Samoubojstvo je drugi uzrok smrti među mladima prema podatcima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO). Pri tome mladići češće izvršavaju suicid, a djevojke češće pokušavaju počiniti suicid.
Kako prepoznati suicidalno ponašanje?
Suicidalno ponašanje uključuje želju za smrću, suicidalne misli (ideje o počinjenju suicida), planove o izvršavanju suicida, pokušaje suicida i izvršeni suicid.
Uzroci suicidalnosti mogu biti posredni i neposredni. Posredni uključuju postojanje psihičkog poremećaja, genetskih čimbenika, prisutnost stresnih životnih događaja, problema u socijalnoj prilagodbi. Neposredni uzroci uključuju konflikte u obitelji ili emocionalnoj vezi, školske poteškoće, strah od kazne nakon kršenja nekog pravila, probleme s alkoholom i drogom.
Koji su znakovi upozorenja za suicidalno ponašanje?
Znakove upozorenja za suicidalno ponašanje treba shvatiti ozbiljno i obratiti pažnju na njih – tako možete spasiti život!
Suicidalnosti su skloniji depresivni adolescenti. Stoga znakovi suicidalnosti uključuju i neke simptome koji upućuju na depresivnost – primjerice, promjene apetita i spavanja, povlačenje od obitelji i prijatelja, gubitak zanimanja za uobičajene aktivnosti. Uz to se javlja ustrajna dosada i teškoće koncentracije. Nerijetko je prisutno i zanemarivanje fizičkog izgleda te pritužbe na tjelesne tegobe.
Korištenje droga ili alkohola, neobjašnjivo ili neuobičajeno žestoko, nasilno ili buntovno ponašanje, bježanje od kuće, nagli pad školskog uspjeha, također su znakovi upozorenja.
Najočitiji znakovi upozorenja su samoozljeđivanje (rezanje, grebanje, paljenje) i usredotočenost na temu smrti. Uz to, adolescenti koji planiraju samoubojstvo mogu početi poklanjati svoje vrijedne stvari, opraštati se na neki način. Često razgovaraju o samoubojstvu ili ga spominju u šali – ni ovo nemojte zanemariti! Konačno, mogu prijetiti samoubojstvom ili ga pokušati izvršiti.
Ne postoji točna procjena koliko znakova upozorenja za suicid mlada osoba treba pokazivati da bi se utvrdio rizik za suicid. Nekad je dovoljan jedan znak, a nekad više. Također, neki znakovi upozorenja su vrlo široki i mogu imati različita značenja, npr. beznadnost.
Ako vam se čini da primjećujete znakove suicidalnosti kod adolescenta, bilo bi dobro izravno ga pitati o znakovima koje ste primijetili. Važno je ne zadržati se na nagađanju, nego pitati i potvrditi kako bismo mogli djelovati i pomoći adolescentu ako se zaista suočava sa suicidalnosti.
Kako reagirati?
Razgovor s mladom osobom za koju se sumnja ili postoje saznanja da je suicidalna, odnosno da ima suicidalne misli ili planove, ili je već možda poduzimala neke suicidalne radnje, vrlo je značajan, ali može biti vrlo težak za bilo koga tko ga provodi.
Prvi je cilj razgovora uspostaviti odnos povjerenja u kojemu mlada osoba može slobodno, bez straha od osuđivanja i odbacivanja, podijeliti svoje osjećaje i namjere.
Ova pitanja NIJE dobro postaviti
Jesi li razmišljao/la o tome da se ozlijediš? Jesi li razmišljao/la ili namjeravao/la nešto sebi napraviti da se ozlijediš̌?
Jesi li se ozljeđivao do sada ili to namjeravaš?
Ova pitanja je dobro postaviti
Jesi li razmišljao/la o tome da bi bilo bolje da te nema?
Jesi li razmišljao/la da bi volio/voljela umrijeti i da više ne živiš?
Jesi li razmišljao/la ili možda pokušavao/la nešto da si oduzmeš život?
Također, tijekom razgovora nemojte isticati da ste prezauzeti i nemate dovoljno vremena za razgovor. Nastojte ne pokazivati paniku, preneraženost, šokiranost. Slušajte, slušajte, slušajte!
Imajte na umu da je zadatak razgovora premostiti jaz stvoren nepovjerenjem, očajanjem i gubitkom nade, pružiti podršku i nadu te potaknuti mladu osobu na daljnju stručnu pomoć.
Potražite stručnu pomoć za dijete i za sebe
Razina suicidalnog rizika određuje razinu neposredne stručne pomoći koja je potrebna mladoj osobi. Nakon što ste ga s puno razumijevanja saslušali, djetetu je potrebno objasniti da se radi o ozbiljnoj situaciji u kojoj i vama i njemu puno može pomoći osoba sa stručnim znanjem i iskustvom. Budite zajedno u tome, problem nije samo problem djeteta. Recite mu koji korak smatrate da treba napraviti jer nepoznavanje i nerazumijevanje postupaka može potaknuti strah, nepovjerenje i otpor.
Možete koristiti telefonsko savjetovanje – primjerice pozvati Hrabri telefon s mladom osobom, biti uz mladu osobu dok razgovara ili u blizini. Uživo se možete obratiti savjetovalištima kao što su obiteljski centar, obiteljska savjetovališta, udruge koje rade s djecom i mladima ili savjetovalištu u lokalnoj zdravstvenoj ustanovi. Liječnik primarne zdravstvene zaštite – obiteljski liječnik, školski liječnik, pedijatar, hitna medicinska pomoć također mogu biti od velike pomoći – možete ih nazvati telefonom i pitati za savjet ili tražiti intervenciju.
U slučaju pokušaja suicida neka izbor bude hitna ambulanta u domu zdravlja, bolnici ili hitna psihijatrijska ambulanta za djecu i adolescente.
Lea Čorić – Žena vrsna
Foto: Christopher Campbell – Unsplash
