Tajna očinstva

Kad zemaljski otac služi Bogu odano i vjerno, Duh očinstva ga uzvisuje iznad neba do Očeva trona i sudioništva u njegovoj vlasti.

70

Bog je mužu u sjemenu povjerio ljudski život, a ne odmah vidljiva čovjeka. Tek kad ga svetim valom vječne ljubavi u sebi, što dotječe s nebeskih visina, preda maternici, istim Duhom preobražene žene, s kojom će je taj životvorni Duh mjesecima trudnoće u svemu što jesu čvrsto sjedinjavati da postanu utočište svome potomstvu – trajno gnijezdo gdje im djeca nastaju i rastu, tek tad iz nje – kao Božji i kao njezin dar – u naručje će primiti novo ljudsko biće; muško ili žensko, već kako to odluči volja Svevišnjega. Muža ova stvarnost, koja mu je iz ljubavi došla, trajno povezuje s neizbrisivom činjenicom i nedokidivom zadaćom da tom djetetu jest i trajno ostaje njegov jedini zemaljski otac.

Čudom začeća i rođenja novog ljudskog bića, iz njegova srca i sjemena život mu se nepovratno preobražava u korjenitu ozbiljnost i iznenadnu muževnu hrabrost, što ih do tad nije imao. Ta ozbiljnost s takvom muževnošću ukorjenjuje mu u srce i svetu odgovornost za sve živote svoje obitelji, ali i ostale iz ljudske zajednice, među kojima će mu živjeti i obitelj i naraštaji kasnijeg potomstva. Prihvaćanjem tajne braka i već prvog spolnog čina u njemu, svaki dotadašnji mladić, Božjom voljom i svemogućom silom njegovom, postaje jedan od ravnopravnih životnih stupova u nepreglednom perivoju ljudskih rodova što ga nitko neće moći srušiti niti itko zamijeniti na njegovu bogodanom mjestu.

Ženidba i očinstvo jedino kroz njega stižu iz nebesa

Muž i otac, po Božjem naumu jedan jedini je i njegovoj ženi i svakom njihovom djetetu u vremenu i u vječnosti. S njim i po njemu će oni sve zemaljsko nadići i u svoje vrijeme stići u nebesa, jer i ženidba i očinstvo jedino kroz njega stižu iz nebesa. A jednako i on bez njih, bez žene i djece, ne može biti onaj koji napokon u cijelom svome biću po ženidbi jest. Dok god im je vjeran, svetost Božja prebiva u njemu, kao i u svetim neženjama, u čija se tijela i živote postojano nastanio Bog. On u svojoj vjernoj ženi, u tom živom vrelu žive ljubavi uza se, svakim danom nalazi Duha Svetoga. On u svome djetetu svakim danom živog Boga susreće i doživljava kako, očigledno pred njim, čudesno ga i nadalje stvara.

On tu svoju utjelovljenu ljubav, plod svoga sjemena, odnosno sve svoje sinove i kćeri, iz ženina krila dočekuje, da ih ljubi i njeguje svim moćima svoga roditeljstva i da ih sa ženom zajedno, jednodušno, u ozračju bračne ljubavi, posvećuje i žrtvuje Bogu. Zapravo, da im činom te posvete i takvoga predanja, kroz sav život otvara vječna vrela Božjih blagoslova. Prema Božjem naumu, po očinstvu se blagoslov izlijeva, a po majčinstvu Duh Sveti njeguje dušu djeteta da postane i ostane Bogu srcem slična i djelom prilična. Tako ustrojena, bračna zajednica treba Bogu biti vjerna, poput Sina (Isusa), i u poslušnosti gipka, poput njegovoga Duha, da bi im i djeca mogla biti sveta. Božja Mudrost po Sirahu na nešto slično upućuje kad veli: „Jer blagoslov očev učvršćuje kuću djeci, a majčina kletva temelje im ruši.“

Muška uloga u braku

U središtu cijele tajne očinstva stoji čudo čovječjeg sjemena, kojega je njemu povjerio Bog.

