Sveta Veronika Giuliani je svetica i mističarka iz 18. st., a nedavno je postala poznata na Bliskom istoku, zadivljujući sve one koji su pročitali njezinu priču.
Njezino blago od 22 000 stranica rukom pisanog dnevnika ponovno su otkrile nove generacije i stječe sve veću popularnost.
9. srpnja je spomendan ove nevjerojatne mističarke, patničke duše i stigmatičarke, sv. Veronike Giuliani (1660.-1727.) te se osvrćemo na njezino nevjerojatno svjedočanstvo i veliku odanost Kristovoj muci.
Majka ju je na samrti posvetila Rani Isusova boka
Ursula Giuliani (mlada sv. Veronika) rođena je u Mercatellu, u Italiji, 27. prosinca 1660. godine od Francesca Giuliani i Benedette Macini.
Na samrti, majka sv. Veronike posvetila je svaku od svojih pet živućih kćeri petorima Isusovim ranama.
Sv. Veroniki majka je rekla: „Ti, draga Uršula, još uvijek tako mlada, prebivat ćeš u Rani boka. Ostavljam te u Božjem srcu gdje ćeš, ne samo pronaći zaštitu, već i naučiti što znači voljeti.“
Od vrlo rane dobi Uršula je hrabro trpjela male i velike svakodnevne patnje te je susretala Krista u djelima milosrđa. Vidjela je raspetoga Krista u svima, posebno u siromašnima.
Jednom je susrela starca koji je prosio. Nemajući skoro ništa što bi mu mogla ponuditi, dala mu je svoj najdraži par cipela.
Godinama poslije u svom dnevniku sv. Veronika je zapisala: „Ovaj siromašni čovjek činio mi se ljepšim nego bilo koje drugo živuće biće koje sam ikad vidjela.“
I jednoga dana dok je molila, Krist joj se ukazao i dao joj par zlatnih cipela govoreći: „Ovo su cipele koje si ti meni dala kada si bila dijete: ja sam bio taj siromašni čovjek koji je prosio.“
Kao djevojka, sveta Veronika Giuliani je stupila u zatvoreni samostan
Sa sedamnaest godina Uršula je pristupila zatvorenom samostanu klarisa kapucinki u Città di Castellu i uzela je ime sestra Veronika.
Od trenutka kada je sestra Veronika ušla kroz vrata samostana do njezine smrti 9. srpnja 1727. godine u 3.30 sati – trideset i tri godine nakon Kristovog tajnog ranjavanja njezina srca – ta vrata kroz koja je ušla, nikad se više za nju nisu otvorila.
Nikada nije napuštala samostan i živjela je zatvorenim životom. Čak i nakon smrti, njezino tijelo leži izloženo u tom istom samostanu.
Vodila je razgovore s Kristom i posvetila se Njegovoj muci
Naš Gospodin rekao je sv. Veroniki: „Odabrao sam te za velike stvari, ali morat ćeš mnogo patiti zbog ljubavi prema meni.“
Promišljanje o duhovnosti i osobnosti sv. Veronike otkriva ljepotu njezina cijeloga života posvećenog kontemplaciji Kristova otajstva, raspetoga i uskrsloga.
Poruka sv. Veronike za nas je vrlo jednostavna: „Ako je Krist trpio za svaku dušu, onda i mi moramo trpjeti.“
U svijetu u kojem se važnost nesebične ljubavi i žrtve pomalo zaboravlja, važno je zapamtiti da se pravi mir i sreća mogu postići jedino vršeći Kristovu volju i živeći u svjetlu njegove ljubavi.
Kroz duboku kontemplaciju života raspetoga Krista, sv. Veronika je shvatila da i ona želi sudjelovati u njegovim patnjama kroz neprestano mučeništvo ljubavi.
Imala je čvrstu vjeru i ljubav prema Gospodinu po kojoj joj je udijeljena milost sudjelovanja u Njegovoj muci
Kao mlada djevojka rekla je: „Gospodine moj, kakva bi radost za mene bila kada bih primila blagoslov umiranja raspeta s tobom, u svetom mučeništvu kao toliki sveci.“
I spisi i nevjerojatni svjedoci života sv. Veronike potvrda su pet vrlina koje je Krist vježbao tijekom njegove muke – duboka poniznost, usrdno milosrđe, poslušnost, strpljenje i odricanje – vrline koje i mi trebamo pokušati nasljedovati.
