Staloženost dolazi od vas, preciznije, od vaše odluke da kontrolirate svoje osjećaje. Ne dopustite da vaša reakcija bude impulzivna ili da vas vaše dijete doživi kao neprijatelja. Kad god je to moguće, odgodite na nekoliko sekundi svoju reakciju dok se malo ne smirite.
Ključ je svega da postavite granice prije nego što se naljutite, dok ste još dobre volje i možete razumjeti svoje dijete.
Naučite ih kako se iskupiti
Ako ste ih dosad kažnjavali, osjećat ćete se kao da niste dovršili posao ako ih niste kaznili zbog nepoštivanja pravila. Umjesto toga, razmišljajte o tome kako bi se dijete moglo iskupiti za počinjeno. Kad se svi koji su se našli u takvoj situaciji smirili i ponovno se povezali, razgovarajte sa svojim djetetom nasamo o tome što se dogodilo. Budite strpljivi, saslušajte ga i suosjećajte. To će mu pomoći da svlada problem. „Bio si poprilično ljut kad ti je to napravio… shvaćam te.“
Oduprite se porivu da mu održite predavanje prije nego što vam se potpuno povjerio i objasnio što ga je uzrujalo i potaknulo na određeno ponašanje. Zatim, ukažite mu na posljedice njegova ponašanja pazeći pri tome da ga ne ponizite. „Kada si to rekao bratu, zaista si ga povrijedio… pitam se jesi li ga time udaljio od sebe.“
Pitajte svoje dijete može li išta napraviti da popravi situaciju. „Pitam se što bi mogao napraviti da se pomiriš s bratom.“
Oduprite se porivu da ga kaznite ili prisilite na ispriku. Umjesto toga, podučite svoje dijete da uvidi kako može popraviti svoje pogreške. „Znaš da sami pospremamo svoj nered, zar ne? Ovo je isto nered samo malo drugačiji. Znam da ćeš smisliti pravi način kako se iskupiti svome bratu… jedva čekam da mi kažeš što si smislio.“ Ovakav će mu stav pomoći da shvati kako ne bi uopće smio povrijediti drugoga. Zapamtite da ovo nije kazna već njegov izbor.
Što ako se odupre? To znači da mu je potrebno više vaše pomoći da se smiri prije nego što može popraviti situaciju. Dajte sve od sebe da razumijete njegovu perspektivu. Ako mu neke prijašnje situacije prouzrokuju osjećaj zamjeranja, počnite što prije s nastojanjima da takve osjećaje ublažite.
Očekujte izljeve osjećaja
Kada kažnjavamo djecu, ona uče kako svi snažni osjećaji uzrokuju loše ponašanje i dovode ih u probleme stoga oni nastoje potisnuti loše osjećaje. Međutim, to ne djeluje. Ljubomora, frustracija i potreba još su uvijek skriveni unutar vašeg djeteta, izvirući već kod najmanje provokacije. Jedini razlog zašto ih dijete suzdržava jest strah. Stoga, kad se djeca tog straha oslobode, oslobađaju se i takvi osjećaji koje treba izliječiti.
Dječji ispadi nisu usmjereni protiv vas. Kada dijete ima ispad, to je najčešće zbog toga što ne zna ni kontrolirati ni protumačiti svoje osjećaje. Ni jedno dijete ne zna objasniti kako se osjeća u trenucima kada roditelj viče na njega i je li prestrašen ili se osjeća grozno, stoga proživljava ispad osjećaja. Pokušajte takve situacije sagledati kao poziv u pomoć. Osjećaji nisu nikada problem, uvijek ćemo ih snažno proživljavati. Međutim, to nam ne daje za pravo da drugoga povrijedimo svojim ponašanjem. Najbolji je način ako uspijete pomoći svome djetetu razumjeti osjećaje kroz koje prolazi i osvijestiti mu da oni ne bi smjeli biti pokretači njegova ponašanja.
Kako to provesti u djelo? Povezivanjem, smijehom i suzama.
