Rosa Postigo otvorila nam je vrata svoga doma. Prvi dio razgovora možete pronaći na ovome linku.
Govoreći o odnosima u obitelji, kako uspijevate biti bliski sa svom djecom unatoč ograničenom vremenu i velikom broju djece? Uspijete li svaki dan biti sa svakim djetetom?
Mi u isto vrijeme imamo i malu djecu i tinejdžere. Nemaju svi iste probleme. Ne provodimo po 5 minuta dnevno nasamo sa svakim djetetom. Mlađe je nekada dovoljno zagrliti, oni su sretni kad vas vide u blizini. Kad sa starijima treba razgovarati nasamo, odemo u njihovu sobu i pitamo što je bilo u školi, je li sve u redu s njihovim prijateljima i sl. Dječje potrebe su različite. Svako jutro na Misi prikažem svakoga od njih pojedinačno. Netko je okupiran razmišljanjima o dečku, netko se bori s ljubomorom, netko ima test u školi, netko polaže vozački ispit… Zamolim Duha Svetoga da me osposobi za razgovor s djecom, jer ja nisam Supermama.
Koliko vremena provodite nasamo s mužem?
Svaki tjedan imamo bar sat do dva svoje posebno vrijeme, samo za nas dvoje. Ako su mama i tata jedno, cijela obitelj je bolja. Najvažnija zadaća supruge je brinuti o svom mužu. Muž je kao veliko dijete kojemu prvo treba pažnja. Ako postoje problemi među mamom i tatom, veća je vjerojatnost i za probleme s djecom. Dakle, uvijek ponavljam: mama i tata su jedno drugome prvi.
Ljubav između mame i tate djeci daje veliku sigurnost. Djeca također mogu biti ljubomorna ako se zagrlite ili poljubite pred njima, no nastavite se držati za ruke. Vikendom, poslije ručka, naša djeca znaju da je vrijeme da mama i tama idu zajedno na odmor u svoju sobu. Nema kucanja i nema dolazaka u našu sobu. Svake godine idemo sami na jedan vikend. To svima preporučujemo. Potrudite se naći nekoga da vam pričuva djecu. Ako stavite to kao prioritet, naći ćete i način kako to ostvariti.
Koliko je muž uključen u odgoj djece? Je li bilo nesuglasica oko toga tko ustaje po noći ako dijete plače ili tko će presvući dijete i sl. Što poručujete ženama čiji su muževi odsutni, nezainteresirani i one imaju osjećaj da su same u roditeljstvu?
Za nas je obitelj najvažniji i najbolji posao. Ni mužev posao, ni moj posao, nego naša obitelj. To nam je najvažnije. U tom poslu si najduže, do kraja života. Na svom poslu si do mirovine, a u obitelji doživotno. Dakle, kad smo toga svjesni lakše je, iako ponekad i plačemo (smijeh). Ako otac nije dovoljno uključen, ne ljuti se na njega, ne govori mu u afektu. Kad ste u mirnom okruženju, zamoli ga za pomoć. Tako ja radim. Kažem: „Josemaria, treba mi pomoć; molim te za pomoć“.
Ne tražite odmah deset stvari. Samo jednu stvar. Npr.: „Možeš li mi ujutro pomoći postaviti stol?“ Ili: „Možeš li mi navečer pomoći okupati djecu?“ Dakle, samo jednu stvar. Nakon dva tjedna ili mjesec dana, kad svlada tu jednu stvar, zamolite još jednu. Dakle, malo po malo. Mnogi mi kažu: „Rosa, jako si sretna što imaš takvog muža.“ I to je istina, kao što je istina da je naša zadaća da naučimo muževe da nam pomažu u kući. Žene su jače od muškaraca.
