Braćo i sestre! Tijekom zadnjih dvaju desetljeća hrvatske povijesti prolazili smo kroz mnoštvo teških trenutaka koje smo kao vjernici promatrali u svjetlu vjere i povijesti spasenja. Činili smo to sa zahvalnošću, osobito hrvatskim braniteljima, koji su žrtvovali svoje živote. Njima, koji su svoju nesebičnost ugradili u slobodu naše domovine. Kad god nam je bilo teško, okupljali smo se u svojim crkvama u molitvi i jačali se istom vjerom.
Večeras smo povezani diljem domovine želeći združiti osjećaje, zahvalnost i blizinu; prenijeti ih kao utjehu i odnijeti onima kojima dugujemo zahvalnost, koji trebaju ljudsku i kršćansku dobrotu. I oni znaju da im ništa vrjednije ne možemo dati, a Bog vidi što je njima najpotrebnije. Za to molimo; ne tražeći našu snagu, niti ljudsku uznositost, nego prepoznavanje Božje rose milosti i jakosti.
Molimo za našu domovinu
Molimo za subraću u zatočeništvu i njihove obitelji, da svoju žrtvu koju strpljivo prinose i svaki plod nepravde koju podnose, kao vjernici prikažu Bogu u svjetlu Kristova križa u kojemu niti jedna patnja iz ljubavi nije uzaludna, te da trpljenje ne bude izvorom malodušnosti, nego nove snage. Molimo i za one kojima je dana vlast donošenja pravorijeka, da to čine vođeni istinitošću, a ne nekim drugim, isključivo zemaljskim interesima. Molimo za našu domovinu da ništa ne oslabi našu odlučnost da gradimo hrvatsko društvo na kršćanskim vrijednostima.
Braćo i sestre, da bi naša večerašnja molitva bila dostojna Božjega pogleda, pokajmo se, stavimo srce pred milosrđe koje pročišćuje i skrušeno uđimo u otajstvo euharistijskoga dara.
Euharistija kao događaj Božje ljubavi
Dirljivo pismo apostola Pavla Filemonu postavlja nas u suodnos s drugima i s društvom u kojemu živimo, dok nas Evanđelje uvodi u našu dubinu, dovodi pred nas same i daje najdublji razlog pristanka uz Krista.
Takva je euharistija. Ona je događaj Božje ljubavi; ona je otajstvo koje čovjek može prihvatiti kao dar, nikada se ne postavljajući iznad njega, nego polazeći od radosti što nam je Bog objavio istinu života i darovao Duha Životvorca koji nas je otrgnuo iz tame smrti. Euharistija je radosni događaj života, vraćajući nas na danas često zanemarenu istinu – da smo Božja stvorenja do kojih mu je stalo toliko da nam je darovao samoga sebe i ostao vidljiv u sakramentu ljubavi.
Izađimo iz logike ovog svijeta
Stavljajući u središte traženje Boga, računajući s Božjom prisutnošću, čini nas novim stvorenjima. Sveti Pavao Filemonu šalje odbjegloga roba Onezima, koga nakon krštenja u popratnome pismu naziva predivnim imenom: „moje srce“. Apostol kao starac poziva Filemona da izađe iz logike ovoga svijeta, iz odnosa gospodara i roba, da bi ušao u logiku Božjega kraljevstva, u odnos koji izričemo u našemu obraćanju: braćo i sestre. U tome predivnom kratkom pismu leži sjeme koje će izrasti u još divniji plod dokinuća ropstva. Kršćanstvo u sebi nosi snagu promjene društvenih odnosa, ne kao plod ljudske politike i dogovaranja, nego kao nutarnju istinu ljudske stvorenosti koja je vidljiva u euharistijskome tijelu Crkve. Nije moguće slaviti euharistiju i zanemariti drugoga, biti nepravedan, previdjeti brata i sestru kojima je Bog podario isto dostojanstvo.
Pozvani smo na izgradnju i odgovornost
„Kraljevstvo je Božje među vama.“ Tako nam govori Isus. Time nas poziva na izgradnju, na odgovornost, na uprisutnjenje toga kraljevstva po darovanoj ljubavi. To kraljevstvo nije paralelni svijet s našim, nego je baš tu gdje mi živimo. Bog boravi u ovome vremenu, oblikuje ga, poziva nas na suradnju, i ne oduzima našu slobodu. Na pitanje sugovornika kada će doći Kraljevstvo Božje Isus odgovara kao da su mu postavili pitanje kako dolazi, kako se ostvaruje to kraljevstvo. I ostavlja nam istinu da prije negoli se ostvari on sam treba trpjeti i biti odbačen. Očekivanja onih koji bi se željeli osigurati nisu ispunjena; ali jednako tako Isus nas raduje svojim odgovorom, jer nikakva nevolja to Kraljevstvo ne može dokinuti; nikakva bol posvema zarobiti srce.
Božje Kraljevstvo je nenametljivo
Božje kraljevstvo dolazi tiho, nenametljivo; štoviše, već je među nama, u svakidašnjici, u izgovorenoj i prihvaćenoj Božjoj riječi koja je postala tijelom; koja vodi prema uskrsnuću prolazeći otajstvom križa. Tu nam se objavljuje da naša trpljenja, trpljenja naših bližnjih imaju istu životnu snagu koja je Krista patnika uzdigla u Krista pobjednika. To se događa i u našim životima.