Među mnogobrojnim nevjerojatnim aspektima njezina života življenog u jedinstvu s Isusom raspetim, bilo je primanje trnove krune.
Tijekom molitve u noći 3. travnja 1694. godine Krist joj se ukazao noseći trnovu krunu na glavi, prizor koji ju je preplavio i ispunio je strašnom žalosti.
Zapisala je u svom Dnevniku: „Razumjela sam njegovu beskrajnu ljubav i osjetila sam svoju vlastitu nezahvalnost. ´Gospodine moj´ rekla sam ´daj mi tu krunu kako bi ubodi njezina trnja postali glasovi koji će mi omogućiti da ti kažem koliko te želim voljeti.´“
Istog trena Krist je skinuo svoju krunu i položio je na njezinu glavu.
U srce svete Veronike Giuliani doslovno su urezani sveti simboli
Još jedno svjedočanstvo njezinoj snažnoj odanosti Kristovoj muci bilo je mistično ranjavanje njezina srca.
Svojoj bliskoj prijateljici rekla je da su simbol Kristove muke i pisma koja predstavljaju dane zavjete, urezani na njezinom srcu.
Na dan njezine smrti, srce joj je secirano tijekom obdukcije.
Na zaprepaštenje liječnika i kirurga Giovannia Francesca Gentilija te biskupa, gradonačelnika, medicinskih stručnjaka i ostalih svjedoka prisutnih tijekom autopsije – ovi sveti simboli, križ i pisma o kojima je govorila, bili su urezani u njezinu desnu klijetku.
Različita slova označavala su kreposti svete Veronike: „C“ za dobročinstvo (tal. carità), „O“ za poslušnost (tal. obbedienza), „F“ za vjernost Bogu i Mariji (tal. fedeltà), „P“ za strpljenje (tal. pazienza) i „U“ za poniznost (tal. umiltà).
Dva plamena predstavljala su ljubav za Boga i bližnjega, a sedam mačeva označavala su Marijine patnje. Ove oznake nisu samo simboli, već pokazatelj što znači živjeti život vrlina.
Za života je nosila stigme i proživljavala veliku patnju
Na Veliki petak u travnju 1697. primila je stigme i Krist joj je rekao: „Pripremi se za veliku patnju.“
Prema tome, sv. Veronika je neprestano sjedinjavala svoje svakodnevne patnje i teške pokore s Kristovom žrtvom.
Tijekom svog života, molila je Križni put noseći teški drveni križ oko samostanskog vrta.
Sveta Veronika bila je duboko posvećena Kristovoj muci i uronjena u more božanskih vrlina.
Napisala je u svom Dnevniku:
„Ako je križ ključ ljubavi, želim ga još i više. Patnja je moje utočište, moja utjeha, moja pomoć, moje zadovoljstvo, moja utjeha tijekom boli od ljubavi i živim umirući da ne bih umrla od ljubavi.“
Krist je pokazao sv. Veroniki svoje srce i na njemu urezano zlatnim slovima „Veronika od Isusa i Marije“; bila je potpuno uronjena u Božju goruću ljubav.
U svijetu gdje mnogi traže sreću živeći za trenutak i usredotočujući se na svjetske užitke, mnogi su zaboravili da je pravi put do trajne sreće kroz potpuno sudjelovanje u Kristovoj muci, jer uz križ dolazi slavno uskrsnuće.
Ako smo vezani za ovisnosti i živimo kao da je Bog mrtav, nikada nećemo znati istinsku slobodu jer istinsko oslobođenje je ljubav unutar i kroz žrtvovanje samih sebe.
Riječima sv. Veronike, Krist je blago koje obuhvaća sva druga blaga i „križ je sreća koju možemo imati u ovom životu. Duša koja istinski živi na križu posjeduje sva dobra.“
Sv. Veronika Giuliani, moli za nas!
Georgette Bechara – Church Pop
Prevela: Katarina Zarinkijević
Foto: Wiki Commons
