Nedavno sam se našao na kavi s prijateljem katolikom koji je vrlo turobno podijelio sa mnom svoju borbu s pretjeranim pokazivanjem vjere u javnosti i nevoljkošću da diskutira o svojoj vjeri s drugima. Vrlo jasno mi je objasnio kako smatra da je odlazak na nedjeljnu Sv. Misu sve što bi on mogao ili trebao raditi. Nažalost, takvo je razmišljanje vrlo često. Razgovor je postao zanimljiv, ali i neugodan kad smo počeli raspravljati o tome zašto ljudi postanu ravnodušni glede svoje vjere, oklijevaju postati dio Crkve ili pak odluče napustiti Crkvu.
Nakon nekoliko minuta razgovora s prijateljem postalo mi je jasno kako je moguće da postoji veza između načina na koji on prikazuje svoju vjeru drugima i kako oni doživljavaju katoličku Crkvu.
Zašto neka naša braća i sestre katolici izgube entuzijazam za svoju vjeru?
Zašto neki odluče napustiti Crkvu? Zašto oni koji su zainteresirani za Crkvu oklijevaju postati dijelom Crkve? Nažalost, istina je da mnogi (ne svi) od nas prikazuju kako je biti katolikom uzbudljivo koliko i vađenje živca iz zuba. Svaka od grupa koju sam spomenuo u pitanjima iznad možda traži inspiraciju od ljudi koji pokazuju istinsku radost za Krista i Njegovu Crkvu. Oni žele vidjeti našu istinsku strast za Euharistijom i ostalim sakramentima. Oni bi voljeli vidjeti molitveni život koji je vrijedan oponašanja. Jeste li ikad pomislili kako drugi prate naše postupke i naše riječi te kako to stavlja veliki teret na naša leđa?
Pitajmo se, dakle: Jesmo li mi “otoci radosti” koji reflektiraju svijetlo Krista drugima ili smo izgubili svoj katolički identitet i postali potpuno stopljeni sa sekularnom kulturom koja nas okružuje?
Možda smo u iskušenju reći kako ne bismo trebali biti odgovorni za vjeru i duhovno blagostanje drugih, ali ustvari mi jesmo djelomično odgovorni za druge. Mi smo ovdje da pomognemo sebi, svojim obiteljima i svima koje poznajemo da dođu u Nebo. Ako živimo kako svijet očekuje od nas i ne pokazujemo Kristovo svjetlo drugima, put u Nebo koji vodi kroz katoličku Crkvu drugima neće biti privlačan. Oni neće moći vidjeti zašto je tako posebno biti katolik ako mi koji smo katolici ne živimo u skladu sa svojim dužnostima. Ako, pak, ostanemo fokusirani na to da služimo Kristu živeći kao vjerni katolici težeći za osobnom svetošću, učinit ćemo put Crkve privlačnijim drugima. Drugi će onda htjeti ono što mi imamo, htjeti će otkriti razlog naše radosti.
Kako biti istinski radostan?
Ima toliko toga za što mi katolici možemo biti istinski zahvalni, kako u našem odnosu s Kristom, tako i za istinu i ljepotu katoličke vjere. Međutim, biti istinski radostan mora voditi ka širenju te radosti kao i sposobnosti da govorimo o istinama naše vjere tako da pokazujemo svu njenu dubinu i istinsku ljubav prema drugim ljudima. Pisac Cormac Burke jednom je rekao: “Kršćanin koji nije uvjeren da ima istinu nije uvjeren da ima Krista. Jedino kršćani koji su uvjereni imaju šansu da uvjere druge. Na pola uvjereni kršćani neće nikoga uvjeriti ni na pola. Oni neće uvjeriti uopće.”
Sveti Pavao ističe poziv na radost u Prvoj poslanici Solunjanima 5,16-18: “Uvijek se radujte! Bez prestanka se molite! U svemu zahvaljujte! Jer to je za vas volja Božja u Kristu Isusu.” Apostol Pavao o ovome govori kao o nečem vrlo jednostavnom, ali zašto je toliko teško napraviti nešto što zvuči tako jednostavno? Svi se mi nosimo s nekom nedaćom. Neki od nas su nezaposleni, neki su bolesni, drugi imaju problema u odnosima s drugim ljudima ili pak financijskih problema. Sadašnja ekonomska kriza, globalni napad na vjerske slobode i nemilosrdni napadi sekularnih medija na Crkvu uzrok su ravnodušnosti, turobnosti te straha kod mnogih od nas. Ovo su stvarne prepreke radosti i moramo ih priznati, ali kao što Sveti Pavao kaže u Rimljanima 12,12: “U nadi budite radosni, u nevolji strpljivi, u molitvi postojani!”
Pozvani smo navješćivati Radosnu Vijest
Koliko god da je teško, katolici su pozvani raditi za Krista. Baš kao i prvi kršćani, pozvani smo navješćivati Radosnu Vijest. Sjećate li se da je Sveti Pavao bio u brodolomu, u zatvoru, pretučen, izgladnjivan i kamenovan? On je pokazao nevjerojatnu hrabrost da širi svoju radost i obznani Kristovu poruku poganima bez obzira na patnje kroz koje je morao proći. I mi bismo danas trebali slijediti njegov primjer.
Radovati se, premda prolazili kroz teške nedaće, za nas je katolike obveza i dužnost. Zapamtimo da nismo sami. Naša vjera u Krista i vjerno pristupanje sakramentima, koji su naša veza s Njim, bit će nam utjeha u teškim razdobljima i pomoći nam da širimo radost koja ne blijedi niti kada prolazimo kroz velike izazove. Neka vas ohrabre Kristove riječi iz Evanđelja po Ivanu 16,33: “To vam rekoh da u meni mir imate. U svijetu imate muku, ali hrabri budite – ja sam pobijedio svijet!«”
Nije se teško izgubiti u problemima i zaboraviti biti radostan. Događa se i meni i većini ostalih ljudi koje znam. Međutim, ne smijemo zaboraviti da smo okruženi drugima koji nas promatraju. Oni možda tragaju za Kristom i traže nekoga, bilo koga, da im pokaže put do Njega. Oni mogu naučiti iz našeg dobrog primjera, biti inspirirani našom radošću i biti ohrabreni našim vjerskim životom ako ne zaboravimo da smo pozvani širiti Radosnu Vijest. Ako smo turobni, frustrirani, fokusirani samo na sebe i kritični prema Crkvi nikad nećemo moći pomoći nikome, a možemo čak i svoje spasenje dovesti u pitanje.
Šest praktičnih koraka do radosti za katolike
Na kraju, popisat ću za vas šest jednostavnih stvari koje pokušavam prakticirati u svom nastojanju da budem radostan. Ovo nikako nije potpuna lista i volio bih čuti nešto više o tome što drugi rade da ostvare tu radost, ali ove stvari najčešće djeluju kod mene:
- Prepustite se Kristu. Svaki dan ispočetka odlučite staviti Krista na prvo mjesto u svim područjima svog života.
- Predajte svoje teškoće Isusu u dnevnoj molitvi. Ne možete ništa napraviti sami i trebate Njegovu pomoć.
- Ispovijedajte se često. Rasterećivanje duše od grijeha donosi mir i radost.
- Budite zahvalni za blagoslove koje ste primili. Možete kukati o svojim problemima ili se mogu fokusirati na sve nevjerojatne blagoslove u svom životu i molitvom zahvaliti Bogu za njih.
- Nemojte biti katolici koji selektivno prihvaćaju učenje Crkve. Potpuno prihvatite učenje katoličke Crkve i držite se nauka učiteljstva. Nemojte se držati samo onih dijelova učenja koji vam se sviđaju, a odbijati ona koja vam se ne sviđaju. Znajte da će vam ono što ne razumijete s vremenom biti otkriveno ako vjerujete.
- Imajte na umu svoj cilj. Služim li Kristu svaki dan svojim djelima? Živite tako da Isus, nakon što vaš život na zemlji završi, reći: “Valjaš, slugo dobri i vjerni!” Vaš cilj je Nebo, živite život koji će vas odvesti tamo.
Probudimo i osnažimo entuzijazam
Nisam siguran gdje ste vi na “spektru radosti”, ali molim vas da razmislite o ovoj temi i molite na tu nakanu. Zapitajte se je li vam lagano ili teško pokazivati svoju radost. Razmislite o preprekama između vas i punijeg, privlačnijeg i radosnijeg katoličkog života. Što se mene tiče, ja se slažem s razmišljanjem pape Franje koje je iznio u svojoj apostolskoi pobudnici “Evangelii Gaudium” (“Radost Evanđelja”): “Blagovjesnik nikada ne smije izgledati kao netko tko se upravo vratio sa sprovoda! Probudimo i osnažimo entuzijazam, tu divnu i utješnu radost navješćivanja, da čak i kad smo u suzama možemo sijati.”
Sve je rečeno.
Randy Hain – Integrated Catholic Life
Prevela: Senia Čoh
Foto: TeiTo
