Iz Lukinog evanđelja izdvojili smo trenutak kada su Marija i Josip izgubili Isusa i nakon tri dana ga pronašli u hramu. Što Sveta obitelj uči o roditeljstvu i jesu li i oni proživljavali ista pitanja kao i mi danas?
„Njegovi su roditelji svake godine o blagdanu Pashe išli u Jeruzalem. Kad mu bijaše dvanaest godina, uziđoše po običaju blagdanskom. Kad su minuli ti dani, vraćahu se oni, a dječak Isus osta u Jeruzalemu, a da nisu znali njegovi roditelji. Uvjereni da je među suputnicima, odoše dan hoda, a onda ga stanu tražiti među rodbinom i znancima. I kad ga ne nađu, vrate se u Jeruzalem tražeći ga.
Nakon tri dana nađoše ga u Hramu gdje sjedi posred učiteljâ, sluša ih i pita. Svi koji ga slušahu bijahu zaneseni razumnošću i odgovorima njegovim. Kad ga ugledaše, zapanjiše se, a majka mu njegova reče: »Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili.« A on im reče: »Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?« Oni ne razumješe riječi koju im reče.
I siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan. A majka je njegova brižno čuvala sve ove uspomene u svom srcu. A Isus napredovaše u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi.“
(Lk 2, 41-52)
Roditeljstvo je životni izazov
Vjerujem da se svaki roditelj barem jednom našao u istoj ili sličnoj situaciji kao Marija i Josip. Roditeljstvo je pravi izazov! U trenutku kad pomislite da ste upravo svladali još jednu fazu razvoja i da poznajete svoje dijete, ono vas iznenadi! Odnos s djecom darovan nam je da zajedno s njima rastemo, sazrijevamo i predajemo svoj roditeljski zadatak Bogu da nas vodi.
Uz molitvu i predanje uvijek je dobro pročitati i pokoji dobar savjet iskusnih roditelja. Donosimo nekoliko najvažnijih razmišljanja koji nam mogu pomoći u odnosu s djecom.
Briga je sastavni dio roditeljstva
Ne postoji roditelj koji se ne brine o svim mogućim opasnostima u koje dijete može upasti. Neki roditelji strahuju više od drugih koji su mnogo opušteniji, ali određena doza brige uvijek postoji. Pa pogledajte Mariju i Josipa u trenutku kad su shvatili da Isus nije pored njih! Bili su žalosni i u nevjerici. Međutim, takvi nas trenuci čine svjesnijima svoje roditeljske odgovornosti, ali i zahvalnosti Bogu što nam je povjerio djecu. Dobro je da se ne opustimo u potpunosti i previdimo potencijalnu opasnost, bilo fizičku bilo duhovnu. Iskoristimo ovakve trenutke da obnovimo posvetu djece našoj Majci Mariji i Gospodinu i zatražimo Boga za mudrost i zaštitu.
Koliko god da smo oprezni, pogreške se događaju
Jesu li Marija i Josip pogriješili? Možda jesu, a možda je sve bilo dio Božjeg plana. Nismo lišeni svojih mana i pogreške u roditeljskim koracima se događaju. Ne smijemo zbog toga misliti da smo loši roditelji inače ćemo se brzo potkopati i nećemo imati hrabrosti za nove izazove. Prihvatimo činjenicu da ne možemo biti savršeni, ali da možemo težiti savršenstvu i nakon svake pogreške nastojati je ne ponoviti. Ako mislimo da smo svojim postupkom povrijedili dijete, trebamo mu se ispričati na jasan i jednostavan način. Ne osvrćite se natrag već hrabro koračajte u novi dan.
Ne zaboravite da i djeca griješe, možda i češće nego mi. Budite milosrdni prema njima kao što biste htjeli da su i drugi prema Vama kada pogriješite. Ne činimo dobro ako očekujemo od djece da uvijek budu savršena. Odvojite bitno od nebitnoga i pozovite ih na odgovornost samo kad su ozbiljno pogriješili. Za sve ostalo pokušajte pokazati razumijevanje i dati im dobar savjet.
Budite autentičan roditelj
Sigurno je da u današnjem svijetu nije lako biti roditelj koji odgaja svoje dijete u katoličkom duhu. Istina je da će mnogi reći kako se smatraju katolicima, ali će se već prvom prilikom iščuđavati Vašim stavovima koji su „pomalo radikalni“. Neka vas to ne obeshrabri. Ako polažete svoju vjeru i snagu u Boga, On će vas uputiti kojim smjerom ići. Ako ste sigurni u svoj odabir, nema čovjeka koji može poljuljati Vaše uvjerenje. Hodate li pravim putom, djeca će Vam to na ovaj ili onaj način pokazati. Ako Vaše jednoipolgodišnje dijete na prve riječi „Zdravo Marijo“ lupka ručicama po prsima u znak križa, onda znate da Vam dobro ide! Imamo zadatak da nam djeca budu sol ove zemlje i svjetlo ovoga svijeta. Ako se ugibamo pred tuđim kritikama, ne možemo biti autentični katolički roditelji.
