Čini se kao da naše društvo namjerava uništiti obitelj. Braku prijeti zaraza razvoda, relativizma i sekularizma. Zajednice istog spola i nevjenčanih potkopavaju značenje braka, dovode u pitanje pravu svrhu braka. Zapravo, razvod ne samo da je uobičajen, već se očekuje za gotovo polovicu današnjih brakova. Mnoga djeca odgajaju se bez discipline, njihov potencijal uništava se zlostavljanjem ili zanemarivanjem.
No, postoje primjeri kroz prošlost kako su snažne obitelji gradile temelje društva. Ove obitelji podarile su popravak društvu odgajajući nove generacije vođa i svetaca. Pomislimo na svetog Tomu Moora, mučenika koji je živio herojsku vrlinu i koji je, i nakon smrti prve žene, učio djecu spoznati i voljeti vjeru. Sjetimo se obitelji svete Tereze iz Lisieuxa, koja je također propatila zbog smrti majke obitelji, ali su svi članovi nastavili voditi život kao sveci.
Postoje još stotine drugih primjera. Brak i obitelj mogu funkcionirati. Oni mogu pružiti mogućnost za rast u svetosti, osnažiti kulturu u kojoj živimo, prevladati velike prepreke i uspjeti. Primjer Svete obitelji najbolje nas uči kako sagraditi naš vlastiti mali Nazaret i odgojiti svece za služenje Bogu i svijetu.
Teško je izravno usporediti Svetu obitelj s današnjim obiteljima, ali promišljanje o ulozi Marije kao majke, Josipa kao oca, Isusa kao djeteta – daje nam duhovnu perspektivu koja može oblikovati razumijevanje naših uloga u vlastitoj obitelji.
Sveta Obitelj vrhunski je uzor svim obiteljima
Papa Pavao VI. ovako razmišlja na hodočašću u Nazaretu: „Nazaret je vrsta škole… Kako bih se htio vratiti u svoje djetinjstvo i pohađati jednostavnu, ali duboku školu kao što je Nazaret!“ Prema njemu, postoje tri ključne lekcije koje možemo naučiti iz Kristova djetinjstva:
- Sveta obitelj nudila je tišinu. „Potrebno nam je ovo predivno stanje uma“, kaže Papa, da bismo se borili s pritiskom i bukom svijeta.
- To je bila „zajednica ljubavi i dijeljenja“. Nazaret služi kao „ model onoga što bi obitelj trebala biti… Prekrasna zbog problema koje ima i nagrada koje nosi, zapravo, idealno okruženje za odgoj djece – koje se ne može ničim zamijeniti“.
- U toj se školi učilo disciplini. „U Nazaretu, domu tesareva sina, učimo o radu i disciplini koju zahtijeva.“ (Služba čitanja, 26. prosinac)
Kao kršćanski roditelji, pozvani smo modelirati naš obiteljski život prema načinu na koji je živjela Sveta obitelj iz Nazareta. Oblikujući naše domove prema primjeru tišine, zajednice ljubavi i discipline, osiguravamo naš dio u stvaranju plodne okoline za stvaranje svetaca.
Njegujte i vi tišinu u svojoj obitelji
Papa Pavao VI. spominje tišinu na prvom mjestu jer u tišini učimo moliti. Tihi unutarnji život slobodan je od borbi i odvraćanja pažnje, to je život u postojanosti, dok buka svijeta uznemiruje i odvlači pažnju. U unutarnjoj tišini kontempliramo i u zajedništvu smo s Bogom.
Iz Pisama ne saznajemo mnogo o životu Isusa kao djeteta, ali znamo da je dom Svete obitelji u Nazaretu bio sklonište od ometanja i utjecaja svijeta. Kristovo djetinjstvo bilo je skrovito vrijeme formacije i priprave za njegovo poslanje. Priprema u tišini Nazareta bila je toliko bitna za Isusa da predstavlja prvih trideset godina od trideset i tri godine na Zemlji.
