Tajna braka

tajna braka, bundalo

Bog smrtniku po tijelu, grješnom čovjeku, i kad u slabosti svojoj posrne u zlo, milosrdnom žrtvom otkupljenja nudi svoju uzvišenost u nepoderivim haljinama svetoga morala, duhovnim haljinama duše njegove u koje ga oblači njegov Sveti Duh. Upravo u spolnoj čistoći, toj najdubljoj tajni čovječjega para i najskrovitijoj njihovoj intimi, On dušama nudi svoje dostojanstvo.

Svoje roditeljstvo nad novim čovjekom, koji će se iz njih dvoje roditi, On predaje i ocu i majci, ali ne odvojeno, već zajedništvu njihovih srdaca u životvornoj i vječnoj njegovoj ljubavi. On ih posvećuje sebi u vlastitoj blaženoj vječnosti uzvišenom tajnom bračne vjernosti što izvire iz Presvetog Trojstva božanskih osoba i slično njima međusobnog potpunog i neopozivog predanja. Nitko drugi u moru stvorova takvim darom nije obdaren niti itko od stvorova ovu tajnu može shvatiti pa čak ni anđeli koji ovoj tajni služe služeći zapravo Bogu koji živi i djeluje u braku.

Stvoritelj – kroz tjelesni porod – čovjeku, svom (radi utjelovljenja Riječi) najdražem stvoru, nudi stvora-roditelja, da po toj službi i životnoj pripadnosti svega svoga vijeka čovjek i čovjeku bitno pripada. Spolnim začećem on postaje i Božje (duhovno, ali po daru slobodne volje osobno, to jest duševno) i društveno (moralno) biće.

Duhovnim životom bračnog para, a to je život bračne ljubavi što neodvojivo i neodoljivo teži k roditeljstvu, on čovjeka uzvisuje iznad drugih stvorova. Obdaruje ga stvaralaštvom sličnom svome stvaranju. Još k tome mu služe sveti anđeli i nebeske sile, što ne služe drugim stvorovima. A sve to zato što par donosi život čovječji u koji se Gospod utjelovljuje, odnosno u sinu čovječjem – Isusu, Božji Sin – Riječ njegova, Krist. A u ljudskoj kćeri – nerukotvorenom Božjem hramu na zemlji – nastanjuje se njegov Sveti Duh, koji u Isusu od Krista nije odijeljen niti može biti.

I spas i propast su u čovjekovoj volji

Tako svega vijeka sve muško i sve žensko u jedinstvu i potpunosti ljudske naravi, spolnog zvanja i životnog poslanja po Božjem naumu treba vjerno služiti volji Očevoj, da bi moglo blaženo živjeti. Iz tog božanskog razloga je taj čudesni stvor, čovjek, od samog Boga pozvan i milosnim darom opremljen da zauvijek u Svetom Trojstvu prebiva, u njegovoj vječnoj ljubavi i blaženome miru.

Ali na taj poziv nije prisiljen pa, odbacivanjem božanskog poziva po slobodnoj volji, on gubi i svaki sveti dar. Samom sebi tad mora biti Bog, a to nije niti može biti. Od zloduha i smrti mora biti jači, a to nije niti može biti. O tome mu za vremena patnja govori ne bi li ga natrag dozvala. Ali oholost onih koji su se njome do te mjere opili da iz dna srca mrze dobrog Stvoritelja odbacuje križ pa radije takvi idu na vješala gdje snalazi ih demonsko prokletstvo.

Kao svetost ljudska svojim plodovima, tako i ta zagonetna tajna bezakonja dokazuje da čovjek nije prisiljen ni na dobro ni na zlo. I spas i propast u njegovoj se volji začinju i djelatni postaju po njegovom potpunom predanju.

Od iskona je znano i očito da među stvorovima jedino čovjeku pripada Božja Mudrost (Krist) i njegov Sveti Duh (ljubav), koji će u Mariji, njegovoj svetoj majci, zauvijek svom dobrotom zasjati kao najsjajnija zvijezda neugasiva što treperi Božjom slavom usred svemira i pri tom ima ljudsko obličje, obličje majke koja drži dijete.

