Zašto je moje dijete toliko različito? Nije poput djece mojih prijatelja. Drugi spavaju cijelu noć. Dobro prihvaćaju kada ih drugi drže/nose. Moji prijatelji nisu umorni kao što sam ja umoran/umorna. Što činim krivo?
Zvuči li vam ovo poznato? Vaše se dijete ponaša na određeni način zbog toga što je takvo. Ono se ponaša na određeni način, ne zbog načina na koji ga odgajate, već zbog njezine ili njegove osobnosti.
Već u prvim tjednima života možemo prepoznati temperament zahtjevnih beba
U prvim tjednima nakon rođenja vi počinjete vidjeti odlike vaše male osobe. Čak i za vrijeme trudnoće možda uočite naznake njegova ili njezina karaktera (i izazova koji vas čekaju). Zahtjevna se djeca za vrijeme trudnoće često vrpolje i udaraju u trbuhu kao da žele svijetu poručiti da uskoro dolaze i da trebaju više mjesta.
Na neki način sva su djeca zahtjevna i većina njih ima visoke zahtjeve u određenom životnom području. Neka imaju veće zahtjeve u određenim životnim područjima nego druga. Zahtjevnost djeteta se često nalazi samo u glavi roditelja. Dok iskusniji roditelji imaju šire viđenje zatjevnih beba i lakše se prilagođavaju potrebama djeteta, noviji roditelji nisu toliko realni. Nakon što nas je naša kći Hayden upoznala s izazovima zahtjevnih beba, mi smo naučili potpuno novi način odgoja i brige za dijete. Svako pojedino dijete ima svoje posebne (zahtjevne) potrebe. Mi smo lakše mogli prepoznati i odgovoriti na te potrebe s obzirom na iskustvo s njom – iako ni jedno nije bilo zahtjevno kao Hayden.
Sva su djeca na neki način zahtjevna
Kada se dobro prisjetimo, onda možemo reći da su i djeca prije Hayden bila zahtjevna na određenim područjima. Nosili smo se s tim potrebama kako smo najbolje znali – onim znanjem koje smo tada imali. Razlike između te djece i Hayden nisu bile samo u razini potreba na određenom području, već je Hayden imala takvu osobnost da je nam je jasno pokazivala što joj točno treba. (Uračunajte u ovu jednadžbu da smo bili mladi roditelji puni energije s prvom djecom. Hayden je rođena jedanaest godina nakon Jima. Za Hayden smo imali manje energije, no više iskustva.)
Tijekom dugog niza godina imali smo više zahtjevnih beba. U toj „galeriji djece“ uočili smo nekoliko karakteristika visoko zahtjevnih beba. Sva će djeca iskazivati neke od karakteristika u određenom trenutku. Svaka od ovih karakteristika sa sobom nosi „blagoslov i izazov“. Ne smijemo ih promatrati isključivo kao „dobre“ ili „loše“ karakteristike, jer su one samo razlike među djecom. Te su karakteristike, na kraju krajeva, izazov koji roditelj mora svladati.
Na kraju je najvažnije da dijete nauči izraziti i koristiti darove koje posjeduje. Naš je cilj pomoći roditeljima prepoznati te jedinstvene karakteristike u njihova novorođenčeta i djeteta te ih usmjeriti u djetetovu korist.
12 Izazova zahtjevnih beba:
1. Intenzivno
„Imat ćemo pune ruke posla s njim“, rekla je jedna medicinska sestra drugoj dok su pokušavale utješiti novorođenog Georgea. Često možete uočiti zahtjevnu djecu već u rodilištu. Dok dio novorođenčadi mirno leži u svojim krevetićima, postoji grupa djece koja glasno prosvjeduje tražeći da ih se iznese u privatnu sobu na poseban tretman s posebnom medicinskom sestrom – vlastitom majkom. (Da se razumijemo, tamo bi trebali biti odmah od početka). Čak i s par sati George je imao „hrabrosti“ reći da mu nešto nedostaje i nije lako odustajao od svojih zahtjeva.
Plač zahtjevnih beba nije samo molba, već hitan zahtjev. Ova djeca ulažu više energije u sve što rade nego druga. Ona glasno plaču, hlapljivo jedu, smiju se glasno i prigovaraju glasno ako njihove potrebe nisu zadovoljene po mjeri. Budući da ova djeca intenzivno osjećaju, oni izrazito emotivno reagiraju ako su njihovi osjećaji uzburkani. „Ako ga ne nahranim čim zaplače, pada u očaj“, česta je izjava majki koje imaju takvo dijete.
