Dok Bog želi vjerni ljudski par, kojemu će dati vječni blagoslov i potomstvo kroz daleka vremena, sotona tu povezujuću vjernost želi razvrgnuti. Zato svim lascivnim lukavštinama i zavodljivim prividima istine nastoji zaposjesti spolnost, preoteti je Bogu pa tako vlastitim prokletstvom i čovjeka i čovječanstvo gurnuti u smrt.
Par počiva na spolnoj razlici, zapravo razdvojenosti jedinstvene spolnosti udvoje. Zato ona iskonskim zovom po sjedinjenju teži k svome ispunjenju u čovjeku i u čovječanstvu. A ne može dok ne primi Stvoritelja da On taj dio stvaranja dopuni i ostane živjeti sa svima, odnosno bez prestanka iz svog srca istom ljubavlju davati im život i življenje u miru.
Zbog bluda se uvijek prolijeva krv
Zato sotona najprije smjera uništiti bračno zajedništvo da se mladenci ne sjedine srcem, već da u strasnom spolnom bezumlju (u najtvrđoj spolnoj sebičnosti) svatko bude i ostane sam pa da nakon tako „vrućeg“ (paklenoga!) „seksa“ jedno od njih drugo odbaci. A onda, nakon takvog najpodmuklijeg zločinačkog čina koji vječnu dušu odbacuje poput smeća što mu više neće trebati, da bar jedno srce bude smrtno ranjeno i poželi nečije prokletstvo.
Dakako, upravo to će Zli rado ispuniti. Njegov znak je ona Amorova strijela što pogani je rado crtaju, premda znaju da probada srce i da vječnu ljubav ne postiže. Zbog bluda se uvijek negdje prolijevala krv ili se je netko ubio. Kad se duše predaju seksualnoj strasti, taj sotonski zagrljaj ih vuče prema smrti po mijenjanju spolnih „partnera“ i zločinima rastave brakova što ih prate porivi prokletstva. Sva ljubavnička poezija o tom svjedoči.
Umjesto sjedinjujuće i životvorne Božje ljubavi u braku, gdje oboje se međusobno dvore i sav život žrtvuju za svoje potomstvo, sotona nudi „seks bez obveza“, što će reći bez vjernosti i potomstva, odnosno bez braka i obitelji. I zaista, kako taj „seks“ ne mari za dušu bližnjega ni za vlastiti vječni život, nakon kratkog divljanja u strasti – jedno drugo, a i djecu svoju brzo odbacuju u potrazi za izazovom bilo kakvog novijega tjelesnog užitka u kojem će se redovito kloniti začeća.
Sotona čovjeka napada i ruši iz spolnosti odakle je čovjek potekao, zato što se samo tu sam od sebe svaki čovjek zauvijek i sasvim predaje. Samo tu ga jednim mahom može osvojiti s namjerom da ga i u vječnosti zatoči u vlastitu sudbinu.
Svetu slobodu bračnog saveza zamjenjuje seksualno ropstvo – seks bez obveze
Zato taj opaki zavodnik, umjesto istinite, nudi lažnu ljubav kojom ljude vezuje za sebe, jer je on „otac laži“. Bogodanu svetu slobodu u blagoslovljenom bračnom savezu zamjenjuje seksualnim ropstvom; ropstvom sebi – svojoj sebičnosti – pod izlikom još veće slobode od one što je Gospod nudi svakoj duši po čistoći i miru savjesti. U osnovi bludnosti – te lažne ljubavi – zapravo se krije odmetništvo kojim duša odbacuje Boga. Zato ona po bludnosti gubi sebe upravo na samom životnom izvoru; već ovdje gubi sav svoj vremeniti mir, a nakon preminuća gubi vječni raj.
Prvim bludnim činom po kojemu je ocu laži svoje srce predala, grješna duša započinje svoj nesretni vijek. Sve ono nevino blaženstvo, što Bog joj ga od samog početka nudi zauvijek, takvom kobnom odlukom ona mijenja za trenutak opojnoga tjelesnog užitka, za isprazno oznojenu strast. Čitav beskraj svoje mudre svjesnosti toga trena ona žrtvuje za par minuta priglupe nesvijesti što na svršetku zaustavlja dah. Od tog trena ne ostaje joj ništa što bi bilo korisno za život.
