Svaki se roditelj ponekad zapita razvija li se govor njegovog djeteta u skladu s dobi ili je možda vrijeme da se obrati stručnjaku-logopedu. Kako biste saznali odgovor na to pitanje, dobro je znati na koji način dijete usvaja jezik te dobiti uvid u okvirne miljokaze tipičnog jezično-govornog razvoja.
Temelj razvoja jezika i govora
Temelj usvajanja jezika i razvoja govora jest komunikacija koja označava prijenos misli, želja ili ideja od jednog sugovornika do drugog. Naime, jezik se uči upravo kroz komunikaciju, a govor je sredstvo kojim ga prenosimo svojoj okolini. Razvoj jezično-govornih sposobnosti započinje kada dijete nauči kako porukom može utjecati na pažnju i ponašanje drugih, odnosno – kada usvoji osnove komunikacije (Ljubešić i Cepanec, 2012).
Niz istraživanja utemeljen na pokretima nerođenog djeteta ukazuje da ono ima sposobnost slušanja čak i prije rođenja te je najviše sklono slušanju ljudskog glasa, ponajviše glasa majke koji je vrlo poticajan za njegov razvoj. Zbog toga je već od samog rođenja spremno za usvajanje jezika (Kuvač Kraljević i Kologranić Belić, 2015).
Teorijski, rani jezični razvoj se dijeli na predjezično ili predekspresivno te na jezično ili ekspresivno razdoblje. Predjezično razdoblje započinje od trenutka rođenja i traje sve do navršene prve godine života djeteta, odnosno do pojave prve riječi kada započinje jezično razdoblje. Međutim, ne postoji točka u kojoj jezik dosegne završetak razvoja te se u godinama koje slijede više ne razvija – jezik se razvija tijekom cijelog života (Kuvač Kraljević i Kologranić Belić, 2015).
Razvojni miljokazi: pokazatelji dobrog razvoja ili znakovi za uzbunu?
Jezični razvoj je proces, što znači da je određen prepoznatljivim miljokazima ili obrascima koji se javljaju unutar očekivanih razdoblja. Poznavajući ih može se lakše odrediti postoji li razlog za zabrinutost zbog djetetovog jezično-govornog razvoja. No potrebno je naglasiti da je taj proces značajno određen i individualnim obilježjima svakog pojedinog djeteta, odnosno – ne odvija se kod sve djece jednakom brzinom i na isti način (Kuvač Kraljević i Kologranić Belić, 2015).
U tablici koja slijedi nastojat će se pružiti sustavan prikaz tipičnog komunikacijskog i jezično-govornog razvoja, ali i mogućih odstupanja od rođenja do sedme godine života djeteta.
| DOB | TIPIČAN RAZVOJ | MOGUĆA ODSTUPANJA |
|---|---|---|
| 0 – 3 mj. | Dijete sluša glasove i druge zvukove, prepoznaje poznate glasove, guguće, smiješi se, oponaša pokrete lica majke i oca, plače različito u svrhu zadovoljenja različitih potreba. | Dijete ne reagira na jake zvukove (npr. ne trza se). |
| 4 – 6 mj. | Dijete uspostavlja kontakt očima, okreće glavu u smjeru iz kojeg dolaze zvukovi, primjećuje zvučne igračke, obraća pažnju kad čuje glazbu, igra se svojim govornim organima, oponaša glasove. | Dijete ne uspostavlja kontakt očima, slabo ili nikako ne reagira na buku, veći dio vremena šuti- ne oponaša glasove, ne smije se glasno. |
| 7 – 15 mj. | Dijete sluša kad mu se govori, odaziva se na vlastito ime, razumije jednostavne upute i izvršava ih, razumije i značenje više jednostavnih riječi; oponaša nove zvukove ili radnje, pogledom traži imenovane predmete, gestama ili vokalizacijom iskazuje što želi, maše „pa – pa“, odmahuje glavom u značenju „ne“, pruža ruke da ga se primi. Dijete najprije brblja koristeći nizove slogova iste, a zatim različite glasovne strukture koji postupno postaju sve raznolikiji i određeni intonacijom materinskog jezika. U dobi od 10. do 14. mjeseca života javlja se prva riječ ili holofraza. | Dijete se ne odaziva na vlastito ime, ne razumije niti izvršava jednostavne upute, brblja premalo ili ne brblja uopće, ne javlja se prva riječ ili holofraza. |
| 15 – 18 mj. | Dijete uglavnom koristi od 5 do 20 riječi (najviše imenice), pokazuje što želi, pokazuje i nekoliko dijelova tijela te više predmeta na slikama kad ga se upita. | Dijete koristi manje od 5 riječi, ne ponavlja fraze- ne pokušava oponašati govor odraslih, ne pokazuje zanimanje za govor. |
| 18 mj. – 2 god. | Dijete koristi oko 50 riječi (među njima i glagole i pridjeve), razumije jednostavna pitanja („tko“, „što“, „gdje“), pokazuje i imenuje svakodnevne predmete, koristi negaciju („ne“, „nema“); koristi i osobne zamjenice poput „ja“ i „ti“; ponavlja veći broj riječi i fraza, povezuje dvije riječi u rečenicu. | Dijete ne ponavlja riječi i fraze, ne povezuje dvije riječi u rečenicu, ne ulazi u kombinatoričku (stavljanje dva predmeta u međusoban odnos) niti simboličku igru (igra pretvaranja – mama i tata, kuhanje, trgovina). |
