Sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme.
Prop 3,1
Kad bih morala istaknuti samo jednu stvar koju sam naučila tijekom svoje bolesti, koja je zapravo jedno dugotrajno stanje s kojim sam se naučila živjeti, rekla bih: ja sam djelo u nastajanju, moje je ozdravljenje proces, skup određenih faza od kojih svaka nužno prethodi onoj drugoj. Bolje rečeno, još uvijek učim jer je dio učenja i proces prihvaćanja neke činjenice, a ne mogu reći da sam još u potpunosti prihvatila to što se sa mnom zbiva.
U nekom trenutku iz neodređenih razloga izgubila sam redovitu mjesečnicu
Bolujem od neke vrste sekundarne amenoreje što znači da sam u nekom trenutku iz neodređenih razloga izgubila redovitu mjesečnicu. Fizički uzroci u mom slučaju ne postoje ili zasad nisu otkriveni. Sve pretrage pokazale su kako je s mojim tijelom sve u redu. Nemam čak ni simptome koji obično prate poremećaje rada reproduktivnih organa; dlakavost, pretilost ili jake akne na određenim mjestima.
Moje stanje sekundarne amenoreje već je permanentno jer traje praktički od prve mjesečnice. Stoga, kad kažem da sam se s tim naučila živjeti, to ima svoje prednosti i nedostatke. S jedne strane, mogu normalno funkcionirati i ne osjećam tegobe veće od nekog prosječnog PMS-a u određenim danima. S druge strane, izostanak većih tegoba gurnuo me u neku vrstu ravnodušnosti i pomalo neozbiljnog pristupa tom problemu.
Dok sam bila mlađa, ponašala sam se poprilično neodgovorno u odnosu na svoje stanje. Nisam redovito odlazila na preglede i ignorirala sam liječničke upute i savjete. Koristila sam „prednosti“ neredovitog ciklusa i, ruku na srce, nisam baš imala neku preveliku želju ozdraviti, ako sam uopće i bila svjesna da se radi o nekoj bolesti. S godinama, kako je rasla svijest o odgovornosti prema vlastitom zdravlju, posvetila sam se malo više traženju rješenja i ispravne terapije. Počela sam redovitije odlaziti na preglede i surađivati s liječnicima. Prvi sam se put susrela s liječničkom nemoći i suprotnim mišljenjima; dotad sam vjerovala da svaka ovakva bolest ima svoj tipični način tretiranja. No medicina još uvijek nema odgovor na mnoga pitanja.
Ginekološki problemi poput sekundarne amenoreje uglavnom se tretiraju kontracepcijskim sredstvima
Stvar koja je sve dodatno otežavala bila je činjenica da se ginekološki problemi poput sekundarne amenoreje često tretiraju kontracepcijskim sredstvima. Osim moralne problematike, s tim u vezi mučilo me i što ta sredstva nisu davala nikakvih rezultata u rješavanju uzroka problema. Ljutnju i frustracije godinama sam usmjeravala prema liječnicima koji „nisu znali riješiti problem“ ili se prema mom mišljenju za mene nisu dovoljno zauzeli.
Znate li koji me njihov odgovor najviše izluđivao? Vama koje se borite sa sličnim tegobama vrlo poznat; prestani biti pod stresom. Nisam shvaćala kako netko misli da mogu samo tako prestati biti pod stresom. A upravo je tu bio ključ mog dijela odgovornosti; nemam moć sama sebe izliječiti, ali mogu nešto poduzeti da promijenim način života koji mi očito stvara stres. E, to je najteži dio.
Znanje nam je potrebno da bismo mogle odgovorno pristupiti svom zdravlju
Dugo mi je trebalo da prihvatim kako nešto s mojim pristupom životu ne funkcionira. Još sam uvijek na putu tog otkrivanja, ali zadovoljna sam što mogu reći da napredujem. Ako ništa drugo, konačno iskreno mogu zahvaliti toj bolesti što me dovela do te spoznaje. Kad sam, dakle, prihvatila onu poznatu da je „ključ promjene u mojoj ruci“ trebala sam donijeti odluku o pristupu liječenju. Da bi se odluka mogla nazvati slobodnom, potrebno je poznavati osnove svih ponuđenih opcija liječenja; način, funkciju i posljedice. Tada mogu reći da činim informirani izbor. Ako sam svjesna svih mogućih posljedica koje sa sobom nosi određeni način liječenja i u skladu s tim odabirem, moja je odluka slobodna. A s njom dolazi i veća razina odgovornosti jer sam je donijela samostalno i bez prisile liječnika na koje sam dosad suviše lako prebacivala krivnju za svoje stanje.
To je onaj drugi teški dio jer preuzimanje odgovornosti nosi i obvezu prihvaćanja posljedica svojih odluka koje ne možemo predvidjeti u trenutku kad je donosimo. Možemo se samo nadati da smo odabrali najbolje.
Počela sam upoznavati svoje tijelo i što se sve događa u jednom ženskom ciklusu
Kao što sam rekla, nisam oduvijek tako razmišljala. Moja se percepcija počela mijenjati kad sam kao polaznica FEMM-a krenula upoznavati svoje tijelo i što se to događa u jednom ženskom ciklusu. Fascinacija mehaničkom točnošću funkcioniranja organa i hormona ponukala me da još dublje uđem u tu problematiku. Shvatila sam da vrlo mali broj djevojaka i žena doista razumije što se događa s njihovim tijelom i da ih to neznanje dovodi do mnogih odluka zbog kojih kasnije požale. Završila sam dodatnu edukaciju kako bih i sama postala podučavateljica i podijelila to dragocjeno znanje sa što više djevojaka i žena. U tome prepoznajem jednu od svrha onoga što mi se događa, a to mi olakšava nositi se s tegobama bolesti, osobito onim pitanjem koje se stalno negdje pojavljuje: „zašto?“.
Voljela bih da mogu reći kako sam u potpunosti ozdravila. Da, imam poprilično teškoća s prihvaćanjem onoga što sam o ozdravljenju napisala na početku; da je to proces je koji traje i ima razne faze. No iako se moje stanje nije mnogo promijenilo, za mene je značajno da sam počela prepoznavati znakove kojima moje tijelo komunicira. Ono doista govori, upozorava, javlja kad mu je potrebna pomoć.
Zdravlje je dar i trebamo se o njemu odgovorno brinuti
Godinama sam se osjećala odrezanom od tog svog tijela koje kao da se ponašalo potpuno neovisno o meni. Zapravo sam ja htjela da bude tako jer me to prividno lišavalo donošenja teških odluka. Bilo je lako biti bezbrižan i ponašati se kao da nemam nikakvog utjecaja na ono što se sa mnom događa već sam, eto, žrtva neke više sile.
Bogu hvala, u nekom trenutku shvatila sam da to više ne želim. Nakon konačne odluke da počnem preuzimati odgovornost za sebe i svoje zdravlje, radosna sam što primjećujem da se polako počinje vraćati sklad u moje biće. Iako se već dugo spremam napisati ovaj tekst, odugovlačenje je prekinula nedavna vijest o jednoj mladoj ženi, majci koja je preminula izgubivši bitku s karcinomom. Ne znam kako se ona brinula o svom zdravlju, možda je bila primjer istinske brige za sebe. Nije važno jer na kraju je zdravlje, kao i život sam, dar. Ako je tako, ne shvaćajmo ga olako jer ga sutra može više ne biti. Koliko je do nas, čuvajmo ga, brinimo se o njemu s punom sviješću o dijelu odgovornosti koji imamo da ga ne izgubimo.
Tamara Bodor – Žena vrsna
Foto: Abbat –Unsplash