Bludni grijeh je sličan uzbudljivom puščanome zrnu što prekida dah munjevitim probijanjem tijela pa za sobom ostavlja smrtnu ranu i duboku bol. Pustoš, praznina i samoća što joj nema kraja razjedaju joj unutrašnji svemir bića što je do tad bio u rajskoj svjetlosti i imao svenebeski mir.
A oni koji se preljubništvom radi svoga grijeha rastaju, nisu više ni otac ni majka, nego su poput dviju sisa praznog vimena što nesrećom doje svoje potomstvo, koje će ih se po zlu spominjati i suzama zalijevati svoj životni put.
Sotona čovjeka želi svesti na razinu zvijeri
Nasuprot onako nebeski blaženoj i svetoj Božjoj ponudi u mirnoj savjesti i čednome braku, sotona čovjeku želi oskvrnuti uzvišenost duhovnoga bića koje sve na zemlji obasjava tom nezasluženom nadnaravnom ljubavlju i još – da mu svetost izruga – gledati ga oborena na zvjersku razinu.
Zato ga navodi da se pari poput životinja, kad tom perverzijom i sam dragovoljno izruguje sakrament svete ženidbe, Božje očinstvo u sebi, hram Duha Svetoga u majci i utjelovljenje Božje Mudrosti u životu svoga djeteta.
Sve bludnike i bludnice on nadahnjuje na životinjske poze parenja, bez pogleda u oči, bez svetog ljudskog razgovora pa čak bez cjelova i bez zagrljaja; bez svih tih sredstava božanske ljubavi po kojima se bračni par sjedinjuje na sve tri razine svoje naravi – Božjim redom, kako je i nastajao; očima u duhu, riječima u duši pa tek tad s tako duboko sjedinjujućom ljubavlju u sebi i plodonosnim sjedinjenjem muževljevog sa ženinim tijelom iz čega će im iz Stvoriteljeve svemoguće i dobre ruke pristizati drago potomstvo. Ne samo da gledajući uživa u njemu, nego i u neumitnoj staračkoj nemoći koje će im biti najvažnija potpora životu.
Blud okiva čovjeka najtvrđom od svih sebičnosti – spolnom sebičnošću – da ne ljubi Boga ni bližnjega već samoga sebe zatvorenog u bezumlje tjelesnog užitka. Ta gramziva zvjerska strast mu priječi sjedinjenje na razini duhovnoj i duševnoj, čime mu ovom perverzijom istog trena ruši temelj njegove naravi u paru. Tako oskvrnjeni čovjek nije više čovjek. Premda čovjekolik po tijelu, on postaje nečovjek u duhu i duši po zvjerskoj ćudi paklenih duhova koji nakon toga bestidnoga čina svim njegovim srcem istom strašću upravljaju.
Zvjerska strast kao temelj obiteljske nevolje
Ta zvjerska strast, kojoj su se spolno predali, a koja se ljudskom snagom ne da kontrolirati ni upravljati na dobro, kao kod bilo koje druge takozvane ovisnosti, i oca i majku iznenada promeće po neljudskosti u zastrašujuće duhovne zvijeri koje krvoločnim pogledima i zlim riječima danomice raskidaju nevine duše svoje siročadi. Ni u njihovim očima niti u njihovim riječima nema više ništa od blažene mudrosti i dobrote ni oca ni majke po čemu bi se djeca mogla predano i rado suobličavati uzvišenoj božanskoj naravi svetog Božjeg Sina, Isusa Krista, niti rasti u navikama svete ljudskosti.
Takvoj djeci ne preostaje drugo doli se braniti istim zvjerskim sredstvima i jednakom strašću pa sve više i što prije postajati zvijeri poput njih. Od malena pred takvima, kao pred najgorim zlikovcima, nevina dječica danomice umiru od straha. Demoni ih njihovi okrutno tlače, satiru bijedom i muče tjeskobom gušeći sve njihove bezazlene nade po kojima ih k sebi zove Bog. I to tako traje sve dok i njihove ponižene i obeščašćene duše ne priklone se roditeljskom zlu.