Govor tijela
Intenzivnost djetetovih osjećaja može se pročitati i iz njihovog govora tijela. Njihove su ruke čvrsto stisnute, leđa pogrbljena, mišići napeti i uvijek su spremni za akciju. Jedna je majka zapisala:
Kolijevku sam postavila tako da možemo čuti kada Mara noću zaplače. Ubrzo je postalo jasno ne samo da ćemo ju čuti samo mi, već čitavo susjedstvo. Mara je bila glasna! Kada bi počela plakati, situacija bi brzo eskalirala. Intenzitet i glasnoća je ukazivala na to da je nešto pošlo po zlu. Nahranili bismo ju, pustili da podrigne, promijenili ju, nosili ju po kući, no ništa od navedenog nije pomagalo. Nakon određenog vremena, našla sam se na rubu. Znala sam da ako izgubim svoju smirenost, to će dodatno pogoršati njezin plač i odužiti proces smirivanja. Postala sam opsjednuta pokušavajući spriječiti njezinu uznemirenost, jer sam znala što me čeka ako počne plakati. Od svoga rođenja postala je sebi najvažnije osoba na svijetu.
Intenzivna novorođenčad postanu intenzivna djeca i može ih se opisati kroz jednu frazu – „uvijek u pogonu“. Čini se kao da su uvijek u petoj brzini. Neprestano istražuju i eksperimentiraju sa svime što im je nadohvat ruke. Neki zahtjevni mališani oprezno istražuju kuću (pazeći na svoju sigurnost), dok drugi zanemaruju taj segment istraživanja. Ta djeca trče prema objektu istraživanja ne obazirući se na zapreke ili rubove stola koji im stoje na putu. Tada vam možda padne na pamet da karakteristika ovog tipa djeteta može pomoći njegovom smirivanju. Isti „pogon“ koji dovodi vašeg mališana u probleme, može ga usmjeriti na kreativno istraživanje onih stvari za koje druga djeca nisu zainteresirana. Vaš je posao pomoći mu da se što sigurnije uputi tim putem.
2. “Hiperaktivno”
Ova karakteristika zahtjevnih beba, kao i hipertoničnost direktno je povezana s kvalitetom intenziteta. Hipertoničnost se odnosi na mišiće koji su neprestano zategnuti i spremni na pokret, čvrsti i spremni za eksploziju u akciji. Mišići i um zahtjevnog djeteta su rijetko opušteni i mirni. „Mogla sam osjetiti njezin nemir dok je još bila novorođenče“, svjedoči jedna majka, „nije voljela biti povijena“, govori druga majka. Većina novorođenčadi, čak i ona zahtjevna, vole biti zavijeni u dekicu, nošeni u rukama ili polegnuti na vaše tijelo dok ležite, no neka visoko zahtjevna djeca odbijaju i žestoko se bune protiv bilo kakvog fizičkog kontakta. Oni stisnu svoje mišiće i poviju svoja leđa kada ih pokušavate držati. Možete ih često vidjeti kako se okreću na leđa dok ih pokušavate nahraniti izvodeći svakakve gimnastičke pokrete.
Hiperaktivnost nije negativna
Roditelji, zapamtite da hiperaktivnost nije negativan termin kako se pokušava predočiti. U kojem trenutku normalno aktivno dijete postane hiperaktivno ovisi o procjeni druge osobe. Ako na svoga mališana gledate kao na hiperaktivno dijete, to ne znači će on do kraja svoga života nositi tu „etiketu“ ili da će ga jednog dana školski psiholog proglasiti hiperaktivnim. Ovaj termin samo opisuje kako se vaše dijete ponaša, bez donošenja ikakvog pozitivnog ili negativnog suda. Hiperaktivnost u novorođenčadi ili mališana nije poremećaj u ponašanju, ono je samo opis njegova ili njezina ponašanja.
„Hiperaktivnost“ nekog djeteta zavisi od procjene onoga tko ga čuva. Razina aktivnosti ovisi o društvu u kojem se nalazi. Ako stavite aktivno, kreativno, entuzijastično dijete u grupu djece koja su mirna – vjerojatno će drugi etiketirati to dijete kao „hiperaktivca“. Aktivnost nekoga djeteta također ovisi o okruženju u kojemu se nalazi. Neko će se dijete mirno igrati u komforu svoga doma ili nekoj poznatoj atmosferi, dok će se pred grupom stranaca ili na nepoznatom teritoriju ponašati „hiperaktivno“.
