Sv. Paula – nepoznata svetica
Sv. Paula (347.-404.) jedna je od onih zanemarenih svetica koje zaslužuju biti oživljene. U svoje vrijeme, kao potomak Scipia Africanusa i Gracchia – heroja stare Rimske Republike – bila je poznata u Rimu, čak i zvijezda. Paulini roditelji su čak htjeli uzdići njihovo obiteljsko stablo još i više tvrdeći također da su mitski heroji Aeneas i Agamemnon bili njihovi preci.
Sv. Paula i njezina obitelj bili su kršćani. Kada je imala petnaestak godina udala se za senatora Toksocija koji je također bio kršćanin iz ugledne rimske obitelji. Za razliku od toliko drugih ugovorenih brakova tog vremena, ovaj je bio plod ljubavi. Tijekom njihovih skoro dvadeset godina braka, par je imao petero djece, jednog sina i četiri kćeri; dvije djevojke, Blesila i Eustohija, postale su svetice. Kada je sv. Paula imala samo 32 godine, Toksocij je umro. To je bio gubitak koji ju je gurnuo u duboku žalost. Dok je sjedila u kući, skrivajući tugu, jedna od Paulinih najbližih prijateljica, sv. Marcela, također odnedavno udovica, došla ju je utješiti. Ali Marcela je učinila još i više, pokazujući svojoj prijateljici kako ponovno biti sretna i pronaći smisao događaja u njezinom životu.
Prijateljstvo sa sv. Jeronimom
U to vrijeme, jedan od najpoznatijih svećenika u Rimu bio je sv. Jeronim. Bio je poznat kao osjetljiv, obrambeno nastrojen i polemičan – sve je to bilo istina. Ali je, također, bio najpouzdaniji savjetnik pape sv. Damaza, briljantni jezikoslovac koji će proizvesti Vulgatu i nadahnuti duhovnik. Marcela je bila jedna od nekoliko dobrih rimskih dama koja je postala Jeronimova učenica. Kada je Marcela upoznala Jeronima s Paulom, Paulin se život zauvijek promijenio. U početku je Jeronim savjetovao Paulu kako produbiti duhovni život i kako najbolje upotrijebiti bogatstvo koje je naslijedila od svog pokojnog muža, ali kada je shvatio da Paula tečno govori grčki, pozvao ju je da mu pomogne čitati i analizirati grčke tekstove Svetoga pisma za njegov novi, mjerodavan latinski prijevod Biblije. To je bio početak bliskog prijateljstva i osobne suradnje koja je trajala do kraja Paulina života.
U međuvremenu, Pauline kćeri, Eustohija i Blesila, postale su Jeronimove štićenice. Blesila je žudjela živjeti životom askete i Jeronim ju je ohrabrivao, ali njeno zdravlje je bilo jako loše i previše je postila. Dobila je groznicu, vjerojatno malariju i s obzirom na to da nije imala snage da joj se odupre, umrla je. Ubrzo nakon toga, Jeronimov pokrovitelj i zaštitnik, papa sv. Damaz također je umro. Članovi rimskog klera koji su uvijek zavidjeli Jeronimu učinili su njegov život tako bijednim te je on odlučio napustiti grad.
Zajedno s Paulom, Eustohijom i nekoliko drugih rimskih žena iz njegovom užeg kruga, Jeronim se preselio u Svetu Zemlju, smjestivši se u Betlehem. Paula je financirala preseljenje. Kada je ova mala grupa došla u Betlehem, ona je izgradila ogroman religijski kompleks koji je uključivao manastir, tri samostana, školu i bolnicu za hodočasnike. Također je počela učiti hebrejski kako bi pomogla Jeronimu prevesti hebrejske tekstove Biblije.
Ispunjen život udovice
Sv. Paula je u Svetoj Zemlji pronašla ispunjeni život koji joj je njezina prijateljica Marcela obećala – bila je sretna, korisna, poštovana, voljena i na putu svetosti. Kada je sv. Paula umrla, Jeronim ju je pokopao na najsvetijem mjestu kojeg se mogao sjetiti – ispod oltara Bazilike rođenja Isusova. Njezin spomendan je 26. siječnja. Očito je zašto se sv. Paula uzdigla kao uzor udovicama, ali ona, također, zaslužuje biti štovana kao zaštitnica biblijskih studija – sv. Jeronim ne bi mogao napraviti Vulgatu bez nje.
Thomac Craughwell – Catholic Exchange
Prevela: Katarina Zarinkijević
Foto: Neven Krcmarek – Unsplash