Ne smijemo se samosažalijevati kako nam je teško, kako je sve na nama. Ako si umorna, odmori se. Pusti djeci film i odmori se. Čim si odmorna, svijet vidiš drugim očima. Kad se npr. muž vrati s posla, nemoj ga dočekati na vratima i istresti odmah sve što je bilo loše u danu, da se perilica pokvarila itd. Inteligentna si i znaš što je sada najveći prioritet. Za sve postoji pravo vrijeme. Kao što smo rekli da treba uočiti probleme kod djece, tako treba uočiti i moguće probleme koje muž ima na poslu, možda prolazi kroz težak period. Tada zbilja nije vrijeme tražiti od njega: „Pomozi mi, pomozi mi.“ Kao što sam rekla, na nama je uključivati ga jednu po jednu stvar i to tako da otkrije radost u obavljanju tih poslova.
Također je dobro znati što se njemu uopće ne sviđa. Nećemo tražiti od njega da pegla ako mrzi peglanje. No, možda voli otići s djecom u park, možda može staviti posuđe u perilicu. To su jednostavne stvari. Također može raditi u paru s nekim djetetom. To je dragocjeno vrijeme kada ga može pitati: „Kako je u školi?“ Trebamo se truditi biti normalna i sretna obitelj.
U višebrojnim obiteljima, naročito kad su djeca mala, često je potrebna i fizička pomoć izvana. Slažete li se?
Prvo što nam je doma potrebno jest raspored. Možeš čistiti kuću 24 sata i ne biti gotov. Dakle: čistim sat vremena i ne više, kuham pola sata i ne više. S petero djece od kojih najstarije ima sedam godina, nemoguće je da sve bude čisto. Postoje stvari koje mogu čekati. Naravno da se može uzeti pomoć izvana, no ne volim da netko sa strane potpuno preuzima obveze koje su vezane uz obitelj. Uzmite jednu ploču i stavite ju dovoljno visoko da djeca ne skidaju i napišite odgovornosti svakog člana obitelji.
Djeca od 2-3 godine također trebaju imati svoja zaduženja. Djeca u toj najmanjoj dobi jako vole pomagati mami jer je to za njih igra. Da bi nam djeca pomagala, trebamo im to omogućiti. Trebaju nam niže šipke za rublje na koje će djeca moći okačiti čarape na sušenje. Igra s kvačicama za rublje dobra je i za pincetni hvat, poslije će ljepše držati olovku.
Posuđe smo spustili u ladice, tako da djeca mogu sama servirati stol te pospremiti posuđe iz perilice. Zatim, krumpir uvijek kuhamo u ljusci i poslije ga za vrijeme obroka svatko guli sam sebi. To je njima jako zabavno i dobro je za motoriku, a uštedi nam vrijeme guljenja krumpira. Zagovaramo jednostavnost u obavljanju stvari.
Kad sam kod kuhanja, spomenut ću kako se danas previše naglašava zdrava hrana pa se mnoge mame zatvore u kuhinju. Djeca prvenstveno trebaju mamu. Mi kuhamo ono što se može pripremiti u pola sata. Obroci za čiju pripremu su potrebna dva sata, kod nas su rezervirani samo za neke specijalne događaje.
Navedite nam još neki primjer učenja kroz igru.
Ljeto je idealno vrijeme da se potrudimo napredovati u nekom sportu, da pročitamo neke knjige, ali i da naučimo kako funkcioniraju stvari u kući. Školski praznici su najbolje vrijeme učenja novih vještina: kako oprati prozore, kako staviti rublje na pranje i sl. Prošle godine, dok smo bili na ljetovanju, organizirali smo MasterChef natjecanje u obitelji. Djeca su bila u timovima po dvoje. Mogli su koristiti sve što imamo doma plus su dobili budžet od tri eura. Tada ih je bilo 10 doma, dakle imali smo 5 parova, a ja sam bila sudac. Bilo je jako zabavno. Istraživali su recepte, proučavali cijene. Znaju da mama voli sir pa bi obično kombinirali nešto sa sirom nadajući se većim bodovima. Također su se jako trudili oko dekoracije.
Na kraju, zbilja je najvažnije bilo koliko je truda i ljubavi uloženo u te tanjure. Oni su bili jako sretni, puno su naučili i svi smo se odlično zabavili. Natjecanje je trajalo pet dana i svih su pet dana oni kuhali. Ostatak ljetovanja su kuhali svaki par jedan dan.
