Savez: srce otajstva braka

Ako se spremate za brak ili ga već živite, sigurno imate neke pretpostavke o tome koja je svrha braka i kakav bi brak trebao biti. No, jesu li te pretpostavke u skladu s Božjim nacrtom braka? Poznati teolog, dr. Scott Hahn tumači nam što je savez i kako nam razumijevanje saveza može pomoći u razumijevanju Božjeg nacrta braka.

39

Božji nacrt za brak

Iza svakog dobrog dizajna stoji dizajner koji ga je osmislio. Bog, kao dizajner braka, jedini zna kako bi brak trebao i mogao najbolje funkcionirati. Svijet oko nas šalje nam zbunjujuće poruke o braku pa nam je možda teško otkriti pravu sliku braka, kako ga je Bog zamislio. Kad vidimo koliko napora ulaže sotona da bi uništio Božju sliku koja se odražava u braku, roditeljstvu i spolnosti, postaje nam jasno koliko je to veličanstveno djelo i pravi izraz Božje slave.

Postoji duboki i zadivljujući smisao u načinu na koji je Bog izveo stvaranje – muškarca pa ženu od njegova rebra. Kroz čitavo Sveto pismo tumači nam se ovaj poredak i potrebno je razumjeti ga da bismo pronašli ispunjenje svoje ljudske osobe. Bog je brak zamislio kao jedinstvo muškarca i žene, vezu koja je trajna, temeljena na vjernosti, nužno monogamna i heteroseksualna, kako nam sam Isus potvrđuje u Matejevom evanđelju.

Kako nam može pomoći razumijevanje saveza u razumijevanju braka

Kako bismo razumjeli zašto je to tako, razmotrit ćemo značenje i smisao saveza. Upravo je savez sredstvo kojim bi muškarac i žena trebali ustanoviti cjeloživotni odnos vjernosti unutar kojeg se događa seksualna interakcija. Savez je također temeljni alat koji je Bog stvorio kako bi izgradio i uredio svoj odnos s čovjekom.

Dr. Scott Hahn (o čijem istraživanju ću govoriti u ovom članku) kaže da je savez razmjena osoba, što je suprotno ugovoru koji je razmjena obećanja.

Savez se sklapa davanjem zakletve – zakletve koja stvara srodstvo između dvoje koji sklapaju savez.

Krist s nama na krštenju sklapa savez koji je snažniji od krvi, koji uspostavlja božansku, vječnu srodstvenu vezu. Prilikom sklapanja saveza s njim, Bog nas usvaja u svoju obitelj i prema nama se odnosi kao prema nasljednicima obiteljskog bogatstva.

Hebrejska riječ za „zakletva“ je „shevah“ što znači „usedmerostručiti se“ (Vidi Post 21, 27-31: Abraham sklapa savez s Abimelekom koristeći sedam janjaca, a mjesto su nazvali „Beer Šeba“ što znači “mjesto saveza” ili „zdenac sedmorice.“),

Ako nema zakletve, nema ni saveza.

Druga hebrejska riječ za zakletvu je „dižem ruku“ (vidi Pnz 32, 40 i dalje). Kada, na primjer, podižemo ruke na slavljenju polažemo zakletvu. Uzdižemo Božje ime kada prizivamo Božje ime u zakletvi.

Učiniti zakletvu znači zazvati Božju snagu kako bismo vezali sotonu i zlo. Molimo Boga za pomoć i snagu kako bismo mogli učiniti ono što smo se obvezali učiniti.

Samo u kršćanstvu Bog se za čovjeka vezuje zakletvom

Hahn citira prof. Barkera koji je zapisao:

„Kozmički red se obnavlja zakletvom i imenom Sina Čovječjeg. Zakletva je sredstvo stvaranja reda. To je sredstvo vezanja palih duhova koji djeluju kroz prirodu kako bi služili višoj svrsi. Ulazak u zakletvu, prema židovskom gledištu, daje veliku moć. Omogućuje sudioniku da sabere i veže duhove u svoju službu posredstvom još većeg imena čiji autoritet koristi. Kada je velika zakletva bila pogažena (osvrćući se na Adamov grijeh i pad) sustav se počeo rušiti. Ime Sin Čovječji je najsnažnije sredstvo povratka reda u slomljeni svijet.”

