Crkva je od pamtivijeka proslavu Velikoga tjedna obilježavala bogatom riznicom svetih obreda isklesanih iz biblijskih riječi i naviještenih dojmljivim liturgijskim simbolima i radnjama. Među najstarijim je obredima slavlje poznato kao Tenebrae – Služba tame – nazvano po latinskoj riječ za tamu. To je jedinstveno slavlje Jutarnjih molitvi Božanskog časoslova za tri dana vazmenog trodnevlja.
Čak i u najranijem spominjanju ovog obilježavanja, u spisima sv. Grgura iz Toursa iz 6. st., vidimo da je ono već tada bilo mistična interakcija između svjetla i tame, zvuka i tišine. Sv. Grgur govori kako su, kasno u noći Velikoga petka, redovnice iz samostana Svetoga Križa u Poitieru molile u kapeli u potpunoj tami kada se pojavila neobjašnjiva iskra svjetlosti ispred oltara te je sve više rasla u sjajan izljev koji je prodirao kroz mrak sve dok nije nestao u svitanje. Za redovnice je ovaj incident bio čudotvoran dar od Boga, ali je i nagovijestio jedinstven način na koji će časovi Službe tame biti slavljeni svugdje u stoljećima koja su dolazila – molitvena straža u tami prožeta Kristovim svjetlom.
Proročka tuga
Služba tame prije svega je sažeto tumačenje molitve, čitanja iz Pisma i homilijskih tekstova u kojima se spajaju riječi, događaji i slike Starog i Novog zavjeta. U najranijim detaljnim izvještajima o Službi tame iz 8. st. već vidimo karakteristično tekstualno obilježje ovoga časa, pjevanje Jeremijinih Tužaljki, niza proročkih pjesama koje su opisane kao najveće pjesme tuge ikada napisane.
Služba tame postala je krik tjeskobe Crkve u razmišljanju o smrti njezina božanskog Zaručnika. Neposredni kontekst Tužaljki tiče se pada Jeruzalema u ruke Babilonaca, ali njihovo temeljno značenje nadilazi granice bilo koje točke u povijesti. Ono o čemu se priča nije samo propast grada, to je propast svemira, tužaljka za čitav niz ljudskih patnji koje su se spustile na svijet zbog Adamova grijeha. To je viđenje uništenja u apokaliptičkim razmjerima, katastrofalna vizija svijeta bez Krista, svijeta bez Boga.
Do 11. st. pjevanje svakog stiha Tužaljki na latinskom jeziku započinjalo je pjevanjem prvog slova hebrejske riječi kojim stih počinje. Ova praksa podsjeća na činjenicu da su u izvornom hebrejskom jeziku ta prva slova stiha formirala akrostih hebrejske abecede od prvog do četvrtog poglavlja Tužaljki i time daje dodatnu auru svečanosti, misterija i drevnosti tekstu.
Od kasnog 16. st. na dalje stihovi Tužaljki odabrani za Službu tame bili su Tužaljke 1, 1-5. 6-9. 10-14 za Veliki četvrtak, 2, 8-11. 12-15. 3, 1-9 za Veliki petak te 3, 22-30. 4,1-6. 5, 1-11 za Veliku subotu.
Gašenje svjetlosti
Samostanski izvori iz 11. st. najraniji su izvori koji govore o svijećnjaku koji je postao vidljivi simbol Službe tame, poznat kao okvir sa svijećnjacima ili Tenebrario, najčešće trokutastog oblika. Tijekom Srednjeg vijeka broj svijeća na okviru uvelike je varirao. Upotreba petnaest svijeća postala je norma u rimskom brevijaru od 1568. godine. Ceremonijalno gašenje ovih svijeća kako su napredovale Matutine i Pohvale (čas službe čitanja i jutarnja molitva) ostalo je u biti isto u zadnjih barem tisuću godina kako je opisano u običaju iz 11. st. u samostanu Sv. Pavla u Rimu: „treba upaliti isto toliko svijeća koliko ima psalama… hebdomadarian (svećenik koji vodi časoslov taj tjedan) trebao bi započeti antifonu Izjeda me revnost za dom tvoj i u tom bi trenutku trebalo ugasiti jednu svijeću s jedne strane, zatim drugu, te bi to trebalo napraviti na početku svakog psalma.“
Običaj da jedna svijeća na svijećnjaku za Službu tame ostane gorjeti na kraju obreda kao simbol Krista spominje se prvi put u brevijaru iz Yorka u Engleskoj u 11. st.
Služba tame na moru
Dramatična uloga svjetla u obredu Službe tame očitovala se u najrazličitijim okolnostima, od ogromnih katedrala do malih seoskih crkvi, no možda je najneobičnije mjesto održavanja ove službe opisao isusovački misionar otac Fernando de Alcaraz 1565. godine.
On i njegova braća isusovci krenuli su prema Indiji na portugalskoj galiji koja je bila upravo napustila afričku obalu dok su se pripremali za proslavu Velikog tjedna. S ograničenim sredstvima uspjeli su postaviti svijećnjak za Službu te su posjedovali glasove dovoljno vješte da pjevaju časoslov u višeglasju kao da su katedralni zbor. Mladi mornari koji su upravljali brodom željeli su biti na palubi za vrijeme ovog prekrasnog obreda, ali s obzirom da nije bilo dovoljno mjesta, mnogi od njih popeli su se na opremu i jedra kako bi sudjelovali i slušali odozgo. Dok se noć spuštala nad morem, oca Alcaraza začudio je nadnaravni prizor treperave svjetlosti svijeća koja je obasjavala lica mornara na opremi, a koji su se činili kao da su uzašli na nebo i bili u nebeskoj slavi.
Sljedeće večeri, tek što je započela Služba tame, na brod se sručila silovita oluja prisiljavajući mornare da učine sve što mogu kako bi spasili brod od potonuća. Jedan od svećenika misionara počeo je moliti molitve za zaštitu od oluje škropeći oluju blagoslovljenom vodom. Ubrzo je oluja nestala, more se stišalo te su misionari mogli nastaviti moliti Službu.
Poslije, te iste večeri, kada se Služba tame bližila kraju pjevanjem Blagoslovljen, Zaharijine pjesme zahvale, misionari i pomorci nedvojbeno su pronašli u Zaharijinim riječima zahvalnosti zbog izbavljenja iz sjene smrtne (Lk 1, 79) novo i osobno značenje. Takav je uvijek bio slučaj sa Službom tame: ne samo da artikulira sveopću dramu spasenja, već snažno progovara o onome što se događa u našim životima.
Služba tame danas
Mnoge župe i dalje održavaju neku vrstu Službe tame tijekom Velikog tjedna. Za vas koji niste u mogućnosti sudjelovati, razmislite o čitanju i molitvi redaka iz Tužaljki spomenutih gore u jutro svakoga dana, možda ih uključiti u molitvu Jutarnje (poslužite se brevijarom u aplikaciji Nova Eva ). Ako je moguće, imajte raspelo ili sliku našega Gospodina i tri svijeće, gaseći po jednu nakon svakoga od prva dva odlomka. Ostavite zadnju upaljenu za vrijeme molitve u tišini i meditacije do završetka Jutarnje molitve.
Kontemplativna mirnoća Službe otvara naše oči prema svoj misteriji i ljepoti Kristove žrtve na križu. Njena tama je introspektivna priprema za noć koja „svijetli kao dan“, za tu „zaista blaženu noć. Koja jedina zavrijedi znati vrijeme i čas, kad je Krist od mrtvih ustao.“
James Monti – Catholic Education
Prevela: Katarina Zarinkijević
Foto: Angie Menes – Cathopic