Kako organizirate obveze izvan kuće, npr. dječje aktivnosti?
Djeca vole ići na sportske aktivnosti. Mislim da je to posebno važno za dečke zbog njihove silne energije. U našim školama dečki idu na nogomet, a cure igraju košarku. Vikendom su utakmice i svi idemo navijati. Ljudi (naročito oni koji imaju manje djece) često misle da djeci trebaju omogućiti sve aktivnosti pa ponedjeljkom idu na satove kineskog, a utorkom na balet. Srijedom na karate, pa ako ga netko napadne, nek se zna obraniti. Četvrtkom na engleski, petkom na nogomet jer nikad se ne zna, možda imamo budućeg Messija u obitelji. Subotom svi gledamo tenis, a nedjeljom se penjemo na planinu jer je to zdravo.
Molim vas. Jedan voli klavir, drugi violinu, treće pjevati. I sve to je na različitim krajevima grada? Želite li biti ludi? Na putu ste da postanete ludi. Naše je pravilo – mogu se baviti jednom dodatnom aktivnošću preko tjedna. I to na jednom mjestu. Ništa više. S jednim djetetom smo svašta uspijevali, no već kad imate 4-5 djece, najbolje je biti zajedno. Kad ste iscrpljeni, kad ste svaki dan van doma, pod stresom ste i počnete vikati. Ne želimo takav stres u obitelji, zar ne?
U svom domu imate sveučilište o obitelji i tu možete steći diplomu o obitelji. Igrajte se zajedno. Igrajući se učite reći oprosti, poslužiti drugoga, dijeliti s nekim nešto. Ovo su puno važnije stvari nego dobiti medalju na nekom natjecanju.
S obzirom na to da ste velika obitelj, imate li problema s kašnjenjem? Nosite li puno stvari sa sobom?
Ključna je jednostavnost. Primjerice, ako imate petero djece, a najstarije ima sedam godina, znate da vam za spremanje treba sat vremena. Ako je 10 sati, a vi želite stići na misu u 11, to je nemoguće jer vam treba još pola sata vremena od izlaska iz stana, ulaska u auto, još ako je kiša… Trebate znati koliko vam vremena treba i toga se držati… Evo jedan primjer za pakiranje – kad idemo na piknik kupimo 6-10 kruhova, u košari ponesem namaze/šunku, vodu, nekoliko rajčica i jednu manju dinju. Važno je da sve stane u košaru.
Kad stignemo i vrijeme je ručka, režem kruh, dijete do mene maže namaz ili stavlja šunku i to je to. Zamislite da ujutro radim 20 sendviča. Osim vremena, potrošila bih i hrpu folije. Naš način je bolji, ljepši i jeftiniji. Nema kompliciranja.
Oduševila su me vaša djeca. Bili smo zajedno u trgovini i kad su vidjeli da uzimamo Nutellu, dotrčali su do nas i rekli: „Ne, uzmite ovaj kakao namaz robne marke. Dobar je, a jeftiniji.“ Malo su nas posramili. Kako vam je to uspjelo?
Iste tvornice rade proizvode robne marke i proizvode s brandom. Kvaliteta ne odstupa puno, a cijene se znatno razlikuju. Redovno hranu kupujemo preko interneta, no tijekom ljeta, kad smo na praznicima, uzmem 4-5 djece sa sobom i idemo u trgovinu. Oni guraju kolica, obično 2-3, i tada ih učim kako kupovati. Kao kad idete u muzej, pokazujete im. Znamo u koju trgovinu idemo i onda im pokažem koja je robna marka te trgovine i kažem: „Posebno gledajte proizvode s ovom markom“.
Naša djeca su jako dobra u sportu. Jednom je prijatelj pitao mog sina: „Što tvoja mama kuha, što vi jedete? I ja bih htio biti dobar sportaš.“ Moj sin je odgovorio: „Ništa posebno, juhu, tjesteninu, hamburger, stvarno ništa posebno. Znaš, mislim da ti to nije do hrane, nego mi je Bog dao taj dar.“
U svakoj sobi imate po četiri kreveta, znači četvero djece dijeli jednu sobu?
