Ljeto je pred nama i dok vrućine sve više rastu čujemo kako nas bazeni i plaže zovu da dođemo. No jedino što je vrelije od ljetnih gradskih ulica jesu rasprave o tome što je čednost. Neki će reći da je čednost nešto staromodno što pripada prošlosti. Drugi će potaknuti ljude (čitaj: žene) da paze na svoje odijevanje da ne bismo naveli braću na grijeh. No nijedno od ovih suprotnih stajališta ne potiču na razgovor o vrlini čednosti. Možda je najbolji način razumijevanja čednosti razmisliti o tome što čednost nije. Iako ovo nije ni u najširem smislu iscrpan popis, navest ćemo pet odrednica o tome što čednost nije.
1. Čednost nije samo za žene
U svome djelu „Uvod u pobožan život“ sveti Franjo Saleški piše da je čednost prečesto pogrešno shvaćena kao isključivo ženski problem. „Sveti Pavao iskazuje svoju želju da bi se sve kršćanke trebale ‘resiti stidljivošću i razborom u doličnu držanju’, a pri tomu je sigurno mislio da bi tako trebali činiti i muškarci“ piše sveti Franjo.
Nekoliko poglavlja prije toga, sveti Franjo piše o vrlini čistoće i njezinoj povezanosti s vrlinom čednosti. „Čistoća ima svoj izvor u srcu, ali postiže svoj materijalan oblik u tijelu i stoga mora biti lišen vanjskih osjetila kao i misli i želja srca“, objašnjava.
Čednost nije obilježena rodom jer u raj žele dospjeti svi. Problem koji obuhvaća otvorenu objektivizaciju ljudskoga bića i odbacivanje ljudskog dostojanstva ne rješava se upiranjem prsta i optuživanjem ljudi. Ovaj se problem ne rješava tako što ćemo reći da se žene ili muškarci moraju oblačiti ili ponašati na određen način.
Umjesto toga, trebali bismo sagledati naš odnos s drugima kao priliku da se međusobno ohrabrimo na zajedničkom putu prema raju. Ovo nastojanje treba biti obostran napor, a optuživanje žena ili muškaraca neće pomoći u poboljšanju situacije.
2. Čednost nije samo u dužini suknje
Čednost i skromnost idu uvijek zajedno. U jednom od najboljih članaka o čednosti koje sam dosad pročitala autorica Rebecca Bratten Weiss ističe da se čednost ne sastoji samo u dužini hlača ili kroju suknje. „Čednost možda najbolje možemo razumjeti ako sagledamo njezinu suprotnost: što znači biti nečedan? Biti hvalisav, ohol, paradirati, šepuriti se, nametati se.“, piše Rebecca. „Kada razmišljamo o nečednom odijevanju, nije jedino pitanje u tome što pokazujemo ili ne pokazujemo, slučajno ili namjerno. Pitanje je koristi li netko svoju moć da bi utjecao ili manipulirao drugom osobom.“
Čednost nije isključivo vezana za odijevanje i nećemo puno napredovati ako definiramo čednost tako što ćemo određenu odjeću nazvati čednom ili nečednom. „Pogrešno je kratku suknju nazvati nečednom.“, tvrdi Rebecca. „Ako je čednost vrlina, a vrline su dio ljudskog ponašanja ili navike duše, onda suknje nemaju svoj način ponašanja ili svoje duše.“
To ne znači da nećemo voditi računa o tome kakvu odjeću biramo ili da možemo nositi izazovnu odjeću pravdajući se da je „čednost pitanje čistoće srca, a ne dužine odjeće.“ No, u svom razmišljanju o čednosti i njenom življenju nećemo se zaustaviti samo na dužini i širini odjeće. Čednost i skromnost su vrline koje se prije svega trebaju odražavati u našem ponašanju. Treba ih živjeti u svakom životnom aspektu, a ne samo kada treba odabrati koju odjeću iz ormara odjenuti.
3. Čednost se ne tiče isključivo našega tijela
Čednost se ne tiče samo našeg odijevanja jer smo stvoreni na sliku Božju i kao takvi nismo samo tijelo. „Ljudska osoba, stvorena na sliku Božju, biće je u isti mah tjelesno i duhovno. Bog je dakle htio cijeloga čovjeka kao takvoga.“, piše u Katekizmu.
Mi smo više od svoga tijela – bez obzira i unatoč onome što nam društvo nameće putem reklama, jumbo plakata i brzih programa za mršavljenje na Facebooku. Upravo zato što jesmo tijelo i duša, muškarci i žene ne bi se smjeli definirati prema tome koliko su „privlačni“, „u formi“ ili „atraktivni“ dok se spremaju za plažu. Naš izgled nije naše najveće postignuće. Sveukupnost našeg bića nije koliko smo boje uhvatili na plaži (ili, u mojem slučaju, izgorjeli) tijekom ljetnog sunčanja.
Čednost je vrlina koja nas potiče da razmislimo, djelujemo i govorimo. „Postoji stidljivost ne samo osjećajâ nego i tijela. Ona ustaje, na primjer, protiv ‘radovidnih’ istraživanja ljudskog tijela za određene reklame ili protiv nastojanja nekih medija da idu predaleko u prikazivanju prijateljski izraženi intimnih tajna. Stidljivost nadahnjuje način življenja koji omogućuje oduprijeti se navaljivanju mode i pritiscima vladajućih ideologija.“, piše Katekizam.
4. Čednost se ne tiče samo jednodijelnih ili dvodijelnih kupaćih kostima
Tek sam na fakultetu naletjela na razmišljanja svetog pape Ivana Pavla II. o funkcionalnosti komada odjeće. „Ako želimo iskazati moralni sud o određenom načinu odijevanja, moramo početi od određene funkcije kojoj ta odjeća služi.“, napisao je u djelu „Ljubav i odgovornost“.
Nastavlja objašnjavajući koliko je važan kontekst kada razmišljamo o čednosti. „Kada osoba koristi takav oblik odijevanja koji je u skladu s njegovom objektivnom funkcijom, ne možemo tvrditi da vidimo išta nečedno u njemu, čak i ako uključuje djelomičnu golotinju. Međutim, korištenje kostima izvan njegovog prikladnog konteksta jest nečedno i neizbježno ga se tako doživljava. Na primjer, nema ništa nečedno o korištenju kupaćeg kostima na plaži, ali ako ga nosite na ulici ili u šetnji tada je suprotno onome što čednost nalaže.“
5. Čednost nije crno-bijela
Ljudi prečesto misle da je svijet crno-bijel, bez iznimke. Iako je istina da bi sve bilo puno jednostavnije da je tako, također je istina da je ljudsko srce komplicirano, neredno i predivno.
„Oblici što ih stidljivost poprima različiti su u raznim kulturama.“, piše Katekizam. Iako se čednost razlikuje od kulture do kulture, jedan je njezin aspekt nepromjenjiv. „Ipak, posvuda se ona očituje kao predosjećaj duhovnog dostojanstva svojstvena čovjeku. Ona se rađa buđenjem savjesti osobe.“, zaključuje Katekizam.
Chloe Langr – Old Fashioned Girl
Prevela: LR
Foto: Jordan Bauer – Unsplash
