Tajna ljudske volje: Po čemu smo slobodni i što biramo?

Tajna ljudske volje: Po čemu smo slobodni i što biramo?

Poštovani i dragi čitatelji,

Zadatak vjernika kršćanina je upoznavanje i usklađivanje naše volje s voljom Božjom. Da bismo u tome što više uspjeli, valja nam se što bolje upoznati i s našom ljudskom voljom. Kako bismo na pravi način i što bolje upoznali porijeklo i smisao naše ljudske volje, valja nam se potruditi upoznati volju Božju. Naime, bez volje Božje ne bismo razumjeli ni našu volju. Ove dvije volje trebaju se promatrati u istom kontekstu i tako uskladiti.

Cilj ljudske volje je iskreno reći: Budi volja Tvoja

No kao što uvijek činimo kad krenemo na neki posao ili putovanje, tako i sada učinimo – pripremimo se za meditativno razmišljanje, bez žurbe i formalizma. Bog je među nama, s nama i u nama ako to istinski hoćemo. To je naime Božja volja i Božja želja. Tako jest i tako će uvijek biti za onoga, odnosno za sve one koji slobodno i svojevoljno prihvate ono što Gospodin hoće. Stoga ponovno u vjeri recimo naš molitveni zaziv koji nam je misao vodilja vjerničkog života: Gospodine, budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji! Budi volja tvoja, Gospodine, u meni, u mom srcu, mojoj duši i mom umu, u ovom danu, u ovoj meditaciji, u cijelom mojem životu.

Dragi prijatelji, bez obzira što nam se čini da smo do sada kroz ove kolumne mnogo toga promotrili, naučili, spoznali, prihvatili i primijenili u svakodnevni život, kad je riječ o našoj i Božjoj volji, ipak nas čeka još puno vježbanja dok stignemo do potrebne zrelosti. Nije to bilo kakvo rekreativno vježbanje već se radi o svojevrsnoj borbi koja će trajati sve dok ne stignemo do savršenstva koje se od nas traži. Ne zaboravimo – svi smo pozvani na svetost. Kada i kako? Sada i ovdje. Ne postaje se svet tek u raju, već se svet u njega ulazi.

Koja je definicija ljudske volje?

A sada krenimo s uobičajenim pitanjem: što je ljudska volja? Premda definicija nije sve, a ponekad nas čak i na određeni način ograničava, ipak mi ljudi uglavnom imamo potrebu za njom. Osobito onda kad razmišljamo i raspravljamo o nečemu za što smo jako zainteresirani. Htjeli bismo biti sigurni da imamo prave spoznaje, prave temelje na kojima želimo nešto zidati, odnosno sagraditi. Mi ćemo potražiti put spoznaje koji će nam omogućiti što bolje shvaćanje nečega što je od odlučujuće važnosti za naš ovozemaljski i vječni život. A Božja i ljudska volja to sigurno jesu.

Kad posegnemo za tzv. stručnim definicijama, susrećemo razna pojašnjenja o volji. Tako se u jednom Leksikonu kaže da je: ona doživljaj ili stanje svijesti usmjereno na smišljeno djelovanje, stvaranje i provedbu odluke, na ostvarenje određene svrhe, zadaće, zamisli. (Hrvatski Opći Leksikon). Za voljno djelovanje se pak kaže da je to najviši i najsavršeniji oblik ljudske djelatnosti. (Hrvatski Enciklopedijski Rječnik). Dakle, iz svega što smo do sada čuli i spoznali, potpuno je jasno da je volja jedan od odlučujućih faktora ljudskog života i da o njoj ovisi mnogo toga.

Povezanost ljudske volje i slobode

No ako je stavimo u vjernički kontekst, volja se pojavljuje ne samo kao važan, već i odlučujući faktor našeg ovozemaljskog, ali što je još važnije, i vječnog života. Volja je mnogo više od doživljaja i stanja svijesti, kako nam pojedine definicije sugeriraju. Stoga ćemo se radije barem donekle prikloniti tvrdnji da je volja najviši i najsavršeniji izraz nas samih. Naime, volja nije tek jedan od mnogih kotačića naše osobnosti, već ona svjesno i slobodno upravlja cijelom kompozicijom našega života vodeći je određenom cilju.

