Teologija tijela – od sada i u obliku dječjih slikovnica

U Zagrebu predstavljene dvije slikovnice izdavačke kuće Salesiana: Bog ima svrhu za djevojčice i dječake te Svako tijelo ima nešto reći. Slikovnice na jednostavan i primjeren način približavaju djeci teologiju tijela. Na predstavljanju su gosti bili don Damir Stojić, salezijanac, Marina Katinić, doktorandica bioetike, Matej Čuljak, psiholog u dječjem vrtiću i Krešimir Miletić, socijalni radnik, aktivist.

125

Cilj slikovnica su evangelizacija i odgoj

Na samome početku tribine održane povodom predstavljanja slikovnica,  istaknuto je da je prvenstveni cilj ovih slikovnica evangelizacija i odgoj. Ideja o izdavanju slikovnica nastala je još u rujnu 2017. te iz Salesiane naglašavaju da slikovnice nisu odgovor na slikovnice izdane od strane udruga koje promiču homoseksualnost. Međutim, cilj tribine održane prilikom predstavljanja je uključivanje u javnu raspravu i govor o temi spolnosti na kršćanski način, uz pružanje znanstvenih argumenata.

Teologija tijela je sintagma koju je skovao Karol Woytila 1976. godine. Time su združena dva naizgled nespojiva pojma. Međutim, u središtu kršćanske poruke stoji: „I Riječ je Tijelom postala.“ – Bog se utjelovio, uzeo obličje čovjeka. Teologija i tijelo su, stoga, snažno povezani.

Kršćanstvo nam poručuje da je tijelo dobro – to je i poruka koju je Ivan Pavao II. htio prenijeti  napisavši Teologiju tijela –  koja je, riječima američkog filozofa Georgea Weigela, biografa Ivana Pavla II – teološka bomba 21. stoljeća.

Teologija tijela nije donijela ništa novo što ne nalazimo već kod crkvenih naučitelja, ali donijela je novi pristup i metodologiju. Umjesto „ne smiješ“ i „moraš“, počelo se govoriti o onome tko čovjek je i kako on to svojim tijelom pokazuje.

Don Damir Stojić: Sada imamo istinu zapisanu tako da je i djeca mogu razumijeti

Don Damir kao studentski kapelan s dugogodišnjim iskustvom održavanja studentskih vjeronauka na temu teologije tijela primjećuje da je „Nauk teologije tijela  kao lav – pustiš ga iz kaveza i on se bori sam za sebe. Vidim to u svom radu s mladima, mladi ovo obožavaju – jer je istina.“

Sada imamo istinu zapisanu i na način da je djeca mogu razumijeti. „Od svih 129 kateheza koje čine Teologiju tijela Ivana Pavla II., kada bi me netko pitao što je najvažnije, izdvojio bih ovu rečenicu: „Naime, tijelo i samo ono, sposobno je vidljivim učiniti ono što je nevidljivo, duhovno i božansko. Ono je stvoreno da uvijek u zbilju svijeta prenosi otajstvo odvijeka skriveno u Bogu i tako bude znakom.“ (iz kateheze broj 19). Upravo ova rečenica razložena je i u knjižici Svako tijelo ima nešto reći.  Mi kroz tijelo možemo saznati nešto o našoj duši, koja je nevidljiva – o tome govori prva slikovnica.“

Druga slikovnica, Bog ima svrhu za djevojčice i dječake, razlaže komplementarnost spolova. „Ivan Pavao II., potvrđuje ono što piše u sv. Pismu i o čemu su pisali sveti oci, da postoji muško i žensko i da su oni, iako jednaki u dostojanstvu, različiti. To je nešto što današnji sekularni svijet teško shvaća.

Svaka je osoba slika i prilika Božja

„Čovjek [je] postao slika i prilika Božja ne samo svojim čovještvom, nego i zajedništvom osoba što ga muškarac i žena tvore od početka. (…) Čovjek postaje Božja slika ne toliko u trenutku samoće, koliko u trenutku zajedništva. Naime, od početka, on je ne samo slika u kojoj se odražava slika jedne osobe koja drži svijet, nego slika neistraživa božanskoga zajedništva, zajedništva osoba.“ (iz kateheze broj 9) Upravo u zajedništvu muškarca i žene mi možemo saznati nešto bitno o dragome Bogu.  Svaka je osoba slika i prilika Božja, promatrajući muškarca možemo nešto saznati o Bogu. Promatrajući ženu, možemo saznati nešto o Bogu, ali kada promatramo muško i žensko zajedno, možemo dobiti jednu potpuniju sliku živoga Boga. Ova druga slikovnica upravo na jedan lijep, jednostavan i prikladan način priprema djecu za to.“ – komentar je don Damira na drugu slikovnicu.

