Bazilije se školovao u Cezareji, Konstantinopolu i Ateni u 4. stoljeću. Uživao je u poticajnom okruženju tadašnjih sveučilišta i upravo je na sveučilištu upoznao i Grgura Nazijanskog, tihog, povučenog, učenog čovjeka. Postali su bliski prijatelji.
Bazilije je putovao istokom i proučavao monaški život. Na koncu je osnovao vlastitu monašku skupinu. Grgur mu se pridružio. Iz njihovih je prijateljskih rasprava Bazilije sastavio pravilo života redovnika. Dopuštao je redovnicima i redovnicama da upravljaju bolnicama i svratištima te da rade izvan zajednice. Njegovi principi još uvijek imaju odjeka u istočnome monaštvu.
Grgur je sebe smatrao nedostojnim biti svećenikom, a Bazilije je kao biskup neustrašivo branio vjerske istine
Ova dva prijatelja živjela su monaškim životom samo pet godina. Nakon toga Grgur se morao vratiti kući brinuti za oca koji je bio biskup. Kada je stigao kući, bio je zaređen za svećenika, iako sam sebe nije smatrao dostojnim toga. Upravljao je očevom biskupijom.
374. godine Bazilije je imenovan biskupom Cezareje. Crkva ga je pozvala da ospori arijansku herezu prema kojoj Isus nije Bog. Car Valens promicao je ovu herezu. Bazilije je pak vjerovao da Crkva mora ostati nezavisna od cara i neustrašivo je branio crkvene istine. Propovijedao je od jutra do mraka pred cijelim narodom. Kada je Cezareju zahvatila glad, dao je svoj novac siromasima. Otvorio je pučku kuhinju i sam služio ljude. Čak je sagradio i grad koji je uključivao crkvu, bolnicu i svratište.
Bazilije je nastavio i pisati za Crkvu razjašnjavajući doktrine o Trojstvu i Utjelovljenju. Grgura je zaredio za biskupa i poslao ga u grad koji je otpao od vjere. Grguru je to teško palo jer nije volio sukobe. Ipak to nije zauvijek naškodilo prijateljstvu ova dva velika čovjeka.
Trideset je godina Konstantinopol bio pod vlašću promicatelja arijanizma. Biskupi okolnih područja preklinjali su Grgura da dođe i obnovi vjeru naroda. I došao je ispuniti zadatak. Učinio je svoju kuću crkvom i propovijedao o Trojstvu. Narod ga je nazivao „teologom“.
I Bazilije i Grgur bili su neshvaćeni, ali unatoč tome nastavili su obnavljati vjeru. Bazilije je umro u dobi od 49 godina. Grgur je napustio Konstantinopol i proveo svoje zadnje godine pišući autobiografiju, čitajući i uživajući u vrtu.
Loyola Press
Prevela: Lea Potočar
Foto: My Catholic Life
