U vrijeme Margaretina rođena (1247.-1297.) Toscana se nalazila u uzbudljivim vremenima. Bili su to dani Manfreda i Conradina, Guelpha i Ghibellina u Italiji kada su se strasti svake vrste uzdizale, a ljudi su živjeli u ekstremnim uvjetima. Bila su to vremena velikih grešnika, ali isto tako i velikih svetaca.
Duh vremena „druge Magdalene“
Margareta je doživjela krunidbu i ostavku sv. Celestina V. čiji su život i smrt živopisni komentari na duhove koji su bjesnjeli tijekom te generacije. To je bilo doba sv. Tome u Parizu, Dantea u Firenci, Cimabue i Giotta, velikih katedrala i sveučilišta. Bio je to duh vremena pogodan za rađanje „druge Magdalene“. Život u Toscani, obilježavali su dolasci i odlasci vojnika, cara, Pape… Održavajući selo u stalnom nemiru i podučavajući narod njihovim putovima. Postojali su i mali ratovi unutar manjih gradova koji su bili dovoljno uzbudljivi i uznemirujući.
Kada je Margareta bila dijete biskupija Chiusi u kojoj je živjela posjedovala je dragocjenu relikviju, prsten Blažene Djevice Marije. Augustinski fratar dobio je u posjed relikviju i odnio ga u Perugiu. To je izazvalo rat, Chiusi i Perugia su se borili za blago, a Perugia je pobijedila. Takav je bio duh njenog vremena i ljudi među kojima je bila odgajana. No to je bilo i vrijeme velikog preporoda kada su novi vjerski redovi počeli ostavljati svoj trag, a stari su obnovili svoju snagu. Franjevci i dominikanci doprli su do naroda, a svaki grad i selo u zemlji reagirali su na njihov poziv za bolje sutra.
Sveti Franjo Asiški primio je stigme dvadeset godina prije na planini La Verna, vrlo blizu mjesta gdje se Margareta rodila. Sv. Klara je umrla nedaleko kad je Margareta imala četiri godine. Ali postojala je tu i suprotna krajnost, entuzijasti čija se pobožnost pretvorila u herezu. Kad je Margareta napunila deset godina, u njezinoj su se četvrti pojavili flagelanti čije su povorke muškaraca, žena i djece skinutih do struka i bičevanih do krvi sigurno bile neobičan prizor za nju i njezine mlade prijatelje.
Sveta Margareta Kortonska čeznula je za drugačijim svijetom od onoga u kojem je živjela
Margareta je rođena u Lavianu, gradiću u biskupiji Chiusi. Njezini roditelji bili su radnici, a u svojoj predanosti, jer je bila jedinica, nisu si mogli pomoći i razmazili su je. Tako je od početka Margareta, kako bismo rekli, imala mnogo toga protiv sebe; odrasla je vrlo samovoljno i, poput većine razmažene djece, bila je vrlo nemirna i nezadovoljna.
Uskoro je očeva kućica bila premalena za nju, trebalo joj je društvo. Na gradskim ulicama našla je više života i uzbuđenja. S vremenom joj je mali gradić postao premalen. „Vani“ je postojao veliki svijet za koji je saznala, a Margareta je čeznula da bude dio tog svijeta. Štoviše, ubrzo je saznala da bi mogla biti dio njega ako tako izabere. Muškarci su je primijetili. I to ne samo muškarci u njezinoj okolini koje je mogla „oblikovati“ prema svojoj volji kako je htjela, nego veliki i bogati ljudi izvana koji su se ponekad vozili kroz selo i primijetili je i zadirkivali zbog njezinog lijepog lica. Ponovno bi došli. Bilo im je drago što su je upoznali i pokušali bi je osvojiti. Margareta je brzo shvatila da samo mora dati zapovijed, a mnogi su je bili spremni poslušati.
