Slavimo Mariju kao Majku Božju

slavimo mariju, majku božju, vjera, blažena djevic amarija, žena vrsna

Svakog 01. siječnja (u božićnoj osmini) Crkva slavi svetkovinu Marije Majke Božje. Primio sam više komentara i pitanja od ne-katolika, pa čak i nekih katolika, o crkvenom nauku i praksi slavljenja marijanskih blagdana, nego o bilo kojoj drugoj temi. Neke zanima gdje taj nauk možemo pronaći u Bibliji. Dok drugi, u svojim komentarima daju naslutiti kako smatraju da katolici preveliku pozornost posvećuju Mariji što ostavlja premalo mjesta za Isusa.

Već sam pisao kako je svrha crkvenih dogmi o Mariji naučiti nas više o njezinom Sinu nego o njoj samoj. “Svako od ovih učenja (četiri marijanske dogme) otkrivaju više o njezinom Sinu nego o Mariji. One su usmjerene na Krista (kristocentrične). Pokojni nadbiskup Sheen je to opisao sljedećim riječima: mi ne počinjemo sa Marijom, već s njezinim Sinom. Isus je taj kojeg častimo i slavimo. Mariju štujemo zbog njezina Sina. Ona nam je primjer zbog vjere koju je živjela i učeći od nje učimo više o njezinom Sinu.

Ovo ne znači da naše poštovanje ili pobožnost naspram Majke Božje treba biti umanjeno. Smisao je ispravno shvatiti motivaciju koja je nagnala Crkvu da formalizira ovaj nauk kao polog vjere.

Pogledajmo zajedno što možemo naučiti o Isusu učeći o njegovoj majci kroz prvu od četiri marijanske dogme.

Da, Marija je Majka Božja

Definicija dogme: “Marija, koju evanđelja zovu “Isusova majka” (Iv 2,1; 19,25), prije nego je rodila svoga Sina, na poticaj Duha, proglašena je “Majkom moga Gospodina” (Lk 1,43). Doista, onaj kojeg je Marija po Duhu Svetom začela kao čovjeka i koji je uistinu postao njezin Sin po tijelu, jest vječni Očev Sin, druga Osoba presvetog Trojstva. Crkva ispovijeda da je Marija zaista Bogorodica (“Theotokos”)” (KKC 495).

U ovom kratkom paragrafu iz Katekizma možda ste primjetili kako crkveno učenje o Mariji u sebi sadrži važnu istinu o njezinu Sinu. Ako niste pogledajte ponovno.

Kristološke hereze

Od samih početaka Crkva se morala suočavati s pogrešnim naučavanjima – herezama – povezanim s Isusom Kristom. Ove kristološke hereze su većinom usmjerene na Kristovu osobu ili narav – pitanja o tome tko i što je bio Isus.

  • Je li Isus stvarno čovjek?
  • Je li Isus stvarno Bog?
  • Je li Isus u potpunosti čovjek i Bog?

Ova tri pitanja dovela su do drugih poput, “Ako je Isus i Bog i čovjek, koliko osoba i naravi, načina djelovanja i volja u sebi nosi? Kako su spojene? Kada su spojene? Hoće li uvijek biti spojene? Je li njegova ljudska narav bila u potpunosti slobodna? Je li njegovo tijelo bilo samo odijelo za njegovu božansku narav?”

Ovo je područje kristologije na kojemu je Crkva morala dati odgovore protiv kristoloških hereza. Neka od ovih krivih naučavanja bila su prisutna i u vrijeme apostola kao što možemo vidjeti u 2. Ivanovoj poslanici “Jer iziđoše na svijet mnogi zavodnici koji ne ispovijedaju Isusa Krista koji dolazi u tijelu. To je zavodnik i Antikrist“.

Iako je postojalo mnogo hereza, one glavne možemo sumirati u tri kategorije:

  • Nijekanje Kristova čovještva – neki su naučavali kako Krist nije čovjek, kako ima samo prividno tijelo ili kako je tijelo koje je nosio došlo s neba – ne od Marije (nije ljudsko). Drugi su smatrali kako Krist ne posjeduje ljudsku dušu.
  • Nijekanje Kristova božanstva – neki su odbijali naučavanje Crkve prema kojem je Krist pravi Bog smatrajući kako je Krist samo prikaza Boga ili prosvijetljeni posrednik između Boga i čovjeka.
  • Nijekanje da je Krist jedna osoba – Pojedinci su prihvatili kako je Isus i Bog i čovjek, no niječu mogućnost ujedinjenja dvije naravi u jednoj osobi.

