Papa Pavao VI. proglasio ju je naučiteljicom Crkve. Bilo je to prvi put da je žena bila proglašena naučiteljicom Crkve. To proglašenje bilo je prvo službeno priznanje ženine učiteljske funkcije u Crkvi, ali to je ujedno bilo i službeno proglašenje eminentnosti Terezijina učenja i uzvišenosti njena svetog života.
Terezija Avilska I dio – velika sveta žena
Više osobina ju je učinilo slavnom, a mi ćemo se posebno osvrnuti na njezin rad. Bila je velika sveta žena s puno smisla za praktično, obnoviteljica Reda, spisateljica, koja nam je ostavila djela od velike pomoći, mističarka koja ukazuje na put razmatranja i tumači ga, učiteljica Crkve koja svojim autoritetom i iskustvom može voditi svakoga koji živi molitvu i vježba se u njoj. Sva njezina djela izraz su obuzetosti Bogom, koji u njenom životu uvijek iznova preuzima inicijativu, pokazuje joj kako su mnogostrani i puni ljubavi Njegovi planovi s ljudima. Bezuvjetno preporuča molitvu kao put i sredstvo do ostvarenja cilja. Kao mističarka, unatoč brojnim izvanrednim darovima, uvijek ostaje čovjek i naglašava potrebu ljudskih vrlina.
Dva su velika zadatka-projekta koja je ostvarila, a započela ih je kad je jasno u sebi čula Božju zapovijedi: osnuj samostane i radu daj vrijednost najuzvišenije kontemplacije, a iz kontemplacije učini djelotvorni posao.
Gospodin hoće činjenice, hoće djela
„U vrijeme kada je započela svoje veliko djelo osnutka, Terezija od Isusa imala je pedeset i dvije godine. Klauzura nije ni malo naškodila onome što je u njenom svjetskom životu dovelo do blistavog uspjeha: još je uvijek lijepa, vesela, živahna, bolji govornik nego ikada i obdarena čarom kojem su se uzalud opirali. Silna iskustva nisu ostala neplodna, nego su neprestano nadopunjavala njenu izvanrednu osobnost, ne oduzimajući joj ništa i ne rušeći u njoj ništa.“
Poslove koje je Terezija Avilska obavljala moguće je promatrati, rečeno današnjim rječnikom, kao poslovni projekt. Današnje vođenje poslovnih projekata ima iste faze i redoslijed odvijanja kao i Terezijina obnova Karmelskog reda. Tako nam je svima sv. Terezija Avilska dala upute za uspješno vođenje naših malih svakodnevnih i velikih poslova i projekata.
Osnivanje samostana
1. faza – ZAMISAO
Prvo je uočila potrebu da Karmel treba obnoviti i da Red treba ponovno zaživjeti prvotno Pravilo. Zatim je donijela odluku da će napisati Obnovljeno pravilo Karmelskoga Reda –
„Duh, odlučnost i volja imali su u njoj takvu moć da je od časa kada je odlučila, stvar već bila kao završena, jer Gospodin dolazi u pomoć onima koji su odlučili da mu služe.“
2. faza – DEFINICIJA PLANA
Izradila je plan i program obnove i pokazala ih Ivanu od Križa kako bi dobila potvrdu ispravnosti i podršku u pokretanju projekta.
3. faza – OSNIVANJE
Započela je s par sestara život u malom gradiću u Castilli (Kastilji), u Španjolskoj pokazujući primjerom što je naumila. Tijekom osnivanja samostana pratila ju je i borba s Inkvizicijom, ali uz nju je bio Gospodin koji ju je vodio, tješio i poticao na uvijek nove akcije.
4. faza – IZVEDBA
Krenula bi uvijek s putovanjem i traženjem pogodnog mjesta za samostan. Tražila je osamu, mir, tišinu, ali i blizinu vode i pogodnu cijenu.
Dobivanje dozvola za početak gradnje i za osnivanje samostana od Provincijala, Crkve i gospodstvenih vlasti zadavale su joj velike muke i bile prva prepreka na putu do cilja. Nisu svi bili blagonakloni i presretni da jedna žena poduzima tolike akcije.
„Došlo je vrijeme da sama uzme stvar u svoje ruke. Jednog dana, kad se osjećala nešto bolje, otišla je do gradskog upravitelja, pouzdavajući se u vlastitu vještinu pregovaranja koju joj je Bog dao. Žena je koja se umije okoristiti prilikama i poznanstvima, ali Terezija Avilska ne voli da se spretnost iskrene u lukavštinu, sposobnost organizacije u sebičnost, smisao za inicijativu u preveliku samostalnost, a pouzdanje u sebe u taštinu.“
Gradnja samostana
Za gradnju kuća zajedno je s građevinarima izrađivala građevinske planove, odabirala građevinski materijal, nadgledala radove. –„Sama je preuzela vođenje poslova. Sjedeći na kamenoj klupi unatoč hladnoći, svemu je predsjedavala, sve nadgledala naslanjajući se na svoj štap od kojeg se nije odvajala od onog pada u Avili, za svako pitanje nalazila je najbrže rješenje i poticala ljude jednom riječju ili jednim pokretom ruke.“
„Terezija Avilska pravi nacrte, zapovijeda radnicima, postavlja dvostruke rešetke između kora i kapelice. Rešetke su napravljene od gusto isprepletenih šipki tako da redovnice mogu pratiti službu na oltaru skrivene od pogleda. Zidovi nisu žbukani. Sve je veoma siromašno, ali izvanredno čisto. Terezija Avilska je sve tako dobro rasporedila da su razmjeri skladni.“
Nakon dovršetka kuće, postavljala bi na jedna vrata samostana kip Sv. Josipa, a na druga vrata kip Blažene Djevice Marije. Oni su bili čuvari samostana i sestara.
5. faza – REZULTAT
Za svoje samostane pomno je odabirala sestre, a kriterij je uvijek bio zdrav razum, visok stupanj molitve i krepost poslušnosti i umjerenosti u svim stvarima. „Kad ste radosne, smijte se; kad ste tužne, plačite; samo nemojte glumiti, ne trebaju mi svetice kiselog izraza lica.“
Formirala bi procesiju sa sestrama i unijela u samostansku kapelicu Svetohranište i Raspelo što je bio znak za početak novog života.
Organizirala je samostanski život do najmanjih pojedinosti, a posebnu je pažnju uvijek posvećivala klauzuri, jer je brinula za odvojenost od svijeta. „Zvono: na posao. Zvono: na odmor uz zvrljanje kolovrata. Zvono: na molitvu, zvono: disciplina, zvono: pokora. Zvono: ispitivanje savjesti. Gdje god se nalazila, što god radila, svaka karmelićanka u svim samostanima klekne u isti čas i čisti prozračni kristal duše čiju je ljepotu opisala