
U današnje vrijeme kada ljudi pomisle na ples, pretpostave da je prakticiranje plesa nepomirljivo s vrlinom čednosti. Dok je to sigurno točno za neke oblike plesa, ponekad uočim članke o iskoristivosti plesnih partnera u swingu ili valceru da bi se potaknula čednost. Kada pročitam te članke, obično se razočaram, ne zato što je plesati loše, već zato što nije ni približno pošteno ples nazivati iskoristivim.
Produbljivanje vjere kroz ples
Katolik sam cijeli svoj život te sam većinu vremena marljivo učio o svojoj vjeri. Ipak, više sam napredovao u čednosti u nekoliko prvih godina plesanja nego što sam sve skupa u 30 godina oblikovanja sebe kao katolika – mnogo puta više. Taj se rast nastavio svakog trenutka u razvoju moga plesa, a uz to se moja vjera nevjerojatno produbljivala.
Već neko vrijeme shvaćamo da kada netko upita „Koliko je previše?“ obično imaju pogrešan stav – onaj koji traži vlastito zadovoljstvo na tuđi račun. Umjesto toga, trebaju ljubiti – tražiti tuđu dobrobit na uštrb vlastite. No, ono u čemu često griješimo i o čemu nas ples vrlo precizno uči jest „Što bih trebao napraviti?“ da savršeno izrazim ljubav.
Ples je u moje tijelo usadio ispravne granice
Ples nas uči „kako“ ljubiti našim tijelima putem mnoštva vrlo preciznih tehnika koje mogu pretvoriti prosječan zagrljaj u prekrasnu razmjenu blagoslova. Kada sam učio plesati, bio sam u fizičkom kontaktu s osobom suprotnog spola na izrazito definiran i strukturiran način. Točno sam naučio gdje sam smio ili nisam smio uspostaviti kontakt i kada bi se to trebalo dogoditi. Ples je u moje tijelo usadio ispravne granice. Istrenirao je moje tijelo da sluša ženino tijelo na komplementaran način te da ispunjava njene potrebe, imajući povjerenja da će ona ispuniti moje. Stalno sam i dosljedno bio pohvaljen za ovakvo dobro ponašanje puno ljubavi.
Kada su mi žene u početku davale komplimente za moj ples, samo sam pretpostavio da su ljubazne. No, nakon mjeseci komplimenata, shvatio sam da one to zaista i misle! Iz ovakve strukture procvjetala je zrela spontanost – sloboda utemeljena na odgovornosti. A ove vrline ne ostaju na plesnom podiju – možemo ih unijeti u naš romantičan život.
Teologija plesa – umjetnost koja se sastoji od trojstva
Plesni partner također produbljuje naše shvaćanje vjere. Misterij koji je sv. Ivan Pavao II. nazvao Teologijom tijela bila je znana mnogim drugima, uključujući sv. Ivana od Križa i C.S. Lewisa. Lewis je shvaćao da je ples stilizirano udvaranje. Njegov trostruki odnos vođe, sljedbenika i glazbe stvara živući simbol Oca, Sina i Duha u pokretu. Zbog tog razloga govorim o Teologiji plesa – govoriti (logos) o Bogu (Theos) pomoću plesa, oblikom umjetnosti koja se sastoji od trojstva. Da bismo razumjeli kako stvoriti odnose u plesu, uranjamo u misterij postojanja muškarca i žene prema Božjoj slici i prilici. Sv. Ivan od Križa govorio bi o duhovnom životu ljubavnom poezijom, koristeći tintu i papir, no plesom mi pišemo našim tijelima i dušama muškaraca i žena, hodajućim i živućim vrhuncem stvaranja.
Za nas je unutar crkvene zajednice važno naučiti partnera plesati jer kada skupite dovoljno ljudi koji plešu, oni mijenjaju kulturu te čine ples ne samo čednijim već spajaju zajednice. Ne trebate postati Fred Astaire ili Ginger Rogers da bi se to dogodilo – već samo mala sposobnost za ples čini veliku razliku. Ne trebate ni veliki talent – neke od mojih omiljenih žena s kojima sam plesao su one s manje talenta, no koje su marljivo vježbale. Nemojte se obeshrabriti ako ne uspijete iz prve – pokušao sam nekoliko puta tijekom pet godina prije nego što sam pronašao dobar plesni studio. No to je itekako vrijedno truda – za vas i za one s kojima plešete. Želim vam mnogo blagoslova i vidimo se na plesnom podiju!
Matt Mordini – Chastity Project
Prevela: LR
Foto: Pexels