Scott Hahn zaključuje misao profesora Barkera govoreći: „Kad god prizivaš ime Isusovo, dodiruješ moć Božje zakletve.“ Zato je Bog dao svecima moć vezati zlo i osloboditi ili otpustiti pravednost u ovom svijetu.

Jedino se u kršćanstvu Bog veže za čovjeka polaganjem zakletve. Bog je stavio sebe pod kletvu ako ne izvrši uvjete saveza Abrahamu i njegovu potomstvu. S obzirom na to da mi nismo održali svoj dio saveza, Bog je postao čovjekom i postao je kletva za nas kako bi nas učinio svojom obitelji u savezu.

Hahn zaključuje:

„Sjedimo na zalihama duhovne moći koju smo jedva počeli doticati. Nemoj oskudijevati blagoslovima. Nemoj se suzdržavati pred svojim (voljenima) zazivati Božje ime. Kada god blagoslivljaš; kada god učiniš znak križa; kada god zazoveš ime Oca, Sina i Duha Svetoga; kada god učiniš bilo što u Božje ime, dotičeš moć stvaranja i veliku zakletvu kojom se Bog zakleo kada je oblikovao svijet; ali još i više, dotičeš veliku moć Isusa Krista, Sina Čovječjeg, koji je doveo novo stvorenje, zaklinjući se novom zakletvom, uzimajući na sebe kletve za naše grijehe.“

Kad zazivaš Božji blagoslov, uništavaš zlo

Stavimo sada koncept zakletve u shvaćanje Novoga zavjeta. Pogodite koja je grčka riječ za zakletvu? Grčka riječ za „zakletvu“ je „mysterion“ – otajstvo – pojam kojeg nalazimo kroz cijeli Novi zavjet – pojam koji je upotrijebljen u Ef 5, 32a koji opisuje bračni odnos između muškarca i žene kao brak između Krista i Crkve.

Kada tražimo Božji blagoslov i izložimo se Njegovoj kletvi zakletvom, Bog silazi i osnažuje nas da činimo ono što inače ne bismo bili sposobni učiniti.

Druga grčka riječ za „zakletvu“ je „horkia“ ili „ horkos“ – „istjerivanje“ ili „otklinjanje“. Kada se u službi egzorcizma nekome istjeruje demonske duhove, doslovno „otklinjemo“ zlo. Dr. Hahn bilježi da je „Cross my heart and hope to die“ (op.prev. zakletva u engleskom jeziku, kunem se) srednjovjekovna zakletva. Mučenici u Nebu ispred prijestolja uzdignutih ruku svjedoče pod zakletvom vjernost Kristu. Kao rezultat toga protjeran je tužitelj braće.

Kroz Euharistiju ulazimo u duhovni rat

Kada se okupimo na Gospodnjem euharistijskom stolu, sudjelujemo u duhovnom ratu.

Riječ „sakrament“ dolazi od latinske riječi za „zakletvu“ – „sacramentum“. Tako da su crkveni sakramenti zakletve u simboličkom obliku koje nam je Krist ostavio kako bismo osvojili moć koja nadilazi naše slabe snage. Naša vjera, naše svjedočenje veže zlo i poražava sotonu.

To je pravi rat na pravom bojnom polju, pravo suđenje u pravoj sudnici. To je također borba klana, obitelj ujedinjena protiv sila koje su odlučne unakaziti i uništiti sve što je dobro i čisto i sveto.

Čineći vječni savez s Bogom kroz Krista ujedinili smo sebe s njim i postali jedno tijelo. I zato što je sada Njegovo ime pridruženo našim životima, našim službama, našim riječima, On nas može upotrijebiti kako bi vezao zlo. Sada smo mi produžetak Njegova tijela kroz koji On može nastaviti fizički dodirivati svijet svojom iscjeliteljskom moći.

Baš kao što će vaši potomci nastaviti nositi vaše ime i nasljedstvo, tako i mi nosimo Njegovo ime i nasljedstvo.

Krist je dao obećanje i vjerno ga izvršio

Snaga Svemogućeg Boga se ne oslobađa u mnogim životima jer nikad nismo prigrlili ovaj uzvišeni poziv. Vjenčali smo se s Kristom riječima, ali nikada nismo „konzumirali” brak dajući sebe Njemu s povjerenjem i predanjem za koje smo stvoreni. Umjesto da mu se potpuno predamo, umjesto da se podložimo izvoru svog života radosnom poslušnošću, mi smo mrmljali i žalili se i propitkivali ga na svakoj prekretnici našeg puta.

