„Obećavam pomoći u trenutku smrti, sa svim milostima potrebnima za spasenje svima koji se prvih pet subota pet uzastopnih mjeseci ispovjede, prime svetu Pričest, izmole pet desetica krunice s nakanom da mi daju zadovoljštinu.“
Većini nas poznate su ove riječi koje je Blažena Djevica Marija uputila Luciji, jednoj od tri vidjelice iz Fatime, u njenom samostanu u Ponteverdi, Španjolskoj. Ova poruka, izrečena 1925. bila je nastavak onoga što je Gospa rekla Luciji u drugom ukazanju 1917. kad govori Luciji da ostane u svijetu „jer te Isus želi upotrijebiti da me ljudi upoznaju i zavole. On želi ustanoviti u svijetu posvetu mojem Bezgrešnom srcu.“
Može nas iznenaditi da ovaj zahtjev Neba nije nešto posve novo. Uklapa se precizno u dugu tradiciju katoličke pobožnosti koja posvećuje petke u sjećanje na Kristovu patnju i čašćenje njegovog Presvetog srca, stoga je prirodno posvetiti subote Njegovoj presvetoj Majci.
Zapravo, velika molba iz Ponteverdea pojavljuje se kao radosna kulminacija cijelog pokreta posvećenja. Sve je počelo spontano, kasnije ohrabreno i uređeno od Svete stolice, i čini se da je providnost sve pripremala za ono što je došlo kasnije.
Subote posvećene Djevici
Čašćenje Blažene Djevice Marije subotom najprije je službeno promovirao sveti Alkuin, benediktinski monah koji je bio ministar obrazovanja na dvoru Karla Velikoga i koji je sudjelovao u karolinškoj reformi liturgije. On je sastavio različite zazive za zavjetne Mise za svaki dan u tjednu; dvije posebno na čast Gospi subotom. Ovaj običaj brzo je i s entuzijazmom prihvaćen među klerom i među laicima. Misa Blažene Djevice Marije subotom ima obrazac Zajedničkog slavlja Blažene Djevice Marije.
Postoji nekoliko teoloških razloga za posvećenje ovog dana Mariji. Misal iz 15. stoljeća navodi ih nekoliko u himnu: „Subota je dan kad je završeno stvaranje, stoga se također slavi kao dan ispunjenja plana spasenja, koje se ostvaruje po Mariji.“ Nedjelja je dan Gospodnji, znači prikladno je promatrati prethodni dan kao Marijin dan. Nadalje, kako kaže Knjiga postanka, Bog se odmarao sedmog dana, u subotu. Sedmi dan, židovski Šabat je subota; mi poštujemo nedjelju jer slavimo uskrsnuće kao dan našeg Šabata. Usporedno, Isus je počivao u utrobi, zatim u voljenim Marijinim rukama pri rođenju, potom ona drži njegovo beživotno tijelo podno križa; tako se Božja glava odmara u Mariji.
Blažena Djevica Marija – uzor majčinstva i nasljedovanja Krista
Veliki teolozi 12. i 13. stoljeća, sveti Bernard iz Claivauxa, Toma Akvinski i Bonaventura objašnjavaju posvetu subota Mariji, ukazujući na vrijeme koje Krist provodi u grobu. Prve Velike subote, kad su svi napustili Isusa, Marija nastavlja vjerovati, dokazuje svoju vjeru ne sumnjajući ni trenutak u Sinovljevo obećanje o uskrsnuću. Papinski dokument, Direktorij o pučkoj pobožnosti i liturgiji, navodi da subotom spominjemo Blaženu Djevicu Mariju „kao uzor majčinstva i nasljedovanja Krista. Osnažena vjerom i nadom na Veliku subotu, kad je naš Gospodin ležao u grobu, bila je samo jedan od učenika koji bdije u očekivanju Gospodnjeg uskrsnuća: to je uvod u slavljenje nedjelje, tjednog sjećanja na Kristovo uskrsnuće i znak da je ‘Djevica Marija neprekidno prisutna i djelatna u životu Crkve.’“
Običaj posvećenja subotnjih misa Mariji primicao se na osobit način u samostanima različitih redova, a proširio se brzo cijelom Crkvom. Stoga, tijekom ranih stoljeća Crkve subota poprima marijanski ton, čak se i post tog dana povezuje s Marijom.
Za vrijeme drugog tisućljeća kršćanstva, druge velike duše unaprjeđivale su i oplemenjivale ovu pobožnost. Kardinal Peter Damian (†1072.) potiče marijanske subotnje svetkovine. Za vrijeme križarskih ratova, Peter Amiens počinje borbu za Konstantinopol u subotu, 8. ožujka 1096. pod zaštitom Blažene Djevice. Papa Urban II. (1088.-1099.) potiče vjernike na molitvu časova u čast Blažene Djevice za križare.