Majčina smrt i očeva nova ženidba
Dok je još bila vrlo mlada umrla joj je majka. Događaj koji joj je, čini se, oduzeo jedini utjecaj koji ju je do tada držao pod kontrolom. Margareta bilježi da ju je majka naučila molitvu koju nikada nije zaboravila: „O Gospodine Isuse, molim Te, podari spasenje svima onima za koje želiš da molim.“
Da bi stvar bila još gora, njezin otac se ponovno oženio. Bio je ćudljiv čovjek. U jednom trenutku slab i popustljiv, a u drugom pretjerano nasilan, a opet s puno toga u njemu što je bilo vrijedno voljeti kao što ćemo imati prilike vidjeti. Ali s maćehom je bilo izravnih i stalnih sukoba. Bila je šokirana Margaretinom samovoljom i neovisnošću i od prvog trenutka kada je došla u kuću bila je odlučna žustro se suočiti s tim. Takvo je postupanje za Margaretu bilo kobno. Kao što je jedan moderni student napisao o njoj:
„Margaretino je okruženje bilo takvo da je izvuklo na površinu slabosti njezina karaktera. Kao što je jasno iz njezinih osobnih ispovjesti po prirodi je bila jedna od onih žena koje žude za privrženošću u kojoj je najvažnija potreba njihova života da budu voljene. Trebala je biti voljena kako bi njezina duša bila slobodna, a u svome domu nije pronašla ono što je željela. Da je bila slabije vrste, moralno ili fizički, prihvatila bi svoju sudbinu, vegetirala u svojoj duhovnoj neplodnosti, moguće da bi se udala za muža koji bi bio izbor njezina oca i živjela bi jednoličan život u miru.“
Sveta Margareta Kortonska nekada je živjela razvratnim životom
No ona je postala još više samovoljna i nesmotrena. Ako za nju nije bilo sreće kod kuće ili bilo gdje drugdje, bilo je zadovoljstva i, s malo popustljivosti s njezine strane, onoliko sreće koliko bi htjela na drugom mjestu. U kratkom vremenu njezin ugled u gradu postao je nezavidan. Prije nego što je napunila sedamnaest godina, podala se razvratnom životu bez obaziranja na posljedice.
Živeći takav život postalo je jasno da Margareta ne može ostati u Lavianu. Okolnosti koje su je odvele nisu vrlo jasne, mi izabiremo one koje se čine najzadovoljavajuće. Neki plemić koji je živio izvan Montepulciana koji se tada nalazio daleko, trebao je sluškinju u svom dvorcu. Margareta je dobila posao. Tamo je bar bila slobodna od maćehe i, u granicama, mogla je živjeti kako je htjela. Ali njezin je gazda bio mlad i sportski čovjek te ništa bolji od drugih njegove vrste. Nije mogao ne primjetiti zgodnu djevojku koja je hodala po njegovu imanju držeći glavu visoko kao da je prezirala mišljenja muškaraca sa neovisnošću koja kao da pripada nekome iznad njezinog trenutnog stanja.
Posvećivao joj je pozornost, davao joj lijepe poklone, bio je ljubazan prema njoj, čak i kad bi mu služila. A s njezine strane, Margareta je bila vješta u svojoj umjetnosti. Brzo je otkrila da je njezin gazda jednako osjetljiv na njezin utjecaj kao i drugi manje ugledni ljudi s kojima je to prije činila u Livianu. Štoviše, ovaj je put i sama bila privučena, znala je da je ovaj muškarac voli i uzvratila je na svoj način. Nije bilo drugih natjecateljica za njegovu naklonost koje bi je omele, nije bilo majke da je upozori niti maćehe da je zlostavlja.
Sjećanje na majku i svijest o grijehu
Uskoro se Margareta našla smještena u dvorcu, ne kao žena svoga gazde jer običaji tog vremena to nikada ne bi dozvolili, već kao njegova ljubavnica što se puno lakše odobravalo. Obećao joj je da će se jednoga dana vjenčati, ali taj dan nikada nije došao. Dijete se rodilo i s time je Margareta riješila stvar.
Nekoliko je godina prihvaćala svoju sudbinu iako je svaki dan ono što je činila raslo u njoj sve više i više. Osim grešnog života koji je živjela, njezin slobodni duh uskoro je otkrio da je umjesto slobode osigurala sebi samo ropstvo. Nemirni rani dani u Lavianu činili su se iz sadašnje perspektive manje nesretnima nego što je mislila, siromaštvo i suzdržanost očeve kućice činili su se poželjnijima od bogatstva i zlatnih lanaca koje je sada trpila.
