Čitanja:
Današnja čitanja, slično onima od prošle nedjelje, potiču nas na promišljanje o tome kako Izrael prima Božju Riječ – i kako je mi sami primamo. Zašto neki čuju navještaj Kraljevstva, ali se ne odazovu, ne obrate, ne povjeruju? To nam se pitanje osobito nameće u današnjem evanđelju.
Kao i prošle nedjelje, uviđamo da se otajstvo Kraljevstva Božjeg otkriva onima koji otvaraju svoja srca, čineći ih plodnim tlom na kojemu Riječ Božja može rasti i donijeti ploda.
Riječ Božja sišla je među nas da bi natopila naša kamena srca živom vodom
U današnjem psalmu prisjećamo se da je u Kristu Isusu, Riječ Božja pohodila naš narod, natopivši naša kamena srca živom vodom Duha Svetoga (vidi Iv 7,38; Otk 22,1).
Prvi plod Riječi je Duh ljubavi i posinstva koji je razliven u našim srcima po krštenju i čini nas djecom Božjom (vidi Rim 5,5; Rim 8,15–16). Po krštenju smo postali nova stvorenja, (vidi2 Kor 5,17), baštinici nove zemlje i novih nebesa (vidi 2 Pt 3,13).
Otkako je prvi čovjek odbio Božju Riječ, stvorenja su robovala ispraznosti (vidi Post 3,17–19; 5,29). Ali Božja Riječ je sišla na zemlju u Isusu Kristu. Nije se nastanila među nama da bismo joj se vratili prazni.
Njegova Riječ čeka naš odgovor. Moramo biti dostojni imena djeteta Božjeg. Moramo dopustiti Riječi da dovrši započeto u našim životima. Kako nas Krist upozorava, moramo bdjeti da Đavao ne bi ukrao Riječ Božju iz naših srca, ili da je vremenite brige ne bi progutale.
U euharistiji, Riječ nam se daje u kruhu, da je blagujemo. Daje nam se da bismo postali plodno tlo i ubirali plodove svetosti.
Iščekujemo dolazak Gospodara žetve (vidi Mk 4,29; 2 Pt 3,10; Otk 1,10) — dan kada će Njegova Riječ ispuniti ono zbog čega je bila poslana na zemlju.
dr. Scott Hahn – St. Paul Center
Prevela: Lea Potočar
Foto: TeiTo
