Što će ti diploma ako ćeš ostati kod kuće?

Što će ti diploma, ako ćeš ostati kod kuće?

Nedavno je na portalu objavljen članak o tome kako bi bilo lijepo da žene imaju izbor ići raditi ili ostati kod kuće s djecom. Člankom se htjelo poručiti da se žena može ostvariti i ostajući doma. Mnogima se to činilo nezamislivo. Kao glavni argument postavljalo se pitanje obrazovanja. Većina djevojaka danas upisuje fakultet. Njihovi se roditelji nerijetko žrtvuju da bi im to omogućili. U najmanju je ruku onda nezahvalno tu diplomu ostaviti na polici da skuplja prašinu. Ta, što će ti diploma ako ćeš ostati doma?

Studij osposobljava stručnjake

Put do diplome zasut je mnogim neprospavanim noćima, kolokvijima, seminarima i ispitima. Pročitanim knjigama i podcrtavanim skriptama. Sve to u svrhu postizanja znanja koje će nam popločiti put do ekspertize u nekom određenom području. To je glavni cilj studija – postati stručnjak za nešto. Za strojarstvo, podučavanje, medicinu, veterinu.. ono što nekako na najbolji način koristi talente koji su ti darovani. Potreban je studij da te talente ne zakopaš, već da ih brusiš i da zablistaju pa da njima nekako doprineseš sebi i drugima. Društvu.

Ali, iskustvo studiranja izgrađuje nas i kao osobe

Osim ovog glavnog cilja – ekspertize – studij ostvaruje još mnogo drugih ciljeva, čak i onda kada toga nismo svjesni. Studij brusi mnoge naše vještine, umijeća, stavove. Izgrađuje nas kao osobu. Uči nas razmišljati, kritički propitivati, istraživati i tražiti sve dostupne informacije prije nego što donesemo zaključak o nečemu. Uči nas gdje sve te informacije možemo pronaći. Uči nas ne osuđivati druge olako. Uči nas poštivanju tuđeg znanja. Uči nas da ne znamo sve. Da, zapravo, kao društvo imamo još puno nepoznanica i, iako smo mnogo toga postigli i naučili, imamo još puno toga za otkriti pred sobom. Uči nas da ništa ne uzimamo zdravo za gotovo i za sigurno. Uči nas da, zapravo, nikada ne trebamo prestati učiti.

Studij pruža priliku da svijetu darujemo puno sebe

Studij nas nerijetko stavlja i pred izazov preseljenja, udaljavanja od obitelji, osamostaljenja. Moramo naučiti planirati budžet, brinuti o vlastitom rublju, čistoći stana ili sobe u domu pa i kuhati. Uči nas stjecanju povjerenja i oslanjanju na ljude koji nam nisu toliko bliski, ali će postati kao obitelj. To su naši kolege i prijatelji. Oni koji dijele sličan život.

Studij nam otvara mnoge mogućnosti. Da putujemo, volontiramo, budemo aktivni u društvu. Da širimo mrežu svojih prijatelja. Da rastegnemo svoje vidike do maksimuma. Da nam, na neki način, svijet bude na dlanu. I da tom svijetu damo toliko puno, koliko nismo bili svjesni da možemo.

Sve sam to prošla i neizmjerno sam zahvalna na tome. Znam da sam, zahvaljujući studiju, bogatija osoba. I to ne samo za znanje iz područja koje sam proučavala 5 godina. Odvažnija sam. Snalažljivija. Imam više ljudi koji mi ‘drže leđa’. Za svako pitanje koje mi se postavi u životu, znam osobu koju bih mogla pitati za savjet. Bogatija sam za prijateljstva diljem svijeta. Bogatija sam za mali milijun priča o različitim avanturama.

Bogatija sam za misao da posao nije samo ono gdje odeš na osam sati dnevno pa se vratiš kući. Moja struka je dio mene, mog životnog stila. Svim vještinama koje sam stekla tijekom studija, kao i stručnim znanjem, obogaćivat ću ljude u svom okruženju u svakom trenutku.

Čak i ako odlučim ostati doma.

Ostati kod kuće ne znači izbjeći rad

Nekako ne ide zajedno cijela ova priča o širokim horizontima i ostajanjem ‘za štednjakom’. Zvuči nespojivo. Zar ne?

Vjerujem da je novi život koji donosimo na svijet naša najveća odgovornost. Prema sebi, tom djetetu i društvu u kojem ćemo to dijete podići. Ili djecu. Upravo zbog toga, kada kažem da mislim da je dobro za sve pružiti majkama opciju da ostanu doma, ne mislim na ostajanje doma da bi izbjegavale rad. To je bio drugi najčešći argument: mnoge majke koje rade, provode manje vremena sa svojom djecom, ali je to vrijeme nerijetko kvalitetnije.