„Kod njega stativ nije od koristi“, svjedoči jedan fotograf-otac. „Njegov motor kao da je zaglavio u petoj brzini“, napominje drugi otac. Spomenute odlike su dio djetetove osobnosti. Možda je ponekad teško živjeti s njima, no nemir kod djeteta nije negativna karakteristika. Neki kreativci, ljudi koji su promijenili svijet, u jednom trenutku djetinjstva bili su etiketirani kao hiperaktivci.
3. “Iscrpljujuće”
Zahtjevna djeca kao da iziskuju i posljednje atome snage iz svojih već umornih roditelja – i uvijek žele još! Iako roditelji u opisivanju ovakve djece koriste izraz „iscrpljujuć“, potrebno ga je dodatno pojasniti. Što vi uložite u svoje dijete – to ne može propasti. Možda je izraz „transformator“ prikladniji jer se zapravo energija koju ulažete u dijete pretvara i koristi kao osnova za rast i razvoj vašeg djeteta. Jedino što možete učiniti jest skupiti svu energiju i stvoriti pozitivan stav; pokušajte o „iscrpljujućim danima“ misliti kao o „danima ulaganja“ u svoje dijete. Ovo će vam pomoći da prevladate one zahtjevne prve mjesece života vašeg mališana.
Djeca preuzimaju gorivo koje im je potrebno bez razmišljanja da je to isto gorivo vama kao majci potrebno za svakodnevni rad. Neprestano nošenje, previjanje i tješenje ostavlja vas bez energije za zadatke koje još morate obaviti. Iskusne su majke naučile funkcionirati u onome što one nazivaju „majčinska zona“. Radi se o nečemu što je slično „Zoni sumraka“ – osjećate se smušeno, u kroničnom ste nedostatku sna i dugo vremena funkcionirate u prvoj brzini. Na vašu radost, radi se o fazi koja će proći. Ako se trenutno nalazite u njoj, pokušajte se ne svađati ili zamjerati bližnjima. Ako se već samosažalijevate kako niste uspjeli uhvatiti dovoljno sna, nemojte taj dan postaviti visoke ciljeve za samu sebe.
Neka poslovi čekaju, dijete ne može
Normalno je da niste u potpunosti odmorni – majka ste djeteta koje treba vašu potpunu pažnju. Vrijeme koje provedete u ovoj „majčinskoj zoni“ dobro je za vas i vaše dijete. Dajte samoj sebi malo popusta i bit će vam puno bolje. Bit ćete sretnije ako ne morate obaviti bezbroj stvari u jednom danu. Neki poslovi mogu čekati, no vaše dijete ne može.
Izgleda da mnoge majke imaju neku nutarnju energiju koja iznenada napuni prazan rezervoar novim gorivom. Bit će dana u kojima se nećete imati vremena odmoriti. No kada osjetite da se više ne možete nositi sa situacijom, pojavit će se neka nepoznata snaga koja će vam omogućiti da se opustite i uživate u rastu svoga djeteta. Dijete nekako osjeti kada se majka nalazi na rubu i popusti sa svojim zahtjevima. Vjerojatno neće biti dana potpunog odmora, no neki će dani biti lakši od drugih.
4. “Zahtijeva često hranjenje”
Dok se polako navikavate na tješenje djeteta, primijetit ćete da hranjenje nije samo izvor energije već i izvrsno sredstvo za tješenje. Istraživanja su pokazala kako neke bebe, koje se često hrane (dojenje na zahtjev) plaču manje nego druge koje se hrane po strogom rasporedu zamišljenom od strane roditelja. U kulturama gdje bebe rijetko plaču (zaista postoje takva mjesta), novorođenčad je dojena otprilike dvadeset puta dnevno. Istraživači su ovu mirnoću povezali s čestim hranjenjem koje pozitivno utječe na djetetov biološki sustav.
Nama je u zapadnoj kulturi ovaj način (čestog) hranjenja nezamisliv – no u tim kulturama dijete se nosi blizu majčina tijela kako bi imalo lagan pristup majčinim dojkama. Hranjenje u tim slučajevima traje 5 ili 6 minuta za razliku od 30 do 45 minuta koliko je potrebno da se dijete zadovolji kada ga se hrani pet ili šest puta dnevno. Dojenje kod djeteta stvara poseban osjećaj zadovoljstva, ne samo zbog ugode koja nastaje kontaktom kože o kožu, već zbog toga što dijete samo može regulirati protok mlijeka.
Manje dojenja – više plakanja
Mi živimo u zapadnoj kulturi koja definitivno odbacuje ovaj „primitivan“ način hranjenja. I naša djeca dosta plaču! Majci koja živi u zapadnoj kulturi, i nosi se sa zahtjevnim djetetom, predstavlja pravi izazov pronaći način života u kojem će ona i dijete biti zadovoljni. No mora postojati ravnoteža u hranjenju. Različite vrste adaptiranog mlijeka uzrokuju brzo debljanje djeteta te njihovo neprestano korištenje nije prikladno ni zdravo za samo dijete. Dobra je vijest da se ne morate brinuti za prejedanje vašeg djeteta, jer se kalorijski sastav majčina mlijeka prilagodi čestom hranjenju; kada je djetetu potrebno samo malo dojenja za utjehu, ono dobije manje kalorično mlijeko.
Djeca koja su dojena na zahtjev, rijetko su pretila pa čak ako i ponekad izgledaju poput minijaturnih sumo hrvača. Istraživanja su pokazala da su masne stanice koje se unesu dojenjem potpuno različite od onih koji se unesu hranjenjem adaptiranim mlijekom. To se masno tkivo otopi čim se dijete počne kretati. Sada se postavlja glavno pitanje – koliko često trebam dojiti svoje zahtjevno dijete? Odgovor je jednostavan – onoliko često koliko je djetetu potrebno, no ne toliko često da izmorimo samu sebe. Postoje i drugi načini da umirimo zahtjevno dijete, stoga je važno da naučimo neke alternative.
Zahtjevno dijete ne možete previše dojiti
Svi se nalazimo u međusobnoj harmoniji. Ja dojim otprilike 18 puta dnevno. Znam da ovo zvuči previše, ali nikad nisam radila raspored dojenja. Moja mi kći da do znanja kada je gladna ili ja sama počnem s dojenjem. I uvijek upali. Dojenje ne bi trebalo biti briga ili mučenje. Ono je prirodno za mene. Ne razmišljam puno o tome niti se brinem. Čini me se kako se ja i moja kći nalazimo u harmoniji. Kad god je potrebno, ja sam joj dostupna za hranjenje.
„Raspored“ nije u rječniku zahtjevnog djeteta. Dosta rano ova djeca nauče kako dojenje ili bočica nije samo izvor hrane – već i izvor utjehe. Nedavna su istraživanja pokazala da je sisanje bez hranjenja jedan od načina da se dijete umiri. (Kod beba hranjenih na bočicu ovaj efekt postiže duda varalica.)
Tema koja se često ponavlja kod roditelja zahtjevne djece je slična, „ona želi neprestano sisati“. Martino iskustvo s Hayden je savršen primjer. Kod naše prvo troje djece razmak između podoja je bio tri sata, pa čak i četiri sata kada smo dodali čvrstu hranu u ranim mjesecima. S Hayden, iskustvo je u potpunosti bilo drugačije. Martin pristup kroz prva tri mjeseca je bilo hranjenje svaki put kada bi beba zaplakala. Ali kako je Hayden plakala samo sat nakon podoja, ona se počela pitati što bi trebala napraviti. Martha je otkrila da Hayden opet treba hranjenje. No kako je to moguće?
Sljedeća dva tjedna provela je bilježeći Haydenine navike hranjenja kako bi otprilike znala s kakvim se rasporedom treba suočiti. Na kraju dva tjedna pogledala je raspored i zaključila da dijete nema nikakav raspored. Tada je prihvatila ideju da jednostavno prati Haydenine potrebe hranjenja i to je to.
Ponekad ćete se osjećati kao dudica
Očekujte da zahtjevnost hranjenja djeteta varira, posebno u onim teškim danima kada se dijete usmjeri na najdražu dudicu ili osobu – što je za djecu koja se hrane majčinim mlijeko jedno te isto. Znam, znam, osjećat ćete se kao ljudska dudica (bočica) – no budimo iskreni, za vaše dijete vi to i jeste. No umjesto da na sebe gledate kao na „ljudsku bočicu“ zamislite da ste super heroj koji donosi mir ili „mirotvorac“. Ovo je na kraju krajeva konačni cilj roditelja visoko zahtjevnih beba: dati rastućem djetetu osjećaj mira kroz prvih nekoliko zbunjujućih mjeseci nakon rođenja dok se navikava na novi život. Ovo će mu u konačnici pomoći da samo pronađe nutarnji mir.
