Autoritetom svoje Crkve na zemlji, Bog nam je objavio četiri važne istine o Marijinom identitetu, poznate kao „marijanske dogme“.
Kako bismo bili u potpunom zajedništvu s Kristom – podsjeća nas Crkva – moramo vjerovati u svaku od ove četiri dogme. Drugim riječima, one nisu izborna uvjerenja.
„Ako se tko ne slaže da je sveta Marija Majka Božja, protivi se Božanstvu.“
Sveti Grgur Nazijanski, 382. godine
Zašto bi se Crkva odnosila prema ovim dogmama s takvom ozbiljnosti?
Zašto Crkva tako ozbiljno shvaća marijanske dogme?
Prvo, zato što ih je objavio Bog.
Drugo, zato što kroz njih razumijemo istine o Isusu.
Svaka marijanska dogma govori – na površini – samo o Gospinu identitetu; međutim, svaka dogma također otkriva identitet Isusa Krista.
Odbaciti te dogme znači imati nepotpunu i samim time netočnu ideju o Bogu. Isto tako, poznavati našu Gospu znači poznavati našeg Gospodina.
Proučimo ove četiri dogme kako bismo na najbolji način mogli častiti Mariju i njezinog sina Isusa.
1. Dogma o Mariji, Majci Božjoj
Prva od četiri marijanske dogme je Marijino Božansko Majčinstvo, što znači da je Marija Majka Božja. Ova izjava je u samom korijenu identiteta naše Gospe i identiteta njezina Sina.
U prvih nekoliko stoljeća nakon Kristove smrti, razvile su se mnoge lažne ideje o njemu. Neke su govorile da je Isus imao božansku snagu i jedinstven odnos s Bogom Ocem, ali nije bio božanski. Stoga, budući da Isus nije bio Bog, njegova smrt na križu nije mogla platiti beskonačan i vječni dug grijeha za cijelo čovječanstvo.
Drugi su vjerovali da je Isus bio obični čovjek te da i mi možemo, kao što je on, zaslužiti naše mjesto u raju bez Božje milost. „Nemamo potrebe za Bogom,“ tvrdila je ova hereza – samo potrebu da „budemo dobri ljudi“.
Oni koji su odbacili božanstvo Isusa Krista učinili su to dijelom zato što su odbili vjerovati da će Boga roditi žena. Ponizna Marija možda je rodila Isusa kao čovjeka, zaključili su, ali nijedna žena nije mogla roditi Svemogućeg Boga. Stoga su zaključili da Isus nije mogao biti Bog. Odbacili su Mariju, a tako su odbacili i puninu samoga Krista.
Biskupi Crkve održali su ekumenski sabor u Efezu 431. godine. Tamo su izjavili – s autoritetom apostola – da je Marija Theotokos, „Bogonositeljica“. Ona je bila osoba – ne anđeo ili duh s neba, već osoba – koja je nosila Bogočovjeka u svojoj utrobi i rodila ga. Isus, koji je bio sam Bog, bio je utjelovljen od Djevice Marije i postao čovjekom.
Nazivati Mariju „Majkom Božjom“ ne znači da je ona Majka Boga Oca ili Boga Duha Svetoga. Oni su Bog – vječni – ona je stvoreno ljudsko biće. Očito ona nije Majka Trojstva.
Ali Isus je Bog. Marija je rodila Isusa. Ona nije samo rodila Njegovu ljudsku narav – majke nisu majke „naravi“ nego „osoba“ – a budući da je Gospa rodila Osobu Isusa Krista, časti je se naslovom „Majka Božja“.
Ova radikalna izjava vjere – da je siromašna žena iz Nazareta rodila Utjelovljenu Riječ – ključna je za istinsko razumijevanje osobe Isusa Krista. Samo kroz prepoznavanje Marijinog identiteta kao Božanske Majke možemo razumjeti vlastito spasenje.
2. Dogma o Mariji, vazda Djevici
Druga marijanska dogma je da je Marija ostala djevica kroz cijeli život. Sveto pismo vrlo jasno kaže da je Marija bila djevica kad je začela po Duhu Svetom. To je bio bitan znak da je Marijin sin Isus doista Mesija:
„Zato, sâm će vam Gospodin dati znak: Evo, začet će djevica i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel!“ Iz 7,14
„U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici… a djevica se zvala Marija.“ Lk 1, 26-27
Sveta predaja koja dolazi do nas – koja datira još iz vremena samih apostola koji su poznavali Mariju – uvijek je naučavala da je Marija bila djevica prije, za vrijeme i nakon rođenja Krista.
Crkveni oci, ekumenski koncili, papinski nauk i čitava povijest Učiteljstva jednoglasno proglašavaju da je Marija cijeli život živjela kao djevica posvećena Bogu.
Ovo nije „nova“ dogma „koju je izmislila Crkva u srednjem vijeku“. Učilo se to od dana prvih kršćana.