Slažem se s tim. Mnoge majke koje rade svjesne su dragocjenosti malene količine vremena koju imaju na raspolaganju za provesti sa svojom obitelji pa se trude maksimalno je iskoristiti. Mnoge su majke, nažalost, toliko izmorene zbog stresa nadobudnih šefova, rada u smjenama i manjka slobodnih dana, da, koliko god željele, ne uspijevaju to vrijeme kvalitetno provesti.

Mnoge majke koje ostaju doma nose na sebi teret društva da su zbog toga manje vrijedne i boreći se sa tim mislima počinju i same u sebe sumnjati. U svoje odluke. Pa postaju nezadovoljne i to se odražava na njihovim postupcima.

Ipak, postoje majke, i njih želim postaviti kao uzor, koje privilegiju ostajanja kod kuće koriste da bi kvalitetno ispunile dan sa svojim malenima. Postavljaju im didaktičke izazove. Igraju se s njima. Uključuju ih u sve što rade. Uče ih odgovornosti. Osmišljavaju im vrijeme na što je moguće konstruktivniji način. Koriste svu svoju maštu, kreativnost i znanje za dobrobit svoga djeteta.

I društva.

Jer, društvo čine pojedinci. I oni pojedinci koje odgajaš.

Kvalitetno društvo čine kvalitetni pojedinci

Tada ostajanje kod kuće ima smisla. Čak i ako imaš diplomu. Jer sva znanja stečena dok si učila za diplomu koristit će ti kad se nađeš okružena malenim znatiželjnim stvorenjima. Zlata će ti vrijediti i savjet one curke koju si upoznala na rođendanu kolegice s faksa, a studirala je psihologiju. Ili pedagodiju. Ili medicinu. Pa ćeš je zvati kada vidiš neki čudan osip. Ili ćeš znati da Wikipedia nije relevantna i odgovore tražiti na Google Scholaru. Nećeš kupovati prvi odgovor koji ti se ponudi, i nećeš ga uzimati kao sigurnu istinu. Tražit ćeš više informacija.

A tata, gdje je on u cijeloj priči?

Treći je argument bio da su i muškarci jednako sposobni za počistiti, pospremati i da trebaju biti uključeni u odgoj djeteta. Naravno da trebaju. Neopisivo je važna njihova uloga u životu djeteta. To što majka ostaje kod kuće, ne znači da jedina odgaja.

Muževi mnogih žena uzet će si za pravo doći kući umorni od posla pa leći na kauč i čekati da ih se posluži. Neće obratiti pažnju ni na ženu ni na dijete. Ti muževi ponašat će se tako bez obzira radila žena ili ne.

Nije istina da takvi odnosi ne postoje, puno ih je. Ipak, nije istina niti da ne postoje drugačiji odnosi. Oni gdje će muževi cijeniti rad svojih žena. Znati da, iako ne idu na posao, naporno rade kod kuće. Naporno i s ljubavlju.

I ljubavlju će im to uzvratiti.

O čvrstim temeljima ljubavi

Bit će tim. Tim koji zajedno radi. Koji ima dovoljno povjerenja u svakoj situaciji znati da je partner na njihovoj strani. Da su jedno, i samim time ne mogu biti okrenuti jedno protiv drugoga. Dok se oni drže zajedno i dok su čvrsti u svojoj odluci da će ljubiti i poštovati jedno drugoga – u sve dane života svoga – njihova su djeca sigurna. Imaju čvrst temelj koji ne propada – mamina i tatina ljubav.

Dok je taj temelj čvrst, nema straha da ćeš ostajanjem doma biti drugotna. Znaš da si voljena. I nije te strah ničega.

Dok je taj temelj čvrst, on će ti pomagati da podižeš odgovorne i zrele mlade ljude koji će svojim životima utkati mnoštvo toga u ovaj svijet, neizmjerno ga obogatiti. I svijet. I tebe. I onu diplomu koja skuplja prašinu, a na istom bi mjestu bila i da radiš van kuće. Možda i hoćeš, kad sva djeca porastu. Mudrija za mnoga iskustva. Jer, tko se nauči izvući ono najbolje iz djeteta, može to s lakoćom raditi s odraslima.


Lea Potočar – Žena Vrsna
Foto: Maja Tenšek

Lea Potočar
Lea Potočar

Apsolventica je psihologije na Hrvatskom katoličkom sveučilištu. Član je molitvene zajednice Božja Pobjeda. Vedra djevojka otmjene duše koja se trudi svakodnevno rasti u vrsnosti, brusiti darovane talente i napredovati u svetosti po zagovoru omiljenog nebeskog zaštitnika, bl. Alojzija Stepinca.