Dojenje uz dohranu prije spavanja toliko je već postalo uobičajena praksa da sam odlučila malo pojasniti što se to konkretno događa pred sam kraj dana. Ostaje li mama doista bez mlijeka predvečer ili je pak beba navečer gladnija pa joj, kako često čujem na terenu, „treba malo više“?
Kako funkcionira dojenje
Važna činjenica koju bismo trebali znati kada pokušavamo objasniti pojavu učestalijeg dojenja i nervoznijeg ponašanja bebe predvečer jest sljedeća. Za dojenje je važan hormon oksitocin. Poznato nam je od ranije da se on izlučuje i otpušta u neuronima unutar mozga, točnije u hipotalamusu. U krvotok ga zatim ispušta žlijezda hipofiza, a nakon što se nađe u krvotoku ciljano dolazi do određenih organa. Uloga oksitocina u dojenju jest ključna za tzv. refleks otpuštanja mlijeka. Istraživanja pokazuju da je dovoljno samo oko 12 sekundi od podražaja da se poveća tlak u dojkama i potakne refleks otpuštanja mlijeka kao posljedica djelovanja oksitocina na receptore. Podražaji za izlučivanje oksitocina potrebnog za dojenje jesu: maženje s bebom, bebin plač, pa čak i sam pogled na bebu je ponekad dovoljan. Drugim riječima, bliskost između mame i bebe potiče lučenje oksitocina koji pak potiče otpuštanje mlijeka.
Što se događa na kraju dana?
„Pred kraj dana, posebice navečer, postaje kritično!“ Riječi su ovo mnogih majki kojima sam pomagala s dojenjem. Većina se roditelja našla u sličnoj situaciji. Beba je zadovoljna i lijepo doji tijekom dana, a navečer postaje nezadovoljnija, razdražljivija i češće traži dojiti. Što se dakle događa na kraju dana?
Ovdje se radi o jednoj zapravo uobičajenoj pojavi koja jednako pogađa dojene bebe kao i one hranjene adaptiranim pripravcima. Tijekom prvih nekoliko mjeseci bebe imaju određena razdoblja uznemirenosti koja se najčešće javljaju kasno poslije podne ili navečer. Najčešće se radi o nekoliko sati u kojima su prisutni navedeni simptomi. Beba dakle traži vrlo male količine mlijeka u jako čestim intervalima, te pokazuje jasne znakove da želi biti mažena, nošena i osjećati se sigurno u naručju mame ili tate. Ova je pojava u teoriji poznata kao „večernja nervoza“.
Obično se ovi simptomi počinju javljati između drugog i trećeg tjedna starosti bebe pa roditelji često pomisle na pojavu dojenačkih kolika. Vrhunac dosežu oko šestog tjedna starosti, a važno je naglasiti kako prolaze do četvrtog mjeseca starosti bebe.
„Večernja nervoza“ i dojenje
Vjerojatno ste kod svoje bebe već primijetili da u određenim dobima dana ima potrebu za češćim hranjenjem, dok u drugom dijelu dana ima duže pauze između hranjenja. Dakle, razdoblja češćih hranjenja uobičajena su pojava u rastu i razvoju bebe. Česta je pojava da se baš ta razdoblja čestih hranjenja poklope s razdobljima nervoze i nezadovoljstva.
Evo kako to zapravo izgleda. Beba kratko doji pa počinje nezadovoljstvo. Nezadovoljstvo prelazi u nervozu, a nervoza u plač. Nakon toga će ponovno kratko dojiti pa napraviti kratku pauzu s negodovanjem i plačem. Ovakvo je ponašanje prilično frustrirajuće za roditelje, naročito predvečer kad su i sami već umorni.
Upravo su ovo ključni trenutci u kojima se majci javlja prva sumnja u dojenje. Prilikom ovakvog ponašanja bebe, mama počinje razmišljati o količini i kvaliteti svog mlijeka, a njeno se samopouzdanje počinje smanjivati.
Zašto je večer kritična?
Vratimo se ponovno na oksitocin i njegovu ulogu u dojenju. Kraj dana za bebu predstavlja i kraj dana za mamu. Umor, iscrpljenost i neispavanost kod majke uzimaju svoj danak, naročito navečer. Dodamo li tome zabrinutost i stres koji uzrokuje promjena bebinog ponašanja, zapravo smo došli do jednog dijela odgovora.
Dojenje uz dohranu prije spavanja toliko je već postalo uobičajena praksa da sam odlučila malo pojasniti što se to konkretno događa pred sam kraj dana. Ostaje li mama doista bez mlijeka predvečer ili je pak beba navečer gladnija pa joj, kako često čujem na terenu, „treba malo više“?
Kako preživjeti teške večeri?
Prije svega, važno je ostati miran koliko god to bilo teško. Znam da ponavljam, ali znanje doista donosi mir. Na vrijeme upoznati proces dojenja i načine njegova funkcioniranja od presudne je važnosti kako biste uspjeli zadržati mir i sabranost u ovoj situaciji.
Pružite svojoj bebi najbolje što možete! Dojite je kada god osjetite da ona to želi. Nosite je. Mazite se. Provodite što više vremena u kontaktu koža na kožu. Neka vaša beba spava na vašim prsima, to je za nju najsigurnije mjesto na svijetu.
Iako vaša beba ne traži puno, osim sigurnosti i pripadanja, često se čini kao da ne možete odgovoriti na sve njene potrebe i to zna biti jako frustrirajuće. Briga o uznemirenoj bebi doista jest stresna. Dopustite si kratke trenutke predaha, poput tople kupke ili tuša, kratke šetnje ili telefonskog razgovora s prijateljicom. Vaša vas beba treba uvijek i stalno i zato je važno da odvojite malo vremena kako biste i sami bili dobro.
Dajte sebi i bebi sve što trebate
Okružite se ljudima koji vas razumiju i podržavaju. Pronađite nekoga tko će rado pomoći u kućanskim i drugim obavezama. Smanjite obaveze, brige i stres oko sporednih stvari i fokusirajte se na odmor, san i brigu o sebi i bebi. Ovo vrijeme zna biti vrlo iscrpljujuće za roditelje i kao takvo traži puno strpljenja. Dajte sebi i bebi ono što vam je potrebno, a prije svega to je vrijeme provedeno zajedno i u miru.
Andrea Piškor – Žena vrsna
Foto: Sarah Chai – Pexels
