi privukli ribu, da bi duše došle Kristu isto je potrebno da ih nešto privuče
Budući da je ribarenje podloga svih ovih događaja i velikog poslanja koje ima Crkva, nije zgorega da svi oni koji ribare ljudske duše odu i u jedan stvarni, doslovni ribolov. Može to biti i noću, jer su učenici znali loviti svu noć i ništa ne uloviti.
Ako se lovi na udicu, onda postoji jednostavno pravilo da je potrebno staviti mamac. Riba dolazi na mamac, ali je tada opet presudno dobro upotrijebiti udicu i izvući je. Riba prva dira udicu, a onda ribar mora trgnuti i izvući je na kopno.
Tako je nekako i s dušama. Da bi duše došle Kristu, potrebno je da ih nešto privuče. Krist je govorio da će kad bude uzdignut sa zemlje, sve ljude privući k Sebi. On je mamac. Rekao je da će sve ljude (Ivanovo evanđelje) privući međusobna ljubav učenika i njihovo jedinstvo. To je mamac Krista uskrsnuloga. Mamac Kristova Tijela, Crkve. Tu je i lijepa liturgija.
Navještaj besplatne ljubavi Božje je poput ribarova trzaja udicom
Ali to nije dovoljno. Potrebno je i tada postupiti aktivno. Trznuti udicom. Taj trzaj udicom navještaj je kerigme. Navještaj besplatne ljubavi Božje. Navještaj oproštenja grijeha i poziv na obraćenje. Govor Petra, Ribara, na Pedesetnicu i ribolov od pet tisuća braće. Apostol je uvijek aktivan i budan. Ništa se ne događa automatski. Ribolov je beskrajno strpljiv posao i k tome aktivan i dosjetljiv.
Vrh udice je riječ kerigme.
Ako se lovi noću, osjeća se veliko otajstvo. More je tamno. Ribe se ne vide. Čovjek osjeća neku apsurdnost i veliko otajstvo. Vodi ga najviše intuicija. Tako je slično i u evangelizaciji. Nema nekog ustaljenog pravila. Nije jasno kako će se duša izvući iz mora smrti i grijeha.
Onaj tko evangelizira nekada osjeća da je sve to apsurdno. Ne vidi se ništa. Jedino što stvar vodi naprijed je nutarnji glas koji goni apostola da evangelizira. „Jao meni ako ne evangeliziram“, kaže Pavao. To je glas Duha Svetoga. Glas Krista koji šalje apostole i hoće spasiti sve ljude. Glas Oca koji sve izgubljene sinove privlači da dođu u Njegovu kuću na sočnu gozbu.
Ribarenje je uvijek avantura, a evangelizacija je avantura nad avanturama.
don Šimun Doljanin – Žena vrsna
Foto: Johannes Plenio – Unsplash