Naravno, misli se na volju koja je cjelovita i zdrava. Poznato nam je da, kao vjernici, ljudsku volju stavljamo u neraskidivi kontekst sa slobodom, tako da te dvije veličanstvene sastavnice ljudskog bića imenujemo kao slobodna volja. Ako volja ne bi bila slobodna, onda ne bi bila to što jest. Bila bi samo sredstvo kojim netko drugi upravlja određenom osobom, a ne ona sama.

Svaki naš izbor je ujedno i iskušenje

Kao i sve drugo što čovjek posjeduje, odnosno što čovjeka čini čovjekom, tako je i ljudska volja dar Božji. Kakav dar? Veličanstveni dar dostojan Darovatelja. Dar koji čovjeka čini sličnim Bogu. Dar koji mu omogućuje da dostojanstveno prihvati dar života i sve ostale darove i tako osobno, svjesno i slobodno prihvati svoj izvor, odnosno potvrdi jedinstvo sa svojim izvorom, tj. Bogom. No volja je trebala i uvijek treba tu odluku donijeti u procesu izbora u kojem joj je predstavljeno ono što može birati. Svaki izbor je ujedno iskušenje. I Bog je čekao opredjeljenje ljudske slobodne volje kad je prvim ljudima rekao: „Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi, ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti!“ (Post 2,16-17).

Bog je jasno očitovao svoju volju i dao je do znanja čovjeku da ima mogućnost prikloniti se volji Božjoj i poštivati Božju zapovijed, ali isto tako da ima mogućnost prekršiti tu zapovijed, tj. da ima mogućnost uzeti plod sa stabla spoznaje dobra i zla, ali isto tako mu je jasno dao do znanja što će mu se dogoditi ako to učini. I čovjek je mogao birati. Njegova slobodna volja je bila ta koja će donijeti odluku.

Sloboda i značaj ljudske volje bez mogućnosti izbora nemaju smisla

Bez mogućnosti izbora nečega drugog, ljudska volja bi ostala teorijska pretpostavka slobode i još k tomu u sebi kontradiktorna. Bila bi samo pokušaj prijevare, jer bi se samo činilo da je slobodna i da o nečemu odlučuje, a u stvari ne odlučuje ni o čemu. A takvo nešto je nedostojno Boga. Bog se ne skriva i ne stidi se svoje ponude, odnosno svoga dara čovjeku. Naprotiv, potpuno je otvoren i transparentan.

Bog je čovjeku dao obrazloženje svoje zapovijedi kao i najavu posljedica prekršaja te zapovijedi. I čovjek je razumio ono što mu je Bog rekao. A to se vidi po tome što je Eva na zmijinu ponudu da ubere i pojede plod sa stabla jasno i otvoreno rekla: „Plodove sa stabala u vrtu smijemo jesti. Samo za plod stabla što je nasred vrta rekao je Bog: ‘Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj, da ne umrete!’“ (Post 3,2-3). Vidi se da je Eva dobro naučila vjeronauk, ali to nije bilo dovoljno da se odupre zavodljivosti Sotoninog oholog i lažnog obećanja da će biti kao Bog. Za ono što će uslijediti, čovjek ne može okriviti nikoga osim samoga sebe. Mogao je poslušati Boga i ostati zauvijek sretan i besmrtan, ali to nije učinio.

Što je to čovjeku u početku bilo ponuđeno?

I napasnik je također dobro poznavao vjeronauk. Ali je poznavao i još nešto. Poznavao je, ne samo značenje, već i moć čovjekove slobodne volje. Znao je dobro da se upravo u njoj nalazi mogućnost pobune protiv Boga kao što je i sam iskusio sa svojom slobodnom voljom. I zaigrao je na tu kartu. Ljudskom razumu kao i ljudskoj slobodnoj volji, putem lažnih obećanja, ponudio je nešto drugo, neki drugi izbor. A što je to drugo što je čovjeku bilo ponuđeno? Nije to bilo, a nije ni moglo biti, predstavljeno kao nešto nebitno ili mizerno. Tko bi se na takvo nešto uopće osvrnuo?

Ovu meditaciju nastavljamo u sljedećoj kolumni. Do tada neka vas prati Božji mir i blagoslov!


Božo Barun – Žena vrsna
Foto: Japheth MastUnsplash

Print Friendly, PDF & Email
Božo Barun

Suprug, otac i vjeroučitelj u mirovini, urednik je i voditelj emisije "Oči u oči" na Radio Mariji.