Marina Katinić: Djeca tragaju za identitetom

„Djeca tragaju za identitetom, kako općenito, tako i onim tjelesnim, spolnim identitetom. Kada gledate djecu u vrtiću, u situaciji sukoba među djecom, dijete neće reći: „Prestani tući moje tijelo!“,  ono će reći: „Prestani me tući!“. Djeca poistovjećuju svoje tijelo sa svojom osobom.

Filozofiji je poznata rasprava je li tijelo nešto što ja imam ili nešto što ja jesam? Ako je tijelo nešto što ja imam, onda mu ja mogu odrediti nekakva objektivna svojstva – poput onoga jesam li muško ili žensko. Time moj identitet i nešto što ja jesam postaje podložno subjektivnom određenju.

U nekim je skandinavskim zemljama postojao pokušaj uvođenja tzv. rodno neutralnog obrazovanja temeljen na ideji da svatko već od najranije dobi treba dobiti priliku da sam definira svoj rod. Međutim psiholozi, sociolozi, evolucijski biolozi, skeptični su prema takvom pristupu jer kažu da jedna od najdubljih potreba djeteta, osobito u ranoj dobi 3-7 godina je upravo potreba za vlastitim identitetom, njegovim definiranjem. To je nešto na što djeca imaju definitivno pravo. Ove slikovnice na jednostavan način – kroz igru, sport, osjećaj, iskustvo djeteta – kroz doživljaj istosti, ali i različitosti, doprinose dječjoj potrazi za identitetom. “ – zaključuje Marina Katinić, filozofkinja i kroatistica, doktorandica u području bioetike.

Matej Čuljak: Različitost je dobra

Iz perspektive psihologa govorio je Matej Čuljak, psiholog u dječjem vrtiću Vrapče: „Postoji velik broj psiholoških teorija koje govore o tome koliko su neke stvari uvjetovane, nametnute, razumljive same po sebi. Mi se ne možemo odcijepiti od utjecaja odgoja naših roditelja, odgajatelja u vrtiću, okoline u kojoj rastemo. U vrtiću već kroz druge slikovnice obrađujemo teme jednakosti, ravnopravnosti i naglašavanja da su razlike dobre – da je svako dijete individualno, jedinstveno i dobro je što je različit. Razlike nam omogućavaju komplementarnost.“

Krešimir Miletić: Mi danas moramo braniti ono što je zdravorazumski

Budući da najveće pravo na odgoj i obrazovanje djece polažu njihovi roditelji, aktivist Krešimir Miletić obratio se na tribini iz perspektive roditelja petero djece: „Govorim iz perspektive roditelja – tema je jako intrigantna jer očito nešto što smo mi mislili da je zdravorazumski sada moramo braniti. Hrvatski narod na ovim je podnebljima stoljećima. Živjeli smo u nevjerovatnim uvjetima i uspjeli sačuvati svoj identitet. Umjesto da nas netko pita kako nam je to uspjelo, izvana nam se nameće da krivo radimo i sugeriraju nam se neke druge vrijednosti. Stvari koje promoviraju ljudi i civilizacije koje izumiru. Nevjerojatna i nelogična situacija!

Ja živim u tom vremenu kao otac petero djece – i svi su oni dio odgojno-obrazovnog sustava. Taj sustav u njih usađuje određene vrijednosti i stavove. Kao roditelj, imam problem s tim da netko zloupotrebljava odgojno-obrazovni sustav i koristi ga za indoktrinaciju. Svako dijete mora proći osmogodišnje osnovnoškolsko obrazovanje i to pruža priliku nekome da mu osam godina govori suprotno od onoga što čuje kod kuće.

Naše je temeljno pravo da odgajamo i obrazujemo našu djecu, a mi smo ih delegirali drugim ustanovama. Netko mome djetetu usađuje slike koje nisu istinite i nisu u skladu s vrijednostima koje su očuvale ovaj narod stoljećima.

Nadam se da ćemo živjeti u državi čije će vodstvo poštivati vrijednosti koje su očuvale ovaj narod. Ja vjerujem da će i ova generacija obraniti našu državu. Ova će generacija braniti zdrav razum i temeljne vrijednosti, temeljnu istinu o čovjeku. Današnji je branitelj onaj čovjek koji ljubi svoju ženu i otvoren je životu. Rezultat ove utakmice se već zna, povijest je zauvijek promijenjena Uskrsnućem Isusa Krista.“

Pročitajte više o sličnim temama:

Lea Potočar – Žena vrsna  


Foto: Ivana Markić – Župa Duha Svetoga Jarun

 

Print Friendly, PDF & Email
In this article