Jedna od hereza koja je niječe Kristovo božanstvo zvala se arijanizam i njezin utjecaj potrajao je dugo (tri stoljeća) te je zahvatila velik broj ljudi. Druga hereza, nestorijanizam, podijelila je Krista u dvije osobe, ljudsku i božansku. Marija je od vjernika od samih početaka smatrana Theotokos, Bogorodica ili Majka Božja. Nestorije je pogrešno naučavao kako Marija, iako majka čovjeka (Isusa), ne može biti majka Logosa (Boga).

Apostolsko vjerovanja u sebi sadrži dio, “Vjerujem u Boga, Oca svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje. I u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Gospodina našega, koji je začet po Duhu Svetom, rođen od Marije Djevice…” U prologu Ivanova evanđelja čitamo, “U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše kod Boga, i Riječ bijaše Bog“.

…jer se preko njezina tijela Božju Riječ utjelovila

Postoji samo jedan Sin, vječni Logos – druga božanska osoba Presvetog Trojstva – u kojemu prebivaju dvije naravi, jedna božanska i druga ljudska. On je začet (njegovo Utjelovljenje) i rođen u vremenu Marije koja je njegova majka, jer majke su majke osoba, ne majke naravi. Efeški koncil (431.) osuđuje Nestorija sljedećim riječima: “Ako netko ne ispovijeda istinu da je Emanuel pravi Bog i da je Sveta Djevica Majka Božja – jer se preko njezina tijela Božju Riječ utjelovila – neka je proklet”. [Fundamentals of Catholic Dogma; Dr. Ludwig Ott; Book III, Part III, Chapter 1]

Iako je Efeški koncil (treći ekumenski koncil u Crkvi) pokrenut kako bi se Crkva suočila sa herezom nestorijanizma, on je iznjedrio nekoliko istina koje su bile napadnute herezama:

  • Marija je prava majka.
  • Njezin sin je jedna osoba.
  • Ona je nosila Logos, drugu osobu Presvetog Trojstva, po njegovom čovještvu
  • Osoba koju je začela i rodila, pravi je Bog i pravi čovjek.

Svetopisamsko svjedočanstvo

Ova se učenja mogu pronaći u Svetom pismu. U Novom zavjetu pisci priznaju da je Marija Isusova majka. Oni govore o odnosu između Isusa i Marije (Lk 2,4-7) i pokazuju da je bio čovjek (Lk 24,39). Pisci ga proglašavaju Bogom (Iv 1,1-4; Rim 9,1-5)

Svjedočanstvo crkvenih otaca

“Naš je Bog, Isus Krist, začet od Marije u skladu s Božjim planom: od sjemena Davida, istina, no i od Duha Svetoga” – [Sveti Iganacije Antiohijski, biskup Antiohije, oko 110. g; Pismo Efežanima; Jurgens I, § 42]

“Sama Riječ, rođena od Marije koja je još bila djevica, s pravom po rođenju prima Adamovu narav, stoga postaje novi Adam.” [Sveti Irenej; biskup Lyona; 140. – 202. g; Protiv hereza; Jurgens I § 223]

“Djevica Marija… poslušna Njegovoj Riječi, primila je od anđela radosnu vijest da će roditi Boga. ” – [Sveti Irenej; biskup Lyona; 140. – 202. g; Protiv hereza; Jurgens I § 256a]

“Tko god se ne slaže da je Sveta Marija Majka Božja, on je u zavadi sa samim Bogom. Tko god tvrdi da je Krist prošao kroz Djevicu kao kanal, i da se u njezinoj utrobi nije oblikovalo božansko i ljudsko, božansko jer je bez muškarca, a ljudsko jer je bio u skladu sa zakonima trudnoće, taj u sebi nema Božjeg duha. Tko god tvrdi da se Njegovo čovještvo formiralo samo zato da bi bilo preodjeveno u božansko, neka je proklet. Ali on nije dvostruka osoba! Daleko bilo od nas! [Sv. Grgur Nazijanski, drugi od velikih kapadocijskijskih otaca, biskup Sasima; oko 330 a oko 389. g;  Pismo Kledoniju, Protiv Apolinara, 382. g; Jurgens I § 1017]