Naši domovi trebali bi biti skloništa od svijeta. Što više negativnog utjecaja puštamo u svoje domove, možemo manje kontrolirati sve ono što oblikuje karakter naše djece. Dom obilježen tišinom jest dom gdje su prioriteti pravilno posloženi i gdje je u žarištu duhovno dobro naše djece.
Sveta Obitelj svjedoči da Bog progovara u tišini
Poticanjem tišine u domu, učimo svoju djecu izbjegavati ono što odvlači pažnju. Uče se bolje koncentrirati i prema tome mogu bolje izgraditi svoju vjeru. Blažena Terezija iz Kalkute objašnjava kako ona i njezine sestre postaju svjesne Božje volje za njih. Ona kaže: „Prije no što govoriš, potrebno je slušati. Bog progovara u tišini srca.“ U tišini naša djeca uče moliti i razvijaju nježnu povezanost s Bogom, međusobno, i s nama. Ovaj je ideal teško ostvariti.
U Lukinu evanđelju, vidimo nekoliko primjera „Marijinog srca koje promišlja“. Nije bila sigurna što učiniti u vezi događaja koji su se odvijali u njenom životu, no vjerovala je Božjoj providnosti i razmatrala ove stvari u tišini svog srca. Kao roditelji, ne razumijemo mnoge stvari dok težimo odgajati svoju djecu u suglasju s Božjom voljom. Ali ako promišljamo o ovim stvarima i prikažemo ih Bogu u molitvi, uskoro ćemo razumjeti što nas On poziva da učinimo.
U mojem domu malo je „tišine“. Zamislite sedmero djece ispod jedanaest godina koja mole, igraju se, uče, rade i povremeno se tuku. Moja žena i ja trudimo se što više ograničiti vanjske utjecaje. Ne gledamo televiziju, ponekad pogledamo dobar film. Djeci je dopušteno slušati samo glazbu koja je poučna. Vrijeme igranja s drugom djecom također je ograničeno. Činimo najbolje da bismo oblikovali obiteljsku kulturu koja je usmjerena na formaciju karaktera i edukaciju naše djece.
Vrijeme koje imamo da bismo izgradili vrline u našoj djeci, kratko je. Moramo ga što bolje iskoristiti. Oni će ostaviti dom i otići prema Očevoj volji te trebaju našu potporu i zaštitu da bi odrasli u svece što su pozvani biti.
Izgradite zajednicu ljubavi
Papa Pavao VI. kaže da je stvaranje „zajednice ljubavi i dijeljenja“ ključno u učenju djece vrlinama. Ova je zajednica također potrebna da bi formirala od djece prikladan materijal za nesebičnost, blisku i nježnu vezu s Bogom te budućim supružnicima i djecom.
Gradnja zajednice ljubavi i dijeljenja počinje spremnošću svakog člana obitelji da ponudi samoga sebe za dobrobit drugoga. Roditelji su pozvani biti prvi primjer darivanja samoga sebe. Naši bi životi trebali biti namijenjeni službi drugima. Marija je to razumjela.
Razmotrimo kako je ona napustila sve i otputovala posjetiti rođakinju Elizabetu. Iako je i sama bila trudna, Marija je spremno otišla i pomagala svojoj starijoj rođakinji (Lk 1,39–56).
Kao roditelji, moramo biti spremni ostaviti sve da bismo zaštitili svoje obitelji
Razmotrimo također njenu patnju kad je njen božanski Sin mučen i umro na križu. Ona je uvijek znala da će Ona i njen Sin podnijeti veliku patnju te je ponizno i s ljubavlju prigrlila svoj poziv i ostala vjerna do kraja.
Sveti Josip, također, pruža primjer potpunog sebedarja kada ponizno prihvaća Božju volju i vodi svoju obitelj izvan opasnosti u Egipat. Postali su izbjeglice, živjeli u bijedi, ali to je ono što su trebali učiniti da bi zaštitili božansko Dijete.