Odbili smo poziv da ljubimo, poziv da mu požrtvovno dajemo sebe baš kao što se On požrtvovno dao za nas. Oskvrnuli smo bračni krevet s drugim bogovima, s drugim idolima. Ostali smo fiksirani na same sebe, nudeći samo povremeno, emocionalno opterećene geste ljubavi koje samo obećavaju, a ne ispunjanju obećanja. Ponekad nas obuzmu divne emocije, ali malo toga se pretoči u djela.

Krist je dao obećanje i zakleo se i vjerno izvršio zakletvu da će se vezati za nas i da će vezati zlo i uništiti ga, kad bismo mi jednostavno bili iskreni prema Njemu na stvarne načine.

Kvaliteta braka nužno je povezana s mojim odnosom s Bogom

Kakve sve ovo veze ima s brakom i mojim odnosom prema mom supružniku? Lako je misliti da se problemi u braku događaju samo drugima, ali činjenica je da se problemi događaju i onima koji imaju najbolje temelje. Možda bismo trebali shvatiti da kvaliteta braka nije samo povezana s odnosom između mene i mog supruga, nego je daleko više povezana s odnosom između mene i Boga. Onda usred problema nije najbolje pitanje zašto imamo probleme, nego kako ćemo se s njima nositi. Razmatranje Božjeg nacrta braka nam u tome može pomoći.

Prije svega, Bog nije brak zamislio samo da bismo bili sretni već daleko više da bi nam postao sredstvo na putu spasenja. Očekivati brak savršene sreće, bez sukoba zapravo je idolatrija. Temeljimo svoju sliku braka na ideji pronalaska srodne duše, nekoga tko će nas ispuniti i nadopuniti. Zapravo, očekujemo da nam supružnik bude Bog, stvaramo sebi idola, a supružniku namećemo standarde koji su nedostižni. Ma koliko god se trudio, mora doživjeti neuspjeh. Jedino Bog može ispuniti moje i tvoje srce. Supružnik me ne može ispuniti.

Krist u središtu bračnog saveza

Svi imamo loše dane kad smo nestrpljivi, vičemo ili smo jako sebični. Pa ipak, Bog je stvorio muža i ženu kako bi jedno drugoga upravili k Bogu. Kad mi suprug oprosti i prihvaća me, mogu razumjeti i prihvatiti Božji oprost. Jedni drugima možemo biti slika daleko dublje duhovne stvarnosti. Naravno, puno je lakše razumjeti to na teorijskoj razini nego živjeti iz dana u dan. Pa ipak, kad se nađemo u krizi, prisjetimo se sljedećih stvari:

– Bog je zamislio brak kao svezu vjernosti između jednog muškarca i jedne žene

– Brak je najčvršći temelj za obitelj

– Bog je stvorio seksualnost kako bi supružnicima pomogao u ostvarenju bliskosti

– Brak je slika Božjeg saveza s Njegovim izabranim narodom

Ako Krista stavimo u središte svog bračnog saveza, naš brak će procvjetati

Gledajući govor o braku kroz Bibliju, možemo vidjeti da Božja svrha braka daleko nadilazi osobnu sreću. To ne znači da Bog ne želi da budemo sretni u braku, ali svrha braka je nešto još dublje i više od toga.

„Ako je sreća naš primarni cilj, razvest ćemo se čim nam se učini da sreća blijedi. Ako je primanje ljubavi naš primarni cilj, odbacit ćemo svog supružnika čim primijetimo da manje daje. Ali ako smo u brak ušli da bismo dali slavu Bogu, postali svojoj djeci model Božje ljubavi i predanja i da bismo svijetu dali svjedočanstvo vjere, onda razvod nema smisla.” (Gary Thomas)

Ako Krista stavimo u središte svog bračnog saveza i više brinemo za drugoga nego za sebe, naš brak može cvjetati baš onako kako je to Bog zamislio. Bog nas poziva na nov život. Istina je da je potrebno puno strpljenja, žrtve, discipline i suosjećanja, ali nismo u tome sami. Bog je uz nas na svakom koraku našeg puta djelujući preko Duha Svetoga kako bi obnovio sve što je bilo uništeno. Držimo se čvrsto Kristovih riječi: „Evo, sve činim novo.”

David Kyle Foster – Focus On The Familiy


Prevela: Katarina Zarinkijević
Prilagodila: K. M.
Foto: Pexels.com

 

In this article