Sveti Stjepan, prvomučenik
I njega sam vidio, koji se poklonio
pritisnut smrću do zemlje, ali upravljenih očiju,
otvorenih prema gore, prema vratima u nebo,
moleći za oproštenje Svemogućeg Veličanstva,
usred tog okrutnog sukoba, za njegove neprijatelje,
s izgledom koji privlači suosjećanje prema njihovom cilju.– Dante Alighieri, Božanstvena komedija, Čistilište
U Božanstvenoj komediji Dante gleda dirljivu scenu: smrt kamenovanjem mladića koji, dok je umirao, traži oproštenje za svoje progonitelje. Velikog kršćanskog pjesnika zadivila je blagost svetog Stjepana, čije je mučeništvo u svoj njegovoj slavi opisano u Djelima apostolskim. Dok su ga kamenovali, sveti Stjepan je povikao: „Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh.“
Stjepan je bio mladić ispunjen Duhom Svetim
Stjepan je bio jedan od prvih koji su počeli slijediti apostole. Vjeruje se da je on bio ili Grk ili Židov koji je odgajan u grčkoj kulturi. Ono što je sigurno jest da ga je zajednica u Jeruzalemu jako cijenila, njegovo ime se pojavljuje prvo među sedam muškaraca izabranih za đakone da pomažu apostolima u njihovoj misiji. Opisan je kao čovjek „ispunjen vjerom i Duhom Svetim“. Apostoli i njihovi učenici činili su čuda i čudesa – ali neki članovi sinagoge pobunili su narod protiv Stjepana, a starješine i pismoznanci rekli su da je hulio na Mojsija i na Boga. U danima nakon Pedesetnice, Stjepan je izveden pred Veliko vijeće, a lažni svjedoci optužili su ga da propovijeda da će Isus „uništiti ovo mjesto i promijeniti običaje koje je Mojsije predao“.
Mučeništvo i molitva za njegove progonitelje
Sveti Stjepan tada je održao govor – najduži zabilježen u Djelima apostolskim – u kojem se osvrnuo na povijest spasenja. Bog je, rekao je, pripremio dolazak Isusa, Pravednika, ali su se vođe naroda opirali Duhu Svetom, kao što su njihovi očevi progonili proroke. Stjepan je svoj govor zaključio riječima: „Evo, vidim nebesa otvorena i Sina Čovječjega gdje stoji s desne Bogu.“ Ovo konačno navještenje ga je skupo koštalo. Uz glasan povik, prisutni su ga istjerali iz grada „i počeli ga kamenovati“.
Djela apostolska kažu da je među onima koji su odobrili Stjepanovo smaknuće bio Savao koji je progonio kršćane, no poslije je postao apostol pogana – sv. Pavao. Sv. Stjepan je svojim zadnjim dahom, nasljedujući Isusa, molio Boga da primi njegov duh te je molio oproštenje za svoje ubojice.
Pobožnost sv. Stjepanu
Tradicionalno se smatra da je mjesto mučeništva sv. Stjepana blizu Damašćanskih vrata u Jeruzalemu, a tamo se danas nalazi crkva posvećena ovom đakonu mučeniku. Kršćani su odmah osjetili veliku pobožnost prema sv. Stjepanu, pobožnost koja je još dodatno narasla kada su njegove relikvije ponovno pronađene u ranom 5. st. Njegov život i mučeništvo prikazani su u brojnim umjetničkim djelima. Stjepan se tradicionalno prikazuje s palmom mučeništva ili s kamenom koji prikazuje način na koji je umro.
Vatican News/Žena vrsna
Prevela: Katarina Zarinkijević
Foto: Wikimedia Commons
