„Pohvala dokolici“ djelo je Josefa Piepera, stručnjaka iz 20.stoljeća o sv. Tomi Akvinskome. U ovoj knjizi Pieper pokazuje da tehnologija i proizvodnja ne mogu održati kršćansku kulturu kako na to gledaju protestantske zemlje kao što je Njemačka. U južnom i više katoličkom dijelu Europe, vidimo kako Italija i Španjolska zatvaraju dućane radi poslijepodnevnog odmora. Iako su i Italija i Španjolska svake godine sve manje katoličke, obje zadržavaju neke aspekte onoga što je nekad bila katolička kultura, to jest, dokolicu. Za Piepera, dokolica nije lijenost, nego sposobnost uživanja u dobrim stvarima koje nam život daje putem kontemplacije i zajednice. A to uključuje Boga i obitelj.
Danas je odmaranje uz obitelj i prijatelje veliki Božji dar
Njegova knjiga se sviđa i liberalima i konzervativcima. U našem ropskom dobu ironične izolacije, uz toliko tehnologije, svatko zna da je mogućnost odmaranja u krugu prijatelja i obitelji uz bocu vina veliki Božji dar.
Ali uhvatiti ovaj trenutak teže je nego što zvuči u vremenu pametnih mobitela i društvenih mreža poput Facebooka. Osim toga, kako da to uskladimo sa životom svetaca za koje nam se čini da se nikad nisu odmarali?
Ugasi mobitel i Facebook što više možeš; ne miješaj aktivnosti
Usklađivanje je vrlo jednostavno: Odredite svoje vrijeme. Ključ u promijeni od katolika posvetne milosti do svetog i radosnog katolika uključuje odluku koja je istovremeno i najlakša i najteža – gasiti mobitel i Facebook (kao i sve ostale društvene mreže) što više možete.
Drugim riječima, suzdržavajte se od miješanja aktivnosti. Ako idete odspavati 2 sata, učinite to kako treba. Ako idete s kćerkom na kavu, ugasite mobitel. Ako želite provesti sat vremena u klanjanju pred Presvetim, odvojite točno vrijeme za to u svojem rasporedu. Ako idete voziti bicikl ili trčati sat vremena, nemojte odgađati zbog Facebooka. Sadašnji mučenici Istoka ne trebaju moj savjet o svetosti. Ali na Zapadu, ako želite od posvetne milosti doći do svetosti, probajte ovo: Srcem molite. Snažno volite. Predano radite. Dovoljno spavajte. I nemojte to miješati.
Čovjek ispred mobitela
Kada razgovaram s nekim lice u lice (uključujući i srednjoškolce i svećenike), oni obično pišu poruke drugima dok im ja nešto govorim. Kažem im da ću pričekati dok ne napišu poruku na što oni odgovore da im ne smeta. Ja im ljubazno kažem da meni smeta. Često izgledaju uvrijeđeno ili začuđeno. Ali… Nije me briga jer ako ne naučimo kako se promišljeno angažirati, izgubit ćemo pravu bliskost i završit ćemo kao umjetni svijet kojeg je predvidio film „Gattaca“ iz 1997. godine. Jedini način kako mogu posjedovati mobitel, ali i dalje razgovarati oči u oči sa stvarnim osobama jest da mi na mobitelu bude uključena opcija „Ne smetaj“.
Držim se te odluke jako dobro, ali doći ću do onoga što mi ne ide.
Kako imati bolje odnose s Bogom i ljudima?
U nastavku teksta imam izazov za vas. Jamčim vam da ćete imati bolje odnose s ljudima koje volite (uključujući Boga) ako se samo mjesec dana budete držali ovih stvari:
Srcem moli. Snažno voli. Predano radi. Dovoljno spavaj. I precizno odredi svoje vrijeme.
Opus Dei ovo zove „planom za život“, ali ne morate biti dio Opus Deia da biste to radili. Napravite raspored koji uključuje molitvu i vježbanje prije nego uopće upalite Facebook ili bilo koju drugu društvenu mrežu. Zvuči lako? Jednako je teško kao i post od hrane – i gotovo jednako vrijedno.
Pametni telefoni su postali idoli većine modernih kršćana jer nemamo više slobodu volje odbiti ropski i neprestan pristup našem mozgu koji imaju naši prijatelji. Neprestan pristup je zapravo drugačiji od osobnog dopisivanja (kao kad je poštar dolazio svaki dan, ali samo jednom!). Sjećate li se kako ste uzbuđeni bili kada ste primali pisma? Upravo zato što mi to uopće ne ide, moja odluka za ovu godinu je ograničiti odgovaranje na e-mailove i poruke te Facebook na sat vremena dnevno. I to popodne.
Čitat ću više knjiga nego blogova. Neki roditelji bi mogli s podsmijehom reći da je to nemoguće jer cijeli dan čekaju neki hitan slučaj zbog djece, ali čak i ta opreznost može proizvesti živčanu djecu i psihotične roditelje. Gledajte, ja sam bio bolničar prije vremena mobitela i mogu reći – to što nismo imali mobitele nije omelo našu agresivnu brigu za bolesnu i ozlijeđenu djecu. Zapravo smo bolje postupali s djecom prije vremena mama koje sve prate i tata koji u svemu popuštaju djeci.
Ugasi mobitel ili uključi opciju „Ne smetaj“ ako razgovaraš s nekim uživo
To šalje poruku: „Važniji si mi od mobitela.“ Bit ćete dostupni ljudima na opipljiv način. Ako prekršim svoju odluku, duboko se ispričam (dijelom zato što mi je žao, a dijelom jer ne prakticiram ono što naviještam). A kada se držim odluke, postoji mogućnost da imam mnogo poruka kada odlazim od doma. I to je u redu jer rijetko ima nekih hitnih poruka; Bog mi vijesti o umirućima koji trebaju sakramente šalje na druge načine.
Što se tiče obitelji i prijatelja koji su mi poslali poruke dok sam bio na večeri, oni znaju da ću pročitati poruke unutar 24 sata. I nitko nije očajan – a to je svakome teško priznati – odgovor u nezgodno vrijeme neće nikome nanijeti psihološku ili duhovnu štetu. Ako ipak nanese, onda se to zove navezanost. Shvaćanje da te ne trebaju u porukama jednako kao i osobu koja je ispred tebe zahtijeva poniznost.
Ne morate stalno biti dostupni
Istina, budući da nismo redovnici možemo si dopustiti malo fleksibilnosti u konkretnim odlukama koje vam predlažem. Ali jednako tako moji čitatelji ne moraju (koliko ja znam) biti stalno dostupni zbog potencijalne nuklearne opasnosti. Drugim riječima, nećete nikoga povrijediti ako donesete konkretne odluke ili plan za život sa svojim mobitelom.
Moj prijatelj jednom je rekao nešto o čemu sam razmišljao godinama: „Dave, Bog može učiniti za tebe više nego što ti možeš za Njega.“ Odnosno, život kontemplacije o Bogu i bliskost s drugima promijenit će svijet više nego moje razmišljanje da sam ja još jedan „spasitelj“ s mobitelom.
David Nix – Padre Peregrino
Prevela: Martina Jelinčić
Foto: Jacob Ufkes – Unsplash
