Bila sam još mala djevojčica kada sam prvi puta čula priču o Mudrosti kralja Salomona. Pripovijest o dvjema majkama koje se bore za jedno dijete te o mudrosti kralja koji razumije ljudske emocije i zna kako iznijeti na vidjelo nevidljivu istinu ostavila je dubok dojam na mene.
Otkako sam čula tu priču, svaki dan sam se molila da budem poput kralja Salomona, no nedavno sam se njegovoj priči vratila s novom spoznajom: kada je riječ o „uspjehu“, Salomon nije nužno najbolji primjer koji bismo trebali slijediti.
Mudrost je izazov
Često slušamo o svecima čija se veličina temeljila na njihovim malenim i normalnim životima. Bili su često prezreni (sv. Faustina) ili neshvaćeni (sv. Franjo), no vodili su neopisiv život s Bogom koji je bio nevidljiv drugim ljudima. No nisu svi bili te sreće. Sv. Toma Akvinski bio je apsolutni genij. Bez ikakva napora citirao je napamet filozofske rasprave i svi su mu se divili, međutim, nikada sebe nije smatrao boljim od drugih.
Salomonov se život činio kao da teče savršenim tijekom. Bio je sin poznatog kralja Davida, a kada je vladao Izraelom, mogao je tražiti bilo što od Boga. On je izabrao mudrost i znanje.
Dugo je vremena pravedno vladao nad ljudima koji su bili nemoćni, siromašni i obespravljeni. Svojom je moći, utjecajem i besprijekornom reputacijom pomagao onima za koje nitko nije mario.
Salomon podsjeća na to da ljudi na vlasti nemaju lagodan život, osobito ako su mudri. Oni imaju priliku da se na svakom koraku koriste svojim položajem. Lako im se može javiti osjećaj da su važniji od ostatka svijeta. Suočiti se s istinom o sebi pun poniznosti – to je dokaz prave mudrosti.
Nemojmo škrtariti kada radimo nešto za Boga
Bog je tražio od Salomona da Mu izgradi hram. Salomon je to učinio najljepše, najbolje i najskuplje što je mogao. Možemo iz toga nešto naučiti. Hram je bio izgrađen od kamenih blokova te obložen cedrovinom i čempresovinom, najskupljim vrstama drveta. Izrezbareni pupoljci i cvjetovi bili su optočeni zlatom, kao i pod u svim prostorijama te kerubi koji su bili izrezbareni na vratima od maslinovog drveta. Čak su i lanci bili pozlaćeni. Hram se gradio sedam godina, a izraelskom je kralju on bio najveći ponos i sreća.
Jednostavna je pouka. Ono što radite za Boga činite najkvalitetnije što možete. Gradite poput Salomona.
Uspjeh je dobar
Tijekom Salomonove vladavine Izrael je postao velesila. Salomonova mudrost, intuicija, znanje i predanost u suradnji s drugim vladarima rezultirali su punim riznicama i narodom koji nije bio gladan.
To je još jedna stvar koju Salomonov život potvrđuje, a koju Crkva rijetko spominje: uspjeh je dobar. Dobra zarada i visok društveni položaj nisu loši. Opasnost se ne krije u uspjehu, već u nama samima. Dokle god Bog vlada našim životom, naše zemaljske sposobnosti služe Njegovoj slavi i one su dobre. Problemi se javljaju kada počnemo vjerovati vlastitoj moći i snazi umjesto da vjerujemo Bogu.
Potrudite se oko molitve
Nažalost, Salomonova vladavina s vremenom je počela ići silaznom putanjom. On je počeo iskorištavati Izraelce za prisilan rad, tako da njihov položaj nije bio puno bolji od onog koji su imali Izraelci u Egiptu. Osim toga, Salomon je uzimao sebi za žene tuđinke iz drugih zemalja i drugih vjera te je s vremenom počeo slijediti njihove religiozne običaje. Počeo je štovati druge bogove te im je gradio hramove.
Njegov je jedini zadatak bio služiti se svojom mudrošću kako bi postigao pravdu, no on se umjesto toga usredotočio na traženje većega uspjeha. Na kraju se prestao truditi oko svog vremena nasamo s Bogom, prestao Ga je slušati i ušutkao je svoju savjest.
Salomonovi grijesi nisu bili nepoznati izraelskim vladarima. Kralj David učinio je užasne stvari. Ženi za kojom je čeznuo ubio je muža kako bi se mogao njome oženiti. No svaki bi se put ponizno i u suzama vratio Bogu.
Njegov sin Salomon to nije učinio.
Bog nam pruža više prilika nego što zaslužujemo
Ipak, Bog ga je i dalje čekao. Dvaput mu se objavio i zabranio štovanje drugih božanstava. Oba puta dao mu je novu priliku.
Ali Salomon Ga nije poslušao te je nastavio štovati božanstva svojih žena (imao ih je tisuću). Naposljetku, Bog mu je zaprijetio da će oduzeti Izrael njegovoj obitelji, ali da će zbog Davida to učiniti tek za vladavine idućega kralja.
Ne samo da je Bog Salomonu dao nekoliko prilika, već ga nije ni kaznio, a sve zbog njegova oca koji ni sam nije bio nevinašce! Bog ih je obojicu silno volio!
I najmudriji čovjek bez Boga može samo povrijediti druge
Salomon nije snosio posljedice svojih pogrešaka, no njegov sin izgubio je svu moć. Međutim, cijeli Izrael osjetio je posljedice Salomonove nevjere. Ljudi su bili podvrgnuti prisilnom radu, a zemlja je bila podijeljena.
Bog želi najbolje za nas, čak i kada padnemo. To ne znači da činjenje zla ne ostavlja posljedice. One su često puno veće nego što mislimo i utječu na druge ljude. Zato Bog želi da izbjegavamo pogreške i traži od nas da mislimo na druge ljude kada donosimo odluke. Kada griješimo, uvijek nešto gubimo. To nije kazna, već neizbježna posljedica odluke koju donesemo pod utjecajem zla.
Isplati se vratiti
Salomon je propustio pravi trenutak kada je umjesto Boga mudrost postala njegov bog. Uvjerena sam da svatko od nas ponekad čini pogreške. Svi imamo darove koje lako možemo uzeti zdravo za gotovo i smatrati ih razlogom za našu, a ne Božju slavu.
Učeći od kralja Salomona, možemo biti sigurni u jedno: isplati se vratiti. Čak i onda kada nam se čini da su naše greške prevelike. Možda čak posebno tada.
Aleteia
Prevela: Maja Dukmenić
Foto: Pixabay