Pobožnost Marijinih subota kroz stoljeća
U stoljećima koja su slijedila, pobožnost Marijinih subota bila je izražena u nekim lokalnim zajednicama. To je bio dan kad su vjernici kretali na hodočašća, razna bratstva održavala su svoje susrete subotom. U nekim mjestima sedam Gospinih žalosti obilježavane su sedam uzastopnih subota.
Petnaest subota prije blagdana Marije Kraljice Krunice, 7. listopada, podsjećaju na 15 desetica krunice, u nekim krajevima to je bio dan kad se blagoslivljala sjetva i žetva. Irska verzija subote posvećenih Mariji poznata je kao petnaest subota krunice. Ova pobožnost sastoji se od primanja svete Pričesti i molitve najmanje pet desetica krunice tijekom dana ili večeri 15 uzastopnih subota ili u meditaciji otajstva krunice na neki drugi način.
Tri zlatne subote koje slijede iza blagdana arkanđela Mihaela slave se u Austriji, Češkoj i Bavarskoj s primanjem sakramenata posebno svečano na mjestima hodočašća. I danas su prisutna obilježja ovih tradicionalnih svetkovina u navedenim kulturološkim krugovima.
Među franjevcima raste čašćenje Bezgrešnog začeća što također doprinosi Marijinim subotama. Pravilo reda 1633. određuje slavlje svete Mise u čast ovog otajstva.
Reforme Drugog vatikanskog koncila nisu ukinule tradiciju Misa u čast Gospi. Objavljuje se novi sakramentar i lekcionar s 46 izbora za zavjetne mise u čast Gospi. Danas najsnažniji trag Marijine veze sa subotom vidimo u liturgiji. Subota je posvećena Mariji preko Mise ili molitvenih časova Blažene Djevice Marije. Ovim liturgijskim činovima kršćani veličaju osobu Marije na način kojima Crkva obnavlja Kristovu žrtvu i nastavlja njegovu molitvu.
Posveta Bezgrešnom srcu
Prve naznake opće posvete subote Blaženoj Djevici Mariji povezane s njenim Bezgrešnim srcem dolaze od svetog Ivana Eduesa kojega je papa Pio X. nazvao ocem, doktorom i apostolom srca Bezgrešne. Po njemu je ova posveta postala opće poznata i odobrena od Crkve. Sveti Ivan Edues, kao teolog, prvi je objasnio ovu odanost Marijinom srcu u svojoj knjizi, Divno srce Marijino. Blagdan Bezgrešnog srca Marijina koji se slavi prve subote poslije blagdana Presvetog srca Isusova (koje se slavi prvi petak nakon Tijelova) ustanovljen je 1644. kao blagdan zaštitnika njegove kongregacije svećenika, za koji je on sastavio Misu i službu.
U modernim vremenima pratimo daljnje fokusiranje i produbljivanje ove pobožnost. Godine 1889. papa Leon dodjeljuje svim vjernicima potpuni oprost za dobro poznatu pobožnost 15 uzastopnih subota. Ovaj papa, koji je napisao 12 enciklika o krunici, i u lipnju 1899. posvetio cijeli svijet Presvetom srcu Isusovu, zamoljen je da učini sličan čin čašćenja Bezgrešnom srcu Marijinu. Obojica, papa Leo XIII. i njegov prethodnik, papa Pio IX., osjećali su da na ovakav način treba počastiti i Gospu, ali da još nije pravo vrijeme za to.
Prva subota zadovoljštine
Godine 1889. Talijanka Marija Inglese, potaknuta unutarnjom objavom, ustanovila je pobožnost zadovoljštine Bezgrešnom srcu Marijinu s odobrenjem i preporukom njenog biskupa. 1904. godine sastavila je niz molitvi za svako otajstvo krunice, kao i molitve za sveti sat zadovoljštine za Mariju. Odnijela ih je u Rim i sveti Pio X. odmah ih odobrava te toplo ohrabruje Mariju da nastavi svoj apostolat. On kasnije u Crkvi potiče ovu pobožnost, odobravajući dodatne oproste 13. lipnja 1912. Prema tome, s Pijem X. počinje posveta prve subote zadovoljštini Bezgrešnom srcu.
