Sveti Antun Padovanski živio je u 13. stoljeću i divio se stvarnoj Isusovoj prisutnosti u Svetoj Euharistiji. Jednog je dana sveti Antun čuo za čovjeka u Riminiju po imenu Bononillo koji nije dijelio isto mišljenje. Zapravo, Bononillo je otvoreno ismijavao ljude koji su vjerovali da je Isus uistinu prisutan pod prilikama kruha i vina.
Sveti Antun je svim načinima pokušao uvjeriti Bononilla pomoću dokaza iz Svetog pisma i drugim argumentima, ali je otkrio da je čovjek tvrdoglav kao mazga.
Hoće li gladna mazga odoljeti sijenu i pokloniti se Presvetom?
Potom je Sveti Antun dobio inspiraciju. Izazvao je bogatog trgovca: “Ako se mazga koju jašete, pokloni Kristovom Euharistijskom Tijelu, hoćete li povjerovati u istinu Presvetog sakramenta?” Bononillo se složio, ali je odlučio podići uloge. Bononillo će izgladnjivati mazgu tri dana, a zatim je dovesti na gradski trg. Sveti Antun će donijeti Presveti Sakrament na taj isti trg. Mazga će tada biti postavljena pred hrpu sijena, a Sveti Antun će biti udaljen nekoliko metara držeći Presveti Sakrament. Ono što se sljedeće dogodi, odlučit će o pobjedniku.
Kako bi se pripremio za događaj, sveti Antun je postio tri dana, a Bononillo je razglasio svima u gradu što će se taj dan dogoditi na trgu. Bononillo je bio uvjeren da mazga neće razmišljati o Euharistiji i da će pohlepno pojesti sijeno.
Sveti Antun je bio u pravu, mazga se ipak poklonila
Na dogovoreni dan Bononillo je doveo svoju mazgu i položio sijeno ispod mazgina nosa. Sveti Antun je došao i udaljio se od Svete Euharistije. Prkoseći svim izgledima mazga je okrenula glavu i prišla sv. Antunu. Kad je došla bliže Presvetom Sakramentu, životinja je pognula svoje prednje noge i pokleknula! Kad je Bononillo vidio ovaj čudesni događaj, odmah je kleknuo i ispovjedio svoju vjeru u stvarnu Kristovu prisutnost.
Ono što nam ova kratka priča poručuje jest da je euharistijska prisutnost Isusa nešto čudesno i nadnaravno. To je dar koji je Isus dao svojoj Crkvi, dar koji se razložno ne može objasniti. Potrebna je čvrsta vjera koja održava vjerovanje u tu čudesnost i podsjeća nas da je ono što svjedočimo svake nedjelje (i svakog dana) izvan naših granica razumijevanja.
Katekizam Katoličke Crkve o prisutnosti Krista u hostiji
Katekizam potvrđuje tu činjenicu i izjavljuje: “U ovom je sakramentu pravo Tijelo Kristovo i njegova stvarna Krv, nešto što osjetilima ne možemo pojmiti”, kaže sveti Toma, “već samo vjerom koja se oslanja na božansku moć “. Zbog toga sveti Ćiril u komentaru Lukina evanđelja(” Ovo je moje tijelo koje se za vas predaje “, Lk 22,19) kaže: “Nemojte sumnjati u istinitost, nego primite Riječi Spasitelja s vjerom jer budući da je On sam istina, ne može lagati. “(CCC 1381).
Sveti Ivan Vianney je savršeno rekao ovo: “Kad bismo znali što je sveta Misa, od radosti bismo umrli.”
Philip Kosloski – Aleteia
Prevela: Lucija Stepanić
Foto: TeiTo