Imamo po četiri kreveta za našu djecu plus ležajeve za prijatelje. Jako njegujemo prijateljstva i gotovo stalno imamo i nekoga od prijatelja u kući. Svaka soba ima po jedan stol. Osim u sobi, djeca mogu učiti i u dnevnom boravku i za stolom u blagovaonici.
Puno ljudi kaže da ne mogu imati više djece zbog ograničenog prostora. Koliko je velik vaš stan?
Imamo četiri spavaće sobe za djecu. Kreveti su na polukatove, tako da ih na jednom zidu ima četiri. Oni koji kažu da nemaju mjesta zapravo traže izgovor. To je zbilja šteta. Period u kojemu žena može rađati je jako kratak, možda do 45 ili 46 godina. Možda ćete živjeti do 80 ili 90 godina. Ponovit ću, najveći problem današnjice je ljudska usamljenost. Ljudi bez obitelji, bez prijatelja. Najviše su usamljeni oni koji su za vrijeme mladosti mislili samo na sebe i imali krive prioritete. Zbog toga naglašavam da trebamo što bolje iskoristiti vrijeme dok možemo rađati.
Vratimo se korak unatrag. Trudnoća je prirodno, ali i zahtjevno stanje žene. Kakve su bile Vaše trudnoće? Kad biste drugima objavili novu trudnoću? Koliko kilograma otprilike dobijete u trudnoći?
Obično bih dobivala 9 kg, ali ponekad i 12 ili 14. Djeca su se rađala s 3 do 3,5 kg. Blizanci (13. i 14. dijete) rođeni su s 2,9 kg. Za objavu smo najčešće čekali da prođu prva tri mjeseca. Međutim, kad zatrudnim, meni mučnine i povraćanje krenu prvi dan, tako da je to od djece teško skriti. Starija djeca bi odmah primijetila. No objavu bismo uvijek napravili na poseban način, kad smo svi u dnevnom boravku, rekli bismo da imamo jednu veliku, sjajnu vijest. Dijete je uvijek dar. Zdravo dijete, bolesno dijete, svako dijete je dar. Ne dobivamo ga jer smo inteligentni, pametni, siromašni ili bogati. To je dar od Boga na kojemu moramo stalno zahvaljivati. „Hvala ti, Bože.“
Početkom ove godine naša kći Cuqui bila je teško bolesna. Svi smo se izmjenjivali u bolnici. Držali smo se zajedno. Kad netko ima neki problem, tada imamo veću priliku biti milosrdni prema njemu. Također, ako mi patimo, dobro je se okrenuti onome tko pati još više i njemu pomoći. Mogla bih reći: „Jadna ja, izgubili smo troje djece, imamo još djece s bolešću srca…“ Ne. Nema samosažalijevanja. Sve ovo su prilike da budemo bolji.
Ljudi smo, naravno da nas na početku može uhvatiti ljutnja, ne želimo biti bolesni, ne želimo biti u bolnici. No, s našom Cuqui u bolnici je ležala i jedna žena s teškom psihičkom bolesti. Tada smo puno naučili. Počeli smo zahvaljivati što nemamo tešku psihičku bolest. Hvala Bogu na ovoj „maloj“ bolesti. Svaku noć bismo razgovarali što se događa u bolnici, što smo sve vidjeli. Najgore je zatvoriti se u kuću i plakati nad sobom. Mi volimo misliti na druge, tada smo sretniji. Volimo pomagati drugim obiteljima kroz Obiteljsko obogaćivanje.
Kako su sada vaša djeca, naročito ova što imaju zdravstvenih problema?