U primjeru i službi svetog Josipa, poglavara Svete Obitelji, vidjet će se jasno muška uloga u braku – da je i on čuvar svoje djevice, koju mu je povjerio Bog kao majku svoga čovječanstva, a ne kao igračku koja ne obvezuje, i da je hranitelj djece njegove; najvjerniji sluga Božje ljubavi, a ne vlasnik njihovih života.

Kad otac i majka žive potpuno i vjerno svoje bračno zvanje, kao službu Bogu u njegovoj dobroti, uzdižu se s prolazne, odnosno strastveno tjelesne (propadljivo nagonske) na nepropadljivu moralnu, to jest vječnu duhovnu razinu. Snagom sakramenta svete ženidbe koji im je sjedinio srca, njihova samoća nikad više neće biti sama. Svi tereti i boli imat će im smisla. Ljubavlju će im biti prožeta čak i bol i smrt. A poljupci će im imati čast i dostojanstvo tako uzvišeno da besramnost ih nikad ne okuži. Pamtit će se s poštovanjem da su postojali. Svaki posjet njihovome zajedničkom grobu pretvarat će se u svečanost njihovom potomstvu. Tu će svaki spomen na njih poprimiti neki rajski sjaj.

Bezazlena i nezrela djeca

Do ulaska u brak, mladić i djevojka su bili neka bezazlena i nezrela djeca. No, službom roditeljstva, život im se sasvim promijenio. U srcu im je dječji pogled doživio takvu preobrazbu, da ne polažu više nade na valove mutnih osjećaja koji teže tjelesnom užitku, već na Zakon duhovnog morala, Božjim prstom upisanim u njihova srca. Taj im Zakon daje snagu podnositi sve terete bračnog križnog puta, radi tako uzvišena životnoga smisla – roditeljske brige za svoj dio Božjeg ljudskog roda.

Samo tako sjedinjeni Božjim Duhom i Istinom, nikad neće biti samci u svemiru, već najdublja spojena jezera vječnog zajedništva, što u sebi objedinjuju sve nebeske tajne i sva rađanja ljudskih naraštaja. Svi koji će se kasnije rađati, svoj će hod započinjati od maminog do tatinog krila. Tu će za njih biti prijestolja života, gdje će uvijek nalaziti utjehu i mir. Tu će neprimjetno i sami postajati dobrohotna bića ljubavi, s nečim većim u sebi od vlastitog života i prostranijim od vlastitog vijeka.

Vrhunac muževnosti je očinstvo, kao što je vrhunac ženstvenosti majčinstvo; bez obzira hoće li im ili neće biti tjelesnog poroda. Mi u očinstvu, odnosno u majčinstvu, prestajemo biti slabi ljudski stvorovi u trošnoj tjelesnosti pa postajemo vječna duhovna bića, što im vrijeme ne rastače bit. Zato se punina očinstva može živjeti i u svećeničkoj službi, a jednako i punina majčinstva u djevičanskoj službi posvećenih Božjih kćeri i naših uistinu časnih sestara. Jer očinstvo i majčinstvo se odnosi na službu Božjoj ljubavi i služenje Crkvi Gospodnjoj, a i na svjedočanstvo kreposnog života među poganima, ne bi li itko među njima poželio spas i posvećenje.

Nijedan samac nema takvu snagu kakvu ima otac obitelji

Kad zemaljski otac služi Bogu odano i vjerno, Duh očinstva ga uzvisuje iznad neba do Očeva trona i sudioništva u njegovoj vlasti. Nijedan samac nema takvu snagu kakvu ima otac obitelji iz čijeg se srca i sjemena u povijest izlijeva to njegovo malo čovječanstvo, osim djevičanski čistog našeg brata, posvećena svećeničkoj službi Krista Spasitelja. Muško srce kroz ove dvije službe prima Božansku snagu Oca i Sina. Zato, u duhovnom poretku roditeljstva, nakon očevog moralnog odgoja, duhovnu službu u brizi za vječni život novih naraštaja preuzima i nadopunjuje svećenik.

Rajko Bundalo – Žena vrsna

Foto:  Andrew Branch – Unsplash

In this article