| 2 – 3 god. | Dijete povezuje od dvije do tri riječi u rečenicu, postavlja jednostavna pitanja, odgovara na jednostavna pitanja („tko“, „što“, „gdje“), koristi i druge zamjenice te priloge mjesta, počinje koristiti prošlo i buduće vrijeme, lista slikovnice, sluša kratke priče, razlikuje veliko i malo, pridružuje iste boje. | Dijete ne postavlja jednostavna pitanja, ne voli listati slikovnice niti slušati kratke priče ili pjesmice, govor je nerazumljiv (posebno nepoznatim osobama). |
| 3 – 4 god. | Dijete povezuje od tri do četiri riječi u rečenicu, postavlja složenija pitanja („kada“, „zašto“), izvršava složene naloge („Uzmi plavu loptu i stavi je ispod stola.“), povezano prepričava neku situaciju ili događaj, prilagođava svoj govor mlađima od sebe, objašnjava ako ga sugovornik ne razumije. Dijete do 3,5 godina bi trebalo pravilno izgovarati sljedeće glasove: A, E, I, O, U, P, B, M, T, D, N, K, G, F, J, H, L. Glas R i glas LJ mogu biti zamijenjeni glasom L, a glas NJ glasom N. Glasovi S, Z, C, Š, Ž, Č, DŽ, Đ mogu se izgovarati umekšano. | Dijete ne povezuje veći broj riječi u rečenicu, ne izvršava složenije naloge, ne ulazi u socijalne interakcije s drugom djecom, ne izgovara pravilno većinu navedenih glasova. |
| 4 – 5 god. | Dijete priča dulje priče, pita za značenje riječi, ima razvijen pojam broja, mehanički broji do 10, koristi rečenicu koja u sebi sadrži od 4 do 6 riječi, sve vrste riječi koristi gramatički pravilno, imenuje krug i trokut. Dijete do 4,5 godina bi trebalo spajati slogove u riječ i prepoznavati rimu. Do te dobi bi trebalo i pravilno izgovarati glasove S, Z, C, LJ, NJ. Glasovi Š, Ž, Č, DŽ, Đ još uvijek se mogu izgovarati umekšano, a glas R nedovoljno vibrantno. | Dijete koristi mali broj riječi, kao i rečenice jednostavne strukture, ne razumije značenje riječi, često su prisutne gramatičke pogreške; dijete otežano spaja slogove u riječ, ne stvara rimu, ispušta glasove iz riječi. |
| 5 – 6 god. | Dijete koristi složene rečenice gramatički pravilno, ima usvojen vremenski koncept (jučer, danas, sutra i sl.), razumije uzročno-posljedične odnose, imenuje sve geometrijske likove, pokazuje zanimanje za knjige, raspoznaje i imenuje brojke i slova. Dijete do 5 godina bi trebalo rastavljati riječi na slogove i stvarati rimu, a do 5,5 godina bi trebalo izdvajati prvi i zadnji glas iz riječi. Do 5,5 godina bi također trebalo pravilno izgovarati sve glasove. | Dijete i dalje koristi rečenice jednostavne strukture uz česte gramatičke pogreške, otežano razumije uzročno-posljedične odnose, ne raspoznaje niti imenuje brojke i slova; otežano rastavlja riječi na slogove, ne stvara rimu, ne izdvaja ni prvi ni zadnji glas iz riječi. |
| 6 – 7 god. | Dijete ima usvojene apstraktne pojmove poput ljubavi, sreće; pri prepričavanju označava likove, događaje, problem i rješenje. Dijete do 6 godina bi trebalo spajati glasove u riječ i rastavljati riječi na glasove, a do 6,5 godina bi trebalo stvarati vezu slovo-glas. Do 7 godina bi trebalo stvarati nove riječi dodavanjem, oduzimanjem ili premještanjem glasova u zadanim riječima. | Dijete nema usvojene apstraktne pojmove niti ih razumije, prepričavanje oskudijeva bitnim strukturnim elementima i detaljima; otežano spaja glasove u riječ i rastavlja riječi na glasove, ne stvara vezu slovo-glas. |
Pojava prve riječi značajan je događaj za roditelje svakog djeteta, ali i važan pokazatelj njegovog jezično-govornog razvoja. Ako njezina pojava značajnije kasni ili ako roditelj uoči bilo koje odstupanje koje ga brine, važno je obratiti se logopedu neovisno o dobi djeteta. Logoped će nakon provedene procjene otkloniti sumnje ili svojim savjetom te uključivanjem djeteta u logopedsku terapiju na vrijeme djelovati i tako mu pomoći da savlada moguće teškoće.
Nikolina Gelo, mag. logoped i Mateja Ružić, mag. logoped – Žena vrsna
Foto: Alyssa Stevenson – Unsplash
Izvori: Kuvač Kraljević, J., Kologranić Belić, L. (2015). Rani jezični razvoj. U: Kuvač Kraljević, J. (ur.), Priručnik za prepoznavanje i obrazovanje djece s jezičnim teškoćama (25-35). Zagreb: Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet.
Ljubešić, M., Cepanec, M. (2012). Rana komunikacija: u čemu je tajna? Logopedija, 3 (1), 35-45.