Arterije su im jako tanke. Nema puno takve djece u svijetu pa doktori i ne znaju puno reći. Pred našom je najmlađom kći Lolitom (17., tj. predzadnje dijete, 9 godina) nova operacija srca. Prvi put je operirana odmah po rođenju, doktori su rekli da je veliko čudo da je preživjela. Sada čekamo novi poziv iz bolnice. Ne želimo razmišljati što će biti za tjedan dana ili tri mjeseca. Trudimo se živjeti sadašnji trenutak. Kad bude nova operacija, molit ćemo. Sve je u Božjim rukama.
Djeca su nam darovana da naučimo biti dobri ljudi. Troje djece nam je umrlo. No, to su Božja djeca. Nama darovana na neko vrijeme. Mi se trudimo dobro odgajati djecu, pružiti im dobro obrazovanje, no ne možemo strepiti nad njima. Zato, ako želiš učiniti nešto dobro, učini ga sada, danas.
Vaša djeca imaju puno prijatelja. Kako osiguravate da će i u društvu nastaviti raditi onako kako prakticirate doma?
Razgovaramo s roditeljima prijatelja naše djece. Ako su pozvali našu djecu k sebi na noćenje, mi kažemo kako prije večere naša djeca mole krunicu. Roditelji kažu: “Ok, molit ćemo krunicu“. Zatim kažemo kako nema zajedničkog tuširanja djece i oni se slože. Nemamo TV u kući, a djeca mobitel dobiju s 18 godina. Tako da upozorimo kako ne želimo da igraju igrice i sl. Starija djeca su svjesna kako su ova pravila dobra, tako da i od njih imamo veliku pomoć.
Recite nam nešto o zajedničkoj molitvi u obitelji? Kada djecu uključujete u obiteljsku molitvu?
Djeca su uključena od kad su u trbuhu. J Naime, svaku noć prije večere, oko 20:30 h u našoj se obitelji u dnevnom boravku moli krunica. Mole svi koji su doma. Ako netko nije doma, priključi se kad stigne. Onaj tko treba ići van, moli dok ne krene. Također, ako nas nema u stanu, djeca će se sama okupiti i moliti krunicu. Uvijek u isto vrijeme. Ako goste pozovemo na večeru, prvo s njima molimo krunicu. Svaku noć imamo nakane, od nogometne utakmice do biskupske sinode. Vodimo se onom izrekom: Obitelj koja moli zajedno, ostaje zajedno.
Neki dan sam bila jako nervozna i onda sam razmišljala: „Što mi je?“ Nisam molila dovoljno. Tjelesna smo bića, zato moramo jesti i piti. Isto tako, duhovna smo bića i trebamo hraniti svoj duh molitvom i sakramentima. Tome sam posvetila zadnje poglavlje svoje knjige „Kako biti sretan s 1,2,3… djece?“ pod nazivom: „Rosa, koja je tvoja tajna?“.
I Vi i muž idete svaki dan na svetu Misu?
Da, idemo svakodnevno na Misu od djetinjstva. Zadnjih nekoliko godina smo posložili da muž i ja idemo zajedno na svetu Misu ujutro prije posla. Osim svete Mise, svaki dan pola sata molim pred Presvetim. Jako smo sretni što je u našoj župi tijekom cijelog dana izloženo Presveto. U tih pola sata zahvaljujem na svemu i molim za svaki e-mail koji ću poslati, za sve one s kojima se trebam telefonski čuti, za svog muža i pojedinačno za našu djecu i njihove potrebe, za prijateljicu s kojom ću popiti kavu, za bolesnog rođaka…cijeli dan predam Bogu i onda mogu na posao.
Obitelj Postigo susrela sam u više navrata, a ove godine smo dva tjedna ljetovali zajedno. Ono što me najviše dojmilo jest činjenica da ovi ljudi zbilja žive ono što govore. Tako vole i reći: nitko ne voli teoretičare, prvo živi ono što ćeš govoriti.
Uredništvo našeg portala poziva sve čitatelje da u svoje molitve stave cijelu obitelj Postigo, naročito njihovu kći Lolitu pred kojom je teška operacija. Neka ova obitelj i dalje bude svjetlost svijeta i sol zemlje. Hvala vam. BVB
Maja Tenšek – Žena vrsna
Foto: Žena vrsna
