4. kolovoza, Crkva slavi spomendan zaštitnika župnika, Ivana Baptiste Marie Vianneya. Sveti Ivan Vianney bio je svjestan je oluje zla koja je zadesila čovjeka te se hrabro i pobjednički borio protiv nje usprkos svim strahotama. S obzirom na sadašnje vrijeme i strahote ovoga vremena, Župnik Arški ističe se kao svetac čija je zaštita danas potrebna diljem svijeta kao što je to bila u njegovo doba u njegovom malom selu Arsu, kako bi pokazao put do neba.
Ivan Maria Vianney rođen je u vrijeme kada je biti svećenik značilo biti mučenik
Ivan Marija Vianney rođen je u svibnju na obiteljskoj farmi nedaleko Lyona u selu Dardilly, u Francuskoj 1786. godine – u vremenu terora. Francuska revolucija je bjesnjela i prijetila iz Pariza poput vulkana, rušeći Bastillu i podižući građanski ustanak protiv klera, što je rezultiralo vladavinom terora koji je pretraživao i spaljivao daleke kutke Francuske poput vatre. Krvlju poprskane giljotine neumorno su radile na koloturnici. Stavljena je cijena za glavu svakog katoličkog svećenika. Crkvena vrata bila su vezana lancima. Zvona su ušutjela. Križevi na križanjima bili su srušeni i zgaženi u prašini. Revolucionarni radikali vodili su divlji rat protiv religioznog žara.
U jeku ovog kaosa, mali dječak po imenu Ivan Vianney čuvao je stoku i ovce. Pasao je stoku svog oca na potoku s krunicom u ruci i pogledom na sličicu Gospe. Na istom se mjestu volio igrati mise s drugom djecom iz sela, svojim župljanim. Ivana su već tada iz šale zvali Župnik, a nisu ni slutili da je njegova neobična igra najbolja priprema za ozbiljno poslanje koje će vršiti u budućnosti. Iako je bio samo dijete, revolucija i njezina pustoš nisu se sviđali Župniku. Na farmi njegova oca, Matthieua Vianneyja mnogi progonjeni svećenici su pronalazili zaštitu. Govorilo se da su misu u toj kući slavili sveti ljudi koji su bili progonjeni. Tako je Ivan Vianney već u djetinjstvu upoznao progonstvo i teror, ali i Boga.
Put do svećenstva nije bio jednostavan
Odrastajući, Ivan Vianney se sve više posvećivao siromašnima i prosjacima koji su išli od vrata do vrata. Obaveze na očevoj farmi sprječavale su ga da na sličan način bude predan i školovanju.
Kad mu je bilo šesnaest godina, na uskrsno jutro, zazvonila su pariška zvona Notre Dame. Napoleon Bonaparte oslobodio je katoličku Francusku, a Ivan je čuo Božji poziv u zvonjavi zvona koja su skinuvši paučinu sa sebe odjeknula diljem zemlje. Svanuo je novi dan za Francusku i mlade francuze. Upravo je u to vrijeme otac Balley stigao u obližnji Écully kao svećenik. Ivan Vianney, kad je razlučio poziv na svećenstvo, počeo je učiti od njega. Iako se mučio, posebno s latinskim, strpljenje i upornost učenika i profesora isplatilo se i Ivan Vianney je polako i ustrajno napredovao.
Ali ništa što je vrijedno nije lako postići. Napoleonov rat sa Španjolskom zahtijevao je hitnu prijavu u vojsku. Ivan je upisan. Međutim, fizička mrtvljenja koja je usvojio primjerom sveca oca Balleya, učinila su ga tako slabim da nije mogao pratiti ritam svoje čete. Nehotice se našao među vojnim bjeguncima i bio je prisiljen skrivati se sve dok carev brak nije potaknuo opće pomilovanje, omogućivši Ivanu da se konačno vrati svom učenju. Ivan Vianney je ubrzo nakon toga zaređen za svećenika u dobi od dvadeset devet godina.
Čim je postao župnik počeo je vršiti pokoru za svoje župljane
Nakon što je bio pomoćnik oca Balleya do smrti tog svetog svećenika, otac Vianney dodijeljen je maloj župi u malom, ravnom selu Arsu. Bilo je smješteno samo dvadeset milja od njegovog rodnog mjesta, ali tako nepoznato da se Župnik izgubio na putu. Naišavši na skupinu mladih pastira u magli koja je lebdjela iz okolnih močvara, otac Vianney je povikao: „Možete li mi djeco, molim vas, pokazati put do Arsa?“ Tečno govoreći samo lokalnim dijalektom, djeca nisu odgovarala. „Ars? Ars?” ponovio je svećenik. Dječak je razumio i pokazao mu. „Ti si mi pokazao put do Arsa“, rekao je Župnik. „Ja ću tebi pokazati put do neba.“
Konačno je došao do Arsa, do pedesetak sivih zbijenih kuća od gline, stajaćih ribnjaka, jakog tla, gomoljastog grmlja, voćnjaka oraha, jednog dvorca s kulom, jarkom i bedemom, groblja, crkvenog dvora i srušene crkve sv. Siksta. Bogu hvala! Župnik se smjestio u prljavoj, otrcanoj crkvi i u prljavom, otrcanom crkvenom dvoru.