Kao roditelji, moramo biti spremni ostaviti sve da bismo zaštitili svoje obitelji. Ovo se ne odnosi samo na tjelesnu zaštitu, već, važnije od svega, zaštitu duša. Kada zamijetimo prijetnju moralnom životu svoje obitelji, moramo izmaći prijetnji ili je iskorijeniti iz svojih domova. U zajednici ljubavi i dijeljenja, najprije pazimo na one za koje smo zaduženi i pružamo zaštitnu okolinu u kojoj se mogu razvijati.
Usudite se disciplinirati
Marija i Josip poučavali su Isusa i Josip ga je učio poslu stolara. Živimo u drugačijem vremenu u kojem je rijetkost da oba roditelja poučavaju djecu radeći s njima tijekom cijelog dana. No lekcija o napornom radu i disciplini može se naučiti kad roditelji učine napor i dozvole djeci da im pomognu u dnevnim dužnostima kod kuće. Pomažući roditeljima djeca uče vrlinu marljivosti, samodiscipline i odgovornosti, kao i vrijednost rada.
Djeca će također naučiti biti poslušni volji roditelja što je prava vježba za poslušnost Očevoj volji. Kao što nam kaže sveti Luka, čak je i Isus bio „poslušan njima“ i „Isus napredovaše u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi“ (Lk 2,51–52).
Poslušnost potiče vrlinu poniznosti, koja je temelj za sve vrline, i s ljubavi čini bit svetosti.
Znamo da naša djeca nisu savršena. Njihove duše, kao i naše vlastite, zaprljane su istočnim grijehom. Ovo je razlog zašto je disciplina ključna za poticanje svetosti u obitelji.
Riječ disciplina dolazi od latinske riječi disciplina što znači nastava ili znanje. Bog je dao roditeljima dužnost da discipliniraju svoju djecu i roditelji su odgovorni pred Bogom za duše i formaciju svoje djece. Djeca ne mogu naučiti vrline bez vodstva i primjera roditelja koji daruju same sebe. Ponekad je dobro ponuditi djeci izbore ne samo da nauče kako misliti o sebi, već i o svojoj osobnoj odgovornosti. Ali djeci ne bi trebalo biti dopušteno izabrati nešto što će njihove duše dovesti u opasnost.
Obvezati se moliti
Molitva povezuje tišinu, obitelj kao zajednicu ljubavi i dijeljenja te disciplinu – osobite obrise Svete obitelji. Utemeljena je na unutarnjoj tišini, srž je zajednice ljubavi i dijeljenja, pomaže rast discipline. Ako smo povezani s Bogom, molimo. Jednostavno je. U oblikovanju naših obitelji prema Svetoj obitelji, molitva mora biti središte našeg života i naš najveći prioritet. Ako želimo biti svete obitelji, moramo moliti. Sveta je obitelj najveće oružje protiv utjecaja svijeta i najučinkovitiji način da utječemo na svijet. Drugi vatikanski koncil naziva obitelj „prvom i vitalnom stanicom društva“ (Apostolicam Actuositatem 11).
Mnogi pape, biskupi i odgovorni za zvanja kažu da je obitelji koja moli plodno tlo u kojoj se gaje zvanja za svećeništvo ili redovništvo. Sudjelujemo u izgradnji Crkve podižući svete muškarce i žene koji će raditi u svijetu, nositi Kristovo svjetlo da ga svi mogu dotaknuti, i ohrabrujuću našu djecu da istražuju i da su otvoreni mogućem duhovnom zvanju.
Život Svete obitelji natopljen je Pismima. Marijin Veliča (Lk 1,46–55), na primjer, pokazuje poznavanje Pisama. Izvučen je iz mnogo knjiga iz Biblije i spontano je otpjevan na tako prekrasan način da je jasno da je Marija imala duboko znanje o značenju riječi koje je izgovorila. Krist, također, neprekidno citira Pisma kroz Novi zavjet.
Dnevna čitanja Pisma i molitva časoslova treba imati posebno mjesto u katoličkim domovima. Zapravo, Sveta Stolica nas uči da molitva časoslova pomaže obiteljima u potpunosti živjeti život s Crkvom.