U njezinim samotnim satima, a bilo ih je mnogo, sjećanje na njenu majku pojavilo se pred njom, a ona nije mogla gledati njezinu sjenu u lice. I time je oživjela svijest o grijehu kojoj je u posljednje vrijeme bila prkosila i slomila je bezobzirnim životom, ali koja se sada pojavila pred njom poput duhova koji proganjaju. Vidjela je sve što je mrzila, zbog toga je mrzila sebe, ali nije bilo bijega. Sve je to bilo jadno, ali ona je to morala podnositi, napravila je svoj krevet i od sada je morala ležati u njemu.
U samotnim je trenucima tumarala kroz sumornu šumu i sanjala život koji bi mogla imati, život vrline i Božje ljubavi. Na svojim vratima dvorca bila je darežljiva. Ako nije mogla biti sama sretna, barem je mogla učiniti nešto kako bi pomogla drugima. Ali za ostalo je bila prkosna. Hodala je oko svog dvorca sa zastavom nepobjedive kraljice. Nitko nije trebao znati, čak ni čovjek koji ju je posjedovao, agoniju koja je grizla njezino srce.
Nakon svega, sveta Margareta Kortonska doživjela je naglo triježnjenje
S vremena na vrijeme na njezin put dolazili bi oni koji su je sažalijevali. Pokušali bi razgovarati s njom, upozorili bi je na rizik u koji je ulijetala, ali Margareta se sa spremnom dosjetkom smijala njihovim upozorenjima i rekla im da će jednog dana biti svetica.
Tako su se stvari odvijale devet godina sve dok Margareta nije napunila dvadeset i sedam godina. Naglo je uslijedilo buđenje. Dogodilo se slučajno da je njezin gospodar morao otići na udaljeno putovanje nekoliko dana. Kada je došlo vrijeme za njegov povratak, nije se pojavio. Umjesto toga na vratima dvorca pojavio se njegov najdraži pas kojeg je poveo sa sobom. Čim je dobio dopuštenje, otrčao je ravno u Margaretinu sobu i počeo je cviliti oko nje i vući je za haljinu kao da će je izvući iz sobe. Margareta je vidjela da nešto nije u redu.
Zabrinuta, ne usuđujući se izraziti svoje vlastite sumnje, ustala je i slijedila psa gdje god ju je mislio voditi. Odvukao ju je dolje u šumu malo dalje od zidina dvorca. Na mjestu gdje je bila nagomilana hrpica suhih drva, očito od drvosječe, pas je stajao mirno, cvileći više nego ikad i ubadajući njuškom u suho drveće. Margareta, sva drhteći, počela je izvlačiti gomilu drva. U rupi ispod nje ležao je leš njezina gospodara, očito nekoliko dana mrtav jer su crvi već počeli raditi na tome.
Kako je došlo do njegove smrti, nikad se nije saznalo. Uostalom, u tim danima velikih strasti i obiteljskih svađa takva ubojstva nisu bila neuobičajena. Pažljiv način na koji je tijelo bilo pokopano ukazivao je na to da nije bila nesreća, to je bilo sve.
Oživjela je njezina uspavana vjera
Ali za Margaretu prizor koji je vidjela, bio je nešto više od smrti. Stara vjera u njoj još je živjela. Kao što smo već vidjeli, sada je inzistirala na postavljanju pitanja. Tijelo čovjeka kojeg je voljela i služila ležalo je pred njom, ali što je bilo s njegovom dušom? Ako je osuđena i sada je u paklu, tko je bio, bar u velikoj mjeri, odgovoran za tu osudu? Drugi su možda ubili njegovo tijelo, ali ona je učinila beskrajno gore.
Znala je da je u prošlim vremenima uzburkavala suparništvo i međusobnu mržnju ljudi zbog sebe i uživala u tome, tko zna je li to djelo počinio neki suparnik zbog nje? Ili opet, njezino je tijelo moglo ležati tamo gdje je sada ležalo njegovo, njezina fatalna ljepota koju bi pojeli crvi i u tom slučaju gdje bi onda bila njena duša? O tome nije mogla sumnjati. Cijeli joj se život pojavio pred njom, plačući sada protiv nje kao što mu nikad prije nije dopustila da plače. Margareta je požurila s tog mjesta izvan sebe u ovoj dvostrukoj bijedi, natrag u svoju sobu koja se odmah pretvorila u odaju za mučenje. Što je dalje trebala učiniti? Nije bila dugo neodlučna.
Nastavak možete pročitati na linku.
Alban Goodier, S.J. – EWTN
Prevela: Katarina Zarinkijević
Foto: Youtube