Gdje nema Božje mudrosti i Duha, sve ljudsko propada

A i to je očito i znano da tamo, gdje nema Božje Mudrosti i Duha, nezadrživo sve ljudsko propada, što – naspram tolikoga mora grješnika koji tvrdokorno ustraju u zlu – svjedoče svi odani Božji službenici i službenice iz vreménâ obaju njegovih spasonosnih saveza. Na nebesima su zapisana njihova imena. Zato ih propadljiva vremena svojim zaboravom ne mogu prekriti.

Da se tom jedinom stvorenju među stvorovima klanjaju nebeski anđeli i svete sile kojima je svemir uređen, to viđeno je u božićnoj noći, kao i u oluji nad podivljalim morem gdje su apostoli bili prestravljeni, ili u prizorima izgona zloduha i uskrsnuća mrtvih nad zemaljski prah, što je nečuveno i nemoguće među poganima.

Slobodna je volja čovječja sudbina pa duhovna se borba bez prestanka nastavlja zato što je čovjek prije svega biće duhovno – biće nadahnuća. Oko dara slobodne volje i odluke što je izabire sam, koji svakoj duši pripadaju, okreće se ovdje sav duhovni svijet. Na Božje mjesto u ljudskom životu žele sjesti svi oholi duhovi koji su zbog pobune protiv Božje volje srušeni s nebesa. Ničeg nebeskog se oni ne mogu domoći, osim s trpeze čovječjega srca, koju je svim milostima napunio Bog. Zato navaljuju na jedina nebeska otključana vrata u čovječjem srcu, a to je dar slobodne volje.

Lažni bogovi ne poznaju tajna braka

I zaista mnogo je religija u svijetu – svi demoni svoju utemeljuju, a ne vode do istoga Boga i ne prate ih znaci svemogućeg i dobroga Boga. Kao što faraonovi magičari, unatoč uspješnom oponašanju Mojsijevih čudesa, nisu mogli učiniti čudo prelaska preko Crvenoga Mora faraonove vojske, tako nijedan utemeljitelj tih drugih religija i svjetonazora nije svojom smrću očitovao istinsko čovjekoljublje svojih bogova ni svemoć koja pravom Bogu pripada.

U obredu egzorcizma pred znakom svetog križa, hostije i zaziva Krvi Kristove očituju samo bijes pa odreda bježe. Nijedan od tih utemeljitelja nije najavio svoju smrt i obećao potom uskrsnuće pa, kao znak vjerodostojnosti, ispunio tu zadanu riječi, osim Isus Krist, koji je došao iz svetoga braka i Svete obitelji što je prate svevjeka čudesa, i čiji Duh mi ove tajne otkriva.


Rajko Bundalo – Žena vrsna
Foto: TeiTo

Print Friendly, PDF & Email
Rajko Bundalo

Rođen 1949. godine u selu Hašani, završio je studij glume na Akademiji kazališne umjetnosti u Zagrebu. Od 1972. do kraja 2014. godine radio je kao stalni član glumačkog ansambla Zagrebačkog kazališta mladih. Kao obraćenik gostovao je na mnogim tribinama i bio voditelj duhovnih obnova u velikom broj župa u domovini i nekim hrvatskim katoličkim misijama u Kanadi i Europi. Pisac je do sada 10 tiskanih i rado čitanih knjiga duhovnoga sadržaja i svjedočkog iskustva, redovito podvrgnutih duhovno teološkoj lekturi uglednih svećenika. Na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu vodio je u dva navrata jednosemestralni seminar na temu "Brak u svjetlu kršćanske objave" i jedan semestar predmet retorike za buduće svećenike i teologe. Iskren je i duhovno revan kršćanin, svakodnevni pričesnik preko 30 godina. Član župskog vijeća i izvanredni djelitelj svete pričesti s biskupovim dekretom u svojoj župi. Jednom je ženjen otac šestero odrasle djece. Od malena je pisao, objavljivao i na javnim nastupima govorio posvuda rado slušanu vlastitu poeziju. Voli ljude i ljudi ga vole. Geslo mu je: "O ljubavi tvojoj, Gospodine, pjevat ću dovijeka."