“Mi ispovijedamo da je Isus Krist jedini začet Sin Božji, savršeni Bog i savršeni Čovjek, onaj koji ima razumnu dušu i tijelo; po Njegovom božanstvu rođen od svoga Oca prije svih vjekova, i ovih posljednjih dana, po Njegovom čovještvu rođen od djevice Marije za nas i naše spasenje. Prema Njegovom božanstvu On je istobitan s Ocem i prema Njegovom čovještvu On je istobitan s nama. Sveza jedinstva sastavljena od dvije naravi, prema kojoj ispovijedamo jednog Krista, jednog Sina i jednoga Gospodina. U suglasnosti s ovim shvaćanjem o nepodijeljenom jedinstvu mi ispovijedamo kako je Blažena Djevica Majka Božja, preko utjelovljenja Božje Riječi koja je postala Čovjekom . . .”  – [Sveti Ćiril, patrijarh i biskup aleksandrijski, †  444 g; Pisma Ivanu, biskupu Antiohije; 433. g; Efeško vjerovanje; Jurgens III § 2060]

“Riječ je tada postala Bogom i On je postao Čovjekom; i kako je rođen od tijela za spasenje čovječanstva, bilo je potrebno da ona koja ga je nosila bude Majka Božja. Ako ona nije u sebi nosila Boga, onda se ni Onaj koji je rođen ne može nazivati Bogom. Ako ga Bogom nadahnuta Pisma nazivaju Bogom, Bogom koji je utjelovljen i koji je uzeo tijelo, On nije mogao postati Čovjekom nego kroz rođenje žene: kako onda ona da onu koja ga je nosila i rodila ne bude Majka Boga?  [Sveti Ćiril, patrijarh i biskup aleksandrijski, † 444. g; Jurgens III § 2125]

Isus je pravi Bog i pravi Čovjek

Isus je pravi Bog i pravi čovjek. On je Jedan. Jedna božanska osoba, druga Osoba Presvetog Trojstva po čijem su utjelovljenju postale dvije naravi – jedna božanska (duh) a druga ljudska (duša i tijelo). Svi kršćani danas prihvaćaju ovu istinu koju u Katoličkoj Crkvi držimo kao vjersku dogmu. Marija, prava majka, bila je i ostala Majka jedne Božanske osobe pa je stoga priznajemo Majkom Božjom. Ovaj je nauk proglašen službenim kako bi se osiguralo jasno shvaćanje Kristova identiteta i naravi.

Kada vaš prijatelj, susjed, netko od rodbine ili prijatelja prigovara da katolici obožavaju Mariju kao božanstvo kroz ove dogme, sada im možete objasniti razloge i opravdanost Marijina počasnog naziva. Marija nije nastala prije Boga – ona je Njegovo stvorenje. No ona jest postojala prije Božjeg utjelovljenja u osobi Isusa Krista. Kako Isus u sebi ne nosi dvije osobe, već jest jedna Božanska osoba, njegovu majku koja je rodila tu osobu s pravom možemo nazivati – Majkom Božjom.

Razmislite malo o ovome. Isus, koji je Bog, je jedini naravno rođeni sin koji je odabrao svoju majku. On ima plan za njezin život te je prihvatio njezin fiat, njezin da izrečen arhanđelu Gabrijelu u trenutku Blagovijesti. Za njezin da smo vječno zahvalni i dužni Mariji, koju je i nama na drvu križa njezin sin dao za majku.

I ako vam netko kaže da volite previše Mariju samo im recite: “Nikako, ne mogu voljeti previše Mariju, jer je ne mogu voljeti koliko je voli njezin Sin“.

Đakon Michael Bickerstaff – Integratedcatholiclife.org
Preveo Nenad Palac

Foto: Pixabay.com

Žena Vrsna

Žena vrsna vrijedi više nego biserje. Srce njena muža bez straha se može u nju pouzdati, ona mu uvijek čini dobro. Vješto i neumorno radi na njivi Gospodnjoj, tražeći i vršeći volju Božju. U njoj nema straha, osim straha Božjega pa se smije svakom novom danu uživajući u plodovima svojih djela.