Svi vjernici, koji prve subote ili prve nedjelje dvanaest uzastopnih mjeseci posvete neko vrijeme glasnoj ili unutarnjoj molitvi u čast Bezgrešne Djevice i njenog začeća, dobit će u svakom od ovih dana potpuni oprost. Uvjeti: ispovijed, sv. Pričest i molitve na nakanu Svetog Oca.
Pet godina kasnije, istog datuma, 13. lipnja, objavljuje se Bezgrešno srce na veličanstven način „obavijeno trnjem koje ga probada“. Sestra Lucija kaže kasnije o ovome: „Razumjeli smo da je to bilo Bezgrešno srce Marijino, prestravljeno grijesima čovječanstva, koje zahtjeva zadovoljštinu.“ To je bio također dan kad je Gospa rekla Luciji da ostane u svijetu jer „Isus želi da ostaneš u svijetu da bi me svijet upoznao i zavolio. On želi da uspostaviš posvećenje svijeta mojem Bezgrešnom srcu.“
Mjesec dana kasnije, 13.srpnja, na trećem fatimskom ukazanju, djeca imaju jasnu viziju osuđenih duša. Gospa im govori: „Vidjeli ste pakao, mjesto u koje idu jadni grešnici. Gospodin želi ustanoviti posvetu svijeta mojem Bezgrešnom srcu. Doći ću tražiti posvetu Rusije mojem Presvetom srcu i zadovoljštinu prvih subota. Ako bude kao što tražim, mnoge duše će biti spašene i nastupit će mir.“ Gospa će čekati osam godina da to zatraži od Lucije.
Zahtjev Neba
Pet godina prije ovog zahtjeva, 13. studenoga 1920. godine Crkva, u osobi Benedikta XV., potiče posvetu subota kao zadovoljštinu osiguravajući nove oproste ovoj pobožnosti kad se prakticira prvih subota osam uzastopnih mjeseci.
Napokon, 10. prosinca 1925. Nebo kristalizira sve pobožnost i pečati ih veličanstvenim obećanjem Blažene Djevice Marije. Marija i Isus ukazuju se Luciji u samostanu u Ponteverdi. Gospa oslanja svoju ruku na Lucijino rame i pokazuje srce okruženo trnjem.
Dijete Isus kaže: „Imajte samilosti prema srcu vaše svete Majke, prekrivenom trnjem kojima ga nezahvalni ljudi probadaju svakog trenutka i nema nikoga da daje zadovoljštinu.“
Gospa dalje kaže: „Pogledaj, kćeri moja, moje srce, okruženo trnjem kojim ga nezahvalni ljudi probadaju svakog trenutka svojim svetogrđima i nezahvalnošću.“
Barem me ti pokušaj utješiti i ja obećavam pomoći u času smrti, sa svim milostima potrebnim za spasenje, svima onima koji se prvih pet subota pet uzastopnih mjeseci ispovjede, prime sv. Pričest, izmole pet desetica krunice i meditiraju petnaest minuta otajstva krunice s namjerom da mi daju zadovoljštinu.
Sigurnost da ćemo dobit sve potrebne milosti za spasenje u trenutku smrti
Kako je veličanstveno vidjeti kako Nebo postupno djeluje i izgrađuje duše. Do vremena ukazanja, velik dio već je bio pripremljen, tako da se čini da je Nebo samo okrunilo ovaj veliki pokret katoličke pobožnosti. U zahtjevu Papi da odobri pobožnost kao zadovoljštinu koja je objavljena u Ponteverdi, Gospa zapravo nije tražila ništa novo. Providnost je sve pažljivo pripremala tako da je ovaj zahtjev iz 1925. bio samo jedan u nizu papinskih odluka koje su išle prema definiranju pobožnosti prvih subota na način na koji sada znamo.
Postoje još i novi elementi u poruci Ponteverdea, koje možemo primijetiti u ustupcima koje samo Nebo može osigurati, Djevica Marija ne zahtijeva petnaest, dvanaest ili osam subota posvećenih njoj. Ona traži samo pet subota – onoliko koliko je desetica u krunici.
Iznad svega toga, obećanja povezana s porukom povećavaju se tako značajno da bi bilo ludo ignorirati ih. Ne samo da osiguravaju oprost (izostanak kazne za već oproštene grijehe) nego puno više neodoljive milosti – sigurnost da ćemo dobit sve potrebne milosti za spasenje u trenutku smrti.
Naš Bog je zaista velikodušan, i nježan prema svojoj Majci; u žarkoj želji da ju utješi daje tako obilna obećanja u zamjenu za našu ljubav. Snažnije obećanje teško možemo zamisliti.
Kathryn Mulderink – Mariancatechist
Prevela: Slavica Zubčić Krišto
Foto: Geekatolik