„Uklapa se…obitelj, domaće svetište Crkve, trebala bi ne samo moliti Boga uobičajeno, već prema prilikama izgovarati dijelove časoslova da bi bila prisnije povezana s Crkvom.“ (Institutio Generalis de Liturgia Horarum 118)
Prihvatimo izazov
U našim obiteljima, Pisma daju temelje vjeri naše djece. Priče iz pisama ukorijenjene su duboko u njihov um. Kako živimo kroz liturgijsku godinu, činimo glavne svetkovine i svete dane posebnima. Pokušajmo prigrliti riječi svetog Pavla Kološanima:
„Riječ Kristova neka u svem bogatstvu prebiva u vama! U svakoj se mudrosti poučavajte i urazumljujte! Psalmima, hvalospjevima, pjesmama duhovnim od srca pjevajte hvalu Bogu!“ (Kol 3,16)
S toliko male djece, izazov je zadržati pažnju kad čitamo Pisma, ali činimo najbolje da bi ovo nadoknadili pjevajući pjesme i moleći krunicu. Zaključili smo da razmišljanje o otajstvima krunice uči našu djecu molitvi i otvara njihov um pričama iz Pisama.
Prema papi Pavlu VI. „nema sumnje da …bi krunicu trebalo smatrati kao jednu od najboljih i najučinkovitijih poznatih molitvi koju je kršćanska obitelj pozvana moliti.“ (Marialis Cultus 54). Ne smije se podcijeniti kao oruđe za katehezu.
Često pozivamo misionare koji idu od vrata do vrata ili Jehovine svjedoke da dođu u naš dom na razgovor. Jednom smo imali par mladih mormona na večeri. Zajedno smo molili i razgovarali i poslije jela su sjedili s djecom i pričali o Isusu. Jedan od misionara je pitao našu četverogodišnju kći Molly, voli li Isusa. Ona je odgovorila: „O da“ i nastavila pričati o Isusovom životu. Ona je rekla da je „Isusova mama razgovarala s anđelom i onda postala Božja mama“. Uzbuđeno je pričala kako je Marija posjetila Elizabetu „jer je ona također imala bebu u trbuhu i pomagala joj. Njena beba je bio sveti Ivan Krstitelj.“ Molly je dalje nastavila kako je Isus bio rođen u jaslicama, kako je Šimun rekao Mariji da će biti tužna zbog Isusove smrti i da će „joj mač probosti srce“ i kako su Marija i Josip pronašli Isusa da „uči učitelje“.
Kako poštovati, kako ljubiti i kako moliti kao Sveta Obitelj?
Mormoni su bili zadivljeni. Mi smo bili zadivljeni. Naša četverogodišnjakinja je objasnila glavne točke Isusova ranog života s dubokom jasnoćom i razumijevanjem. Shvatili smo da je krunica više od molitve. To je put kojim se može upiti ljepota Pisma tako da ih i četverogodišnjakinja može razumjeti.
Djeca najbolje uče iz priča i osobnih iskustava. Ako roditelji izlože djecu pričama o životima svetaca i daju im mogućnost da iskuse ljepotu vjere, ovi trenutci formacije ostat će duboko utisnuti u njihovo sjećanje. Iz priča o Djetetu Isusu naučit će kako poštovati, kako ljubiti i kako moliti. Stvarajući vlastiti Nazaret vaša obitelj može upijati lekcije Svete obitelji i biti čvrsto utemeljena u vrlinama koje grade oboje: obitelj i svijet.
Pozvani smo biti u svijetu, ali ne od svijeta
Teško je ostati na putu u životu kršćanskog života u svijetu koji je toliko drugačiji od jednostavnosti Svete obitelji, ali nije nemoguće. Pozvani smo biti u svijetu, ali ne od svijeta.
Ako se ugledamo na Svetu obitelj kao primjer za naše obitelji, ne samo da ćemo naučiti kako živjeti svetim životom, počet ćemo mijenjati kulturu u kojoj živimo. Naš mali Nazaret može biti osvježavajuće i tiho svetište u koje želimo ući svaki dan tako da radimo za naš zajednički cilj.
Catholic Answers
Prevela: Slavica Zubčić Krišto
Foto: Pixabay