Prokušanost pročišćuje srce
Isus u našim svakidašnjim događajima pita svakoga od nas: Vjeruješ li ovo? Vjeruješ li da najružnije iskustvo vodi u najveću ljepotu i da najveća bol u sebi čuva najveću radost? Iskušavani smo, braćo i sestre, kao pojedinci i kao narod. Iskušavani… Da bismo odustajali, da bismo zastali, izgubili pouzdanje.
Iskušavani, da bismo posegnuli za naizgled snažnijim sredstvima i krenuli kraćim putovima. A naš je put onaj Kristov i jedina prisutnost koja preobražava jest njegova – među nama. Zato je predivno da smo večeras ovdje u molitvi, da bismo molili tu prisutnost i čistoću srca. Do nje ne mogu silnici; do nje ne mogu koji misle da su gospodari tuđe slobode. Nekima je dana vlast osloboditi čovjeka od drugoga čovjeka; neki misle da je to najveća snaga. No, samo onaj koji vidi srce, koji prosuđuje laž i prijevaru, teret grijeha i sjaj istine, samo on istinski oslobađa. I tko tu iskru ima zapaljenu u srcu, tko ju nije ugasio, vrijedan je istinskoga poštovanja. Jer to se ne može steći ljudskom snagom, nego je plod Božjega Duha u srcu čovjeka.
Trenutci u kojima je potrebno osluškivanje
Gospodine, ti poznaješ naša srca i naše živote. Tebi je znana svaka naša misao i postupak, svaki trenutak i osjećaj. Vidiš nas i večeras, sabrane pred tobom, u tvojoj prisutnosti, u slavlju i molitvi kojom ti želimo reći da smo te prihvatili kao najveću vrijednost; da smo ti došli zahvaliti i slušati što govoriš našim životima.
Ti znaš, Gospodine, da postoje trenutci u kojima nije potrebno puno riječi da bismo se razumjeli; u kojima je dovoljna šutnja, da bi zaživjelo zajedništvo i istinitost osjećaja. Večeras nismo ovdje samo svojom osobnom vjerom, nego smo združeni kao Crkva i narod; združeni u spomenu, ispunjeni poniznošću i zahvalnošću za snagu koju očituješ u našim bližnjima, ispunjeni ljubavlju i poštovanjem. Ti znaš da večeras svojom molitvom obuhvaćamo domovinu i želimo zakoračiti preko praga zatočeničkih ćelija i molitvom pohoditi svoju subraću, po onoj tvojoj riječi: u tamnici bijah – i dođoste k meni (Mt 25,36) Pogledaj, Gospodine, našu iskrenu želju da izvršimo to djelo ljubavi.
Ponovno smo u ovoj prvostolnici s „teškim križem nacije“, ali i u ljepoti vjere. I kada osjećamo da imamo puno toga reći, a riječi to ne mogu nositi, u šutnji se prostiremo pred tobom. I kada se pred nama javljaju slike trpljenja i boli, titraji srca za vlastitim domom i svojim bližnjima, spominjemo se da si nam povjerio kraljevstvo koje je među nama.
Ljudske živote čuva Bog
Zato večeras uzimamo u ruke tvoje darove kruha i vina, i pristupamo čudesnoj istini Tvoje sraštenosti s čovjekom. I dok će nam govoriti kako je ova naša molitva beskorisna; kako o pojedinim pitanjima i događanjima odlučuje netko drugi, mi ponavljamo da ljudske živote u svojim rukama nema čovjek, nego Bog.
Štoviše, ljudska odgovornost koja se oglušuje na Boga, završava u nesreći i tjeskobi. Zbog toga su progonitelji neslobodni, a progonjeni zbog pravednosti blaženi; zbog toga su oni koje svijet prezire ovjenčani najljepšim vijencem vječnoga sjaja. Gospodine, ovdje smo, jer si nam dopustio da živimo u tvojoj blizini i da te osjetimo onda kada su svi proricali naš kraj i neslobodu. U nama pogledaj i sve ono za što se kajemo; za nedovoljnu pozornost i zauzetost za bližnje; za narušavanje zajedništva; za stvaranje nesloge, za nedostatak ljubavi.
Daruj nam novu snagu svoje ljubavi
Pogledaj nas večeras i daruj nam novu snagu svoje ljubavi. I dok gledamo prema oltaru i jedni druge, oči se susreću s likom Majke Božje Bistričke, njenim rukama koje drže utjelovljenu Riječ, po kojoj je stvoren svijet; molimo njezin zagovor i utjehu, s istim pouzdanjem kojim je živio blaženi Alojzije Stepinac, a koji je nama, hrvatskim vjernicima, ne samo smjerokaz, nego trajni pratitelj. I znamo da je u ovoj molitvi s nama, da ne bismo klonuli pred kušnjama, da ne zaboravimo ljude u potrebi, te da kao Crkva budemo Kristovo vidljivo tijelo u svijetu, u slobodi za koju si nas, ti, Bože, oslobodio.
Gospodine, ti znaš gdje nam je danas srce; sjedinjeno u zajedništvu hrvatskih vjernika. Daj da njegove otkucaje ljubavi čuju oni za koje te posebno molimo.
Zagrebačka nadbiskupija
Foto: Pixabay