Slušajte što Vam dijete želi reći
Marija i Josip su znali slušati Isusa. Kako i ne bi kad je On bio sam Bog! I u našoj se djeci krije Isusovo lice. Zar nisu i oni stvoreni na sliku Božju!? Zato se sjetimo da nam naš Bog ponekad progovara kroz djecu. Na taj nam način pomaže da sazremo kao roditelji i kao ljudi, da ojačamo na svom putu svetosti. Budimo otvoreni tome da nas i djeca mogu nečemu naučiti, u prvom redu strpljivosti. Marija i Josip su strpljivo čekali Isusovo objašnjenje zašto nije bio pored njih. Bismo li i mi imali toliko strpljenja da nas dijete nije poslušalo? Prije nego se prepustimo vikanju pokušajmo savladati svoju uzrujanost i dati djetetu priliku da objasni svoje ponašanje. Ako je dijete u pravu, a mi smo dopustili da u miru razgovaramo, stvorili smo veliku prednost u stvaranju međusobnog povjerenja i zbližavanju.
Prepoznajte djetetove talente i osobnost
Djeca nisu naše male kopije, oni su mali ljudi sa svojom osobnosti i kvalitetama. Mi smo njihovi „moderatori“, oni koji uz Božju pomoć oblikuju svoju djecu da budu što sličniji Bogu. Ne kažemo li i sami „Isuse, učini srce moje po srcu svome.“? Sigurno je da svaki roditelj želi isto svome djetetu. Ipak, ne smijemo zaboraviti da je Bog u njih utisnuo svoj pečat po kojem su dobili jedinstvene talente – slične ili, pak, potpuno različite od naših. Roditeljska je dužnost prepoznati djetetove talente i pomoći mu razviti ih. Možemo li uopće zamisliti da su Marija i Josip branili Isusu propovijedati? Dakle, sve dok naša djeca koriste svoje talente da bi služili Bogu i bližnjemu, mi im moramo biti svesrdna potpora. Ako naša djeca uspješno izgrade svoju osobnost temeljenu na katoličkim vrijednostima, tada će i nama kao njihovim roditeljima biti lakše pustiti ih u svijet bez obzira na iskušenja koja ih čekaju.
Zahtijevajte da Vas djeca poštuju i slušaju
Ovo je ključno ako želimo da naša djeca poštuju i slušaju Boga. Ako djeca nemaju osjećaj za autoritet tada je njihov put osuđen na propast jer će se na svakom koraku u životu susresti s nekim oblikom autoriteta. Želim naglasiti da nijedan ljudski autoritet nije idealan niti nepogrješiv niti nedodirljiv. Ali sve dok taj određeni autoritet poštuje ono Božje, mi smo ga također dužni poštovati. Ovaj se princip uči u obitelji. Što je Isus učinio? Je li mogao reći da je njegovo mjesto u hramu? Jest, ali on je otišao sa svojim roditeljima i bio im poslušan. Tako je htio i njegov nebeski Otac. Bog želi da naučimo svoju djecu poslušnosti i da mi budemo njima primjer poslušnosti Bogu. Kada su temelji autoriteta ispravni, tada se ne moramo bojati granica koje su nam dane. Ograničenja koja dajemo djeci tu su za njihovo dobro iako ih oni ponekad neće razumjeti. Kada ne mogu shvatiti zašto od njih nešto očekujemo, tada zahtijevajte da Vas poslušaju. S vremenom će doći prilika da im objasnite svoje roditeljske odluke.
Naše su roditeljske mogućnosti ograničene i moramo toga biti svjesni. Na kraju naših ljudskih mogućnosti nastupa Božje milosrđe. Budimo mu otvoreni i prepustimo se Njegovoj ljubavi i brizi, povjerimo svoju djecu u Njegove ruke jer je On uvijek uz njih, u svakom trenutku i na svakom koraku. Molimo se da On upravi njihove putove i sačuva ih od grijeha. Nemamo priručnik za roditelje, ali imamo zapisanu Božju riječ koja nas vodi i imamo dvije ruke za molitvu. Spasenje duša naše djece za raj najvažniji je roditeljski zadatak. Moramo primjerom pokazati našoj djeci kako ljubiti i poštovati Boga, a uzor možemo pronaći u Svetoj obitelji.
Livija Rogulj – Žena vrsna
Foto: TeiTo