Dojenje je prekrasan odmor kada smo oboje na rubu. Ono zaustavlja borbu između dvaju tvrdoglavih naravi i stvara mirnu oazu ispunjenju ljubavlju gdje obje obnavljamo snagu. U tim trenutcima zahvala sam na prolaktin.
Duže dojenje pridonosi smirenosti zahtjevnih beba
Ne samo da zahtjevna djeca traže učestalije dojenje, ona trebaju i duži period dojenja. Ova djeca su užasno spora kada je u pitanju odvikavanje od dojenja. Oni shvaćaju da se radi o dobroj stvari i nerado je se odriču. Nije neobično da dojenje kod zahtjevne djece traje i do dvije godine – osim ako ih se prisilno ne odvikne.
Dosta ljudi ne može vjerovati kako je još dojim. Bez produljenog perioda dojenja teško bi mi se bilo nositi s njom.
5. “Zahtjevno”
Zahtjevna djeca ne traže samo hranjenje i nošenje – ona to traže glasno! Ova karakteristika najviše smeta roditelje, jer tada imaju osjećaj da ih se manipulira i kontrolira. Možda bi odrasli koji u svojim glavama imaju ideju „roditeljstvo = kontrola“, trebali shvatiti kako njihovo dijete traži ravnopravnu komunikaciju, ne samo kontrolu.
Majke zahtjevnih beba često kažu „uopće me ne doživljava“ ili „ne mogu ga smiriti“. Takva djeca izražavaju svoje želje na svoj način – glasno. Nisu raspoloženi za čekanje, niti prihvaćanju alternative. Jao roditelju koji ponudi svome djetetu zvečku kada ono očekuje hranu. On ili ona će vam brzo dati do znanja – jasno i glasno – da ste ga krivo razumjeli. Koncept „odgađanja zadovoljstva“ potpuno je nepoznat dojenčetu te ga treba postupno i s razumijevanjem predstaviti kada dijete postane razvojno spremno da ga nauči.
Možda bi se lakše bilo nositi sa zahtjevnim djetetom kada biste shvatili zašto isto ima tako (glasne) zahtjeve prema određenim stvarima kako bi napredovalo. Pretpostavite da dijete ime velike zahtjeve, no ne posjeduje jaku osobnost kojom bi „zatražilo“ da se njegove želje ispune. Pretpostavimo da ono ne koristiti neprestano glasno plakanje kako bi osiguralo odgovor. To bi bila situacija u kojoj svatko gubi: beba ne bi napredovala, jer njezine potrebe nisu zadovoljene, a roditelj ne bi stekao dovoljno iskustva kroz koje bi naučio kada i što njegovom djetetu treba.
Povjerenje kao ključ smirivanja zahtjevnih beba
Ako dijete osjeća da može vjerovati svojim skrbnicima, ono će s vremenom naučiti iskazivati svoje potrebe na prihvatljiviji način umjesto da to čini kroz glasni plač koji zahvaća čitavu obitelj. S oba roditelja koja odgovaraju i usmjeravaju njegove ili njezine želje, zahtjevno se dijete može razviti u osobu s karakterom koja će se znati izboriti za svoja prava. Dijete će postati vođa, a ne samo netko tko slijepo slijedi liniju manjeg otpora i čini sve što i drugi čine. Dakako, naša zemlja treba više ovakvih građana.
Iako je zahtjevnost karakteristika koja će sve roditelje dovesti do njihovih granica, ono je karakteristika koja će pomoći djetetu da napreduje u izvrsnosti. Zahtjevno dijete sa zahtjevnom ličnošću izludjet će svoje učitelje kao i svoje roditelje; no on ili ona će od učitelja ili roditelja izvući ono što joj je potrebno da uspije kako u učenju, tako i u životu. Zato je važno „ne gušiti“ izražajnost dojenčeta. Sposobnost prepoznavanja vlastitih potreba i izražavanje istih vrijedan je alat koji će mu pomoći da uspije u životu.
Dok zahtjevno dojenče raste u zahtjevno dijete, roditelji bi mu trebali pomoći u učenju da svoje potrebe treba balansirati s potrebama drugih kako bi naučili biti i suosjećajni koliko su i zahtjevni.
Ask Dr. Sears
Preveo: Nenad Palac
Foto: Pexels