Prvo od svih zala dogodit će se čim se zaljube. Rastući bez vjere, i njima će Sotona biti učitelj. Najprije u spolnosti, da prihvate sve što čini i što hvali zločinački svijet. Instruktori lažne ljubavi i njima će, kao prvo, ponuditi životinjske poze parenja. Bez pogleda u oči izostat će i njima sjedinjenje na razini duha pa će, čim iskuse plitke čari tijela, prestravljeni biti kad osjete još dok budu goli koliki su jedno drugom stranci. Zato će se htjeti rastati što prije. Napustiti čak i djecu koju su začeli. Ne htjeti ih priznati svojima ili zahtijevati bez milosti da ih abortiraju.
Nizat će im se zla u nedogled. Neće više htjeti ni za Boga čuti. Klevetat će javno sve krjeposti svoje nevinosti koja ih je dovela na svijet. Ismijavati svoje djetinjstvo. Prezirati Mudrost, a hvaliti ludost i sve gluplji pri tom postajati. Ni u čemu neće biti slični sebi izvornima. I tako redom, točno kako im srcem upravi Sotona koji ih je tako lako zarobio bludom, a da oni to i ne znaju. Tu promjenu u sebi oni neće vidjeti, kao ni svjetina kojom isti demon upravlja. Tu promjenu primijetit će samo oni koji svetost nevinosti nisu napustili i koji pamte kako li su divni bili u vrijeme čednosti.
Bez čednih pogleda i razgovora nema jedinstva po duhu
Bez nebeski čednih pogleda, koji su ih mogli stopiti u jedno, neće moći postići ni bitno jedinstvo na razini duha. A to znači da će u svom srcu ostati bez Boga te će s vragom u sebi nužno biti bezbožnici koji ne poštuju i gaze sve što god je sveto.
Nadalje, bez bogodanih riječi čednog razgovora, što kroz svetu radost uvode ih zakonito u tjelesno bračno sjedinjenje (mislim na zakon života što izvire iz zdrave savjesti), i njima će izostati sjedinjenje na razini duša. Ni u čemu neće biti jednodušni i složni, što rađat će trajnu neslogu i sve jačim potresima podizati među njima neprohodne planinske masive s demonovom željom u sebi da što prije odustanu od zajedničkog puta i unište sve što zajedno su stekli.
Potpisom srca na sotonski plan, njegovo je djelo dovršeno
Siromašna – bezduha i bezdušna – tijela postat’ će im tako jadna, pusta i dosadna da ih mogu zamijeniti za bilo čije tuđe. Seksualna magla iz podzemnih strasti tako će im pomutiti pamet da se neće ni sjećati onih prvih dana u ljubavi, nego će im – kao jedini izlaz – pokazati bježanje iz svetinje braka, prikazujući je lažno kao da je tamnica najgora. Tim potpisom srca na sotonin plan, njegovo će djelo biti dovršeno pa će stati teći dani njihova prokletstva, ne bi li ih dovukao do vječnosti u paklu.
Svetom (euharistijskom) tijelu Isusovu neće moći prići dostojno. Ako li i priđu, po nagovoru zloduha u srcu ili po savjetu nekog otpadnika, koji bludnost naziva ljubavlju i ‘prirodnom ljudskom potrebom’ što joj se ‘radi zdravlja’ mora udovoljiti, kao i svemu ostalome u maštovitosti što mu pri tom padne na pamet, kao temeljnom ‘ljudskom pravu i slobodi’, učinit će strašno svetogrđe o kojem sveti Pavao govori ovako: “Stoga, tko god jede kruh ili pije čašu Gospodnju nedostojno, bit će krivac tijela i krvi Gospodnje.“
Upravo to Sotona namjerava i želi. I njegov sin, kad na svršetku – po Svetom pismu – provali u Božji hram pokazujući na sebe i svoje umjesto na Boga i ono što je njegovo, progonit će narod Svevišnjega prisilama na sve zaredom spolne perverzije. U tom će ga zdušno pomagati Antikrist svojim novim zakonima i globalnim monopolom sile sve dok Krist ga – po Svetom pismu – ne ubije dahom svojih usta pa nanovo uspostavi svoje vječno kraljevstvo ljubavi i mira.