Stvorite sigurno okruženje
Kada vam dijete pokaže da je uzrujano, ostanite smireni. Ne shvaćajte to osobno. Što više suosjećate s djetetom i prihvaćate ga, to će se više ono osjećati sigurnim iskazati svoju ranjivost koja se krije iza ljutnje. (Ljutnja je način na koje tijelo reagira na uznemirujuće osjećaje.) Iskazivanje tuge ili straha djeluje umirujuće. Kada dijete podijeli takve osjećaje s vama, čak i ako ih u potpunosti ne shvaća, uznemirenost će nestati i neće nikome zamjerati.
Ako se ne može othrvati osjećaju ljutnje, stvorite sigurno okruženje tako da ga pokušate maksimalno razumjeti u tome što ga uznemiruje. Ako ni to nije dovoljno da se umiri te je i dalje ljut, to je znak da mu je potrebno još veće suosjećanje u svakodnevnim prilikama i još više smijeha u društvu roditelja.
Objasnite djetetu situaciju pomoću priče
„Kada si bio malen, bilo mi je jako teško… mnogo sam vikala… nisam znala što drugo napraviti. To te plašilo pa si se ponekad jako puno ljutio. Danas se zaista trudim biti ljubazna i ne vikati. Više se ne plašiš toliko i učiš se kako bolje iskazati svoju ljutnju ili strah. Zajednički radimo na rješavanju problema u našoj obitelji. Svi se ponekad naljute, ali tada pokušamo saslušati jedni druge i biti ljubazni te popraviti međusobne odnose. Naša ljubav uvijek raste.“
Sva djeca profitiraju iz naših razgovora i priča lakše shvaćajući svoje osjećaje. Suosjećajte, ne analizirajte, neka se vaše dijete osjeća shvaćenim, a ne napadnutim ili „opranim“.
Pokažite primjerom kako se ispričati
Ne prisiljavajte dijete da se ispriča jer to vodi otporu i gnjevu. Međutim, ako primjerom pokažete kako se ispričati, vaše će dijete slijediti što je naučilo. Kada nešto pođe po zlu, preuzmite odgovornost i budite primjer.
„Vidim dvoje uzrujane djece… žao mi je što nisam bila u blizini da vam pomognem riješiti ovaj problem prije nego što ste se posvađali i potukli. Onda sam se zabrinula da se netko ozlijedio pa sam počela vikati. Žao mi je. Pokušajmo ispočetka. Znam da se ne želite međusobno tuči jer to boli i jasno mi je da ste svi ljuti. Hajdemo ispočetka i recite jedan drugome što trebate bez da se međusobno napadate.“
Primijetite da se ne spominje ni sram ni optužba jer to svima olakšava spoznati kako su pridonijeli lošoj situaciji i da to sami priznaju.
Očekujte padove
Ljudi smo, stoga nismo savršeni. Tajna uspješne promjene načina odgoja jest suosjećanje sa samim sobom, jednako kao i sa svojim djetetom. Očekujte da ćete ponekad pogriješiti. Očekujte da će neki dani zahtijevati ogromnu borbu. Roditeljstvo je teško, a pogotovo ovakav način odgoja kada s njim tek započnete. No, s vremenom postane lakše. Čak i kad je teško, liječite svoje i djetetove stare rane te uskoro osjećate promjene nabolje. Vrlo jednostavno, manje je dramatiziranja i više ljubavi.
Donesite odluku svakoga jutra iznova
„Ovakav način odgoja nova je odluka svakoga dana. Svakoga jutra moram se iznova obvezati da neću vikati, da ću ostati smirena i odabrati ljubav. Postoji nešto u vezi toga što mi daje snage. Ispričam se svojoj djeci kada pogriješim ili pokleknem. Vidim da prihvaćajući moju ispriku rastu duhom. To utječe i na njihovo ponašanje jedno prema drugome – mnogo je više lijepih riječi i gesta, više isprika i razumijevanja nego prije. Ima dana kada je teže, ali osjećam da se stvari mijenjaju unutar naših srca i osjećam da se zbližavamo kad odabiremo ljubav, kada usred tantruma zagrlim svoje dijete i pokažem mu razumijevanje za njegovu bol i pomognem mu riješiti problem.“
Na putu ste koji vodi sretnijoj i mirnijoj obitelji. Dva koraka naprijed, jedan natrag i dalje vas vodi k vašem cilju. Uskoro ćete se naći u potpuno novom okruženju. Uživajte u putovanju.
Laura Markham – Motherly
Prevela i prilagodila: LR
Foto: Pexels