3. Dogma o Bezgrešnom začeću
Treća marijanska dogma je o Bezgrešnom začeću, koja kaže da je Marija začeta u majčinoj utrobi bez mrlje istočnog grijeha u svojoj duši. Zašto je važno da je Marija bezgrešno začeta u majčinoj utrobi? Opet, odgovor leži u Kristovom identitetu. Bezgrešno začeće djelomično je pojašnjenje onoga što za Mariju znači biti Bogorodica.
Čovječanstvo nasljeđuje istočni grijeh preko roditelja do djeteta, svojstven činu stvaranja, koji seže do grijeha Adama i Eve. Ali Bog je sama svetost i ne može postojati zajedno s grešnošću. Kako je Krist mogao biti pravi Bog i pravi čovjek ako je to tako? Bi li istočni grijeh bio prenesen na njega u njegovoj prirodi kao čovjeka?
Ovo pitanje navelo je neke da odbace Kristovu ljudskost; drugi njegovo božanstvo. Ali odbacivanje bilo kojeg od ovoga ne uspijeva razumjeti Božji identitet i umanjuje njegovu velikodušnost punu ljubavi.
Crkva uči da je Marija bila potrebna spasenja, kao i svaki čovjek, jer su vrata raja bila zatvorena za čovječanstvo nakon pada.
Međutim, bila je pošteđena istočnog grijeha jer je Bog na nju preventivno (drugim riječima, unaprijed – znajući da će se te milosti ostvariti) primijenio milosti patnje njezina Sina u trenutku njezina začeća.
Kao što je otkupiteljska snaga Kristove patnje prenesena kroz vrijeme i prostor na svakoga od nas u krštenju, tako je i ova spasonosna snaga bila čudesno prenesena na Mariju u trenutku njezina začeća.
Stoga je Marija bila sposobna biti pravi roditelj djetetu Kristu: ne njegova surogat ili posvojena majka, već njegova stvarna i biološka zemaljska majka.
I stoga je sam Krist bio pravi čovjek, kao što je bio i istinski Bog.
Upravo iz tog razloga – važnosti razumijevanja Isusa kao pravog Boga i pravog čovjeka – papa Pio IX. je s nepogrešivim autoritetom objavio da je Marija bila bezgrešno začeta.
4. Dogma o Marijinu Uznesenju
Posljednja od četiri marijanske dogme je Marijino Uznesenje, a to je vjerovanje da je Marija uznesena na nebo – tijelom i dušom – i tamo sada živi sa Svemogućim Bogom.
Za razliku od naših dragih pokojnika, koji žive odvojeni od svojih zemaljskih tijela do ponovnog dolaska Krista, Marijino tijelo i duša već su sjedinjeni na nebu. Dakle, na kraju njenog zemaljskog života, Bog ju je doveo u raj sa sobom u njenoj potpunoj ljudskosti.
Tradicija Marijina Uznesenja seže do najranijih kršćana, iako ju je kao nepogrešivu dogmu potvrdio tek 1950. godine časni sluga Božji papa Pio XII.
Marijino uznesenje na nebo prirodna je posljedica njezina bezgrešnog začeća i bezgrešnog života – a oboje su preduvjeti za njezin naslov Bogorodice, koji datira još iz vremena crkvenih otaca.
Smrt i raspadanje rezultat su grijeha; Marija nije sagriješila, pa stoga nije prešla u stanje raspadanja. Nije trebala čekati Drugi dolazak da bi primila punu nebesku slavu.
Marijanske dogme upućuju nas na Isusa
Svojim posebnim odnosom s Presvetim Trojstvom kao Majkom Isusa Krista, Marija je najmoćnija svetica na nebu. Ona nas zagovara i vodi nas svome Sinu Isusu kako bismo ga mogli upoznati i ljubiti.
Kad učimo o njoj, bolje razumijemo njezinog ljubljenog Sina.
Marija uvijek ukazuje na Isusa. Radost je njezina života voditi druge k Njemu.
Zato je mjesec simbol Gospe. Kao što mjesec nema svoje vlastite svjetlosti, nego odražava svjetlost sunca, tako i Marija odražava Pravo Svjetlo Vječnoga Sina.
Izvori koji nude objašnjenja i obranu za marijanske dogme
Želite li dublje razumjeti marijanske dogme? Ili želite produbiti svoju pobožnost prema Gospi?
Jeste li zainteresirani za nauk Crkve o Mariji, ali niste sasvim uvjereni u dokaze za ta učenja u Svetom pismu?
Možda imate prijatelja, suradnika ili člana obitelji koji čvrsto tvrdi da su ove dogme nekršćanske izmišljotine lažne crkve.
Evo nekih izvora (na engleskom).
Fascinantna knjiga koju je napisao bivši župnik koji se obratio na katoličanstvo:
Behold Your Mother: A Biblical and Historical Defense of the Marian Doctrines
Digitalna serija o Mariji i krunici iz koje je ovaj članak izvadak:
Full of Grace
Katolička apologetika o ovim dogmama (ako vas zanima kako obraniti marijanske dogme):
Catholic Answers Resources
Nadamo se da su vam ovi izvori od velike pomoći.
Peter Gohn – Good Catholic
Prevela: Katarina Zarinkijević
Foto: Grant Whitty – Unsplash