Ponavljam, ne vama s namjerom kao da niste čuli, nego da dobro upamte svi koji u neznanju lutaju između nedokidive strogosti Evanđelja spasa i širokog puta propasti koji nudi svijet.
Najveći rizik – zbog grješke prigode ostati bez svega
U tom naopako okrenutom spolnom činu, bez međusobnog stapanja pogleda nema sjedinjenja na njihovoj duhovnoj razini što ga ostvaruje samo Sveti Duh. Bez razgovora nema sjedinjenja duša što uvodi ih u životni sklad. Čak im ni tijela nisu slobodna, već strast ih lomi u borbenom stavu, kao da jedno drugom nešto otimaju i otkidaju ono najintimnije. Paklena je zvijer po toj strasti u njima, koja ih ne grli, nego siluje, koja im ne daje, nego oduzima – i život i pamet i prošlost i budućnost. Uvodi ih u rizik najveći, da zbog grješne prigode iznenada ostanu bez svega.
Zato im bez zraka oznojena tijela dašću, stenju, cvile, viču i to gore od zvjerskih urlika. Urlaju na sablazan bližnjima s nastranom pobudom da susjedi ih čuju, jer zvijer u njima po tako javno oglašenom ‘seksu’ izaziva znatiželju bližnjih da se i oni pridruže bludnosti pa sudjeluju u orgijama duhovnog preljuba kroz koji kao kroz istinska vrata paklena navaljuju zlodusi na čitav ljudski rod. Čim im srca do klonuća uzbudi, sila ove bestidnosti već pustoši i njih. Već i njima uspaljuje spol i to tako silno da im kroz grkljan diže i srčano bilo.
Prvi korak spolnog sotonizma
Bez pogleda u oči i bez razgovora, te duše demon bluda utapa u tijela pa ih tako pretvara u ljude tjelesne na što se Bog s pravom zgrozio kad potopom je uništio svijet; osim Noe, vjernog bogotražitelja. Tako silovitim tjelesnim nagonom Zli u njima guši njihov duh, da ne traže više Božju ljubav u sebi, nego da se iscrpljuju kroz isprazni seks. Štoviše, nerazumnim strastvenim zanosom nadahnjuje ih da ga vrijeđaju izvikujući psovke i prostote.
U mašti im, umjesto zagrljenog bića u naručju, daje zamišljati tuđe bračne drugove, znane i neznane. Uvježbava ih tako na preljube zbog kojih će se morati uskoro rastati. Već prvim takvim unutrašnjim preljubničkim činom okiva ih bludna ovisnost. Čim ovlada njima, već postaju bludni napasnici zbog čega će bračno pomirenje biti nemoguće. Eto, zašto tako lako i iznenada pucaju brakovi. Zašto se množi siročad posvuda. Zašto surovost tako brzo narasta s kraja na kraj svijeta do paklene razine svih bjesova i svih nastranosti. Eto zašto tako brzo na sve strane poprima demonsko obličje sav globalni svijet.
Sva putovanja vode k svome cilju. Sva počinju svojim prvim korakom. Tako i put propasti već od prvog svoga grješnog koraka vodi dušu u paklene dubine.
Životinjska poza parenja – to je prvi obred spolnog sotonizma s posljedicom naglog iščeznuća bračne ljubavi.
Nakon toga kroz preljube taj zloduh ih vodi do rastave braka i okrutne samoće duša prokletih. Ako i ostanu zajedno, bračni odnosi će postati tako strašno naporni da će takav dom poželjeti napustiti svi koji se u njemu nalaze pa i gosti kad ih takve vide. Zajedno će neko vrijeme u njemu ostati samo zato što nemaju kud, a ne zato što se smatraju svojima. Takve duše ljubav ne poznaje. Ne vidi ih u svome kraljevstvu. Sa zemlje za njih netko mora moliti da ih po milosrđu Božje oko pogleda.
Rajko Bundalo – Žena vrsna
Foto: TeiTo