Prehrana su mu bili kuhani krumpiri te je počeo činiti pokoru za svoje župljane. Siromasima je pristupao sa suosjećanjem, a svom narodu sa zanosom. S propovjedaonice je propovijedao vatru i sumpor, a iz ispovjedaonice ljubav i milosrđe. Violinista koji je svirao na raskalašenim plesovima platio je duplo da ostane kod kuće. Ukorio je djevojku koja je samo gledala ove plesove rekavši joj da je „plesala u srcu, ako ne nogama“. Ukorio je gostioničara koji je posluživao vino obiteljskim muškarcima, a koji su trebali hraniti svoje obitelji tim novcem potrošenim na pića. Uspio je zatvoriti javne kuće. Odbijao je odrješenja s neobjašnjivim osjećajem za dvoličnost. Zapalio je želju za krepostima. Nadahnuo je nedjeljni odmor. Unio je nevinost u srca svojih župljana. Bio je svećenik. Bio je župnik.
Ivan Vianney kao župnik je trpio teške napade Đavla
Đavao je pratio Župnikova dobra djela i počeo raditi na tome da ga omete u njegovim nastojanjima. Tama je donosila mračne zvukove. Miševi grickaju zavjese za krevet. Vrata spavaće sobe lupaju. Glasovi panično viču. Kolica škripe. Štakori ciče. Kamenje se razbija. Bik. Medvjed. Pas. Đavao je došao u Ars u svim svojim oblicima i sa svim svojim umijećima. Napadi su bili neopisivi i nevjerojatni, iako su im svjedočili mnogi. No Župnik je ostao nepomičan. Zatim je uslijedilo potresanje kuće. Zatim je došlo bacanje svećenika iz njegovog kreveta. Tada je došla vatra, smrad, poganost, mučeći to tijelo već ionako iscrpljeno od patnje zbog svog stada.
„Čovjek se navikne na sve.“ rekao bi smijuljeći se. „Napasnik i ja smo skoro drugovi.“ Kad su napadi bili posebno đavolski, rekao bi: „Zli napasnik! Nije mogao uhvatiti pticu, pa je spalio kavez.“ Na kraju je Župnik saznao da su napasnikovi napadi prethodili onomu što je on nazvao „velikom ribom“, palom katoliku u ispovjedaonici. Ova spoznaja pripremila ga je na zastrašujuće napade. Poput njegove revolucije, ni sam vrag nije mogao bolje od Župnika Arškog. Skrio se natrag u pakao, ostavivši nesavladivog svećenika da vodi prema nebu.
Neumorno je ispovijedao, a bio je svjestan i svojih slabosti i bdio je nad spasenjem vlastite duše
Ubrzo je Ars postao poznat po svom Župniku i mjesto hodočašća. Ljudi su dolazili pješice, na životinjama i vlakom da čuju oca Vianneya i njegove jednostavne, ali uzvišene propovijedi te da on čuje njihove jednostavne, ali uzvišene ispovijedi. Željeli su vidjeti suze koje je prolio govoreći o našem Gospodinu, kao da je želio vidjeti Njegovo lice među gomilom naguranom u njegovoj malenoj crkvi. Okupljali su se u tako velikom mnoštvu da je svećenik provodio većinu svog vremena oslobađajući siromašne grešnike od njihovih grijeha bogatstvom Božje milosti. No kad su ga počeli oblijetati tražitelji suvenira i skupljači relikvija, bojao se da će ga ta čast učiniti ponosnim i zaprijetiti njegovom spasenju. Tri puta je otac Vianney pobjegao iz Arsa kako bi se pridružio trapističkom samostanu. Tri puta ga je Bog vratio u Ars.
Župnik Arški umro je nakon tri dana agonije u nepodnošljivoj vrućini kolovoza. Ljudi iz Arsa prekrivali su krov njegove kuće mokrim plahtama kako bi pomogli rashladiti njegovu sobu od užarenog sunca i nastavili su ih močiti i na dan kad je umro, dok su ožalošćeni naricali u dvorištu. Prešao je u naručje svoga Gospodina 4. kolovoza 1859. godine. Spokoj njegova lica može se vidjeti i danas na maski napravljenoj kada je umro koja krasi neraspadnuto tijelo svetog Ivana Marie Vianneyja u velikoj i slavnoj bazilici izgrađenoj uz njegovu prljavu, otrcanu crkvu sv. Siksta u Arsu.
Ivan Vianney primjer je i svećenicima današnjice
Sveti Ivan Maria Vianney, Župnik Arški, svećenik je i zaštitnik sadašnjosti i budućnosti. U vremenu progonstva i terorizma, ima li bolje pomoći katolicima od svećenika koji se sam borio protiv istih? Štoviše, Župnik Arški osobno se borio protiv terorizma u mnogim oblicima koji danas prevladavaju u društvu: grijeh bluda, kriza ispovjedaonice, materijalna navezanost, demonski utjecaj… Svijet odiše napadima protiv kojih se sv. Ivan Vianney borio u svojoj poniznosti nasuprot licemjerju i u pokori nasuprot izopačenosti. Njegovom moćnom zagovoru povjerimo sve pastire naše Crkve i sebe, malo stado.
Sveti ivane Maria Vianney, moli za nas!
Sean Fitzpatrick – Catholic Exchange
Prevela: Katarina Zarinkijević
Foto: Youtube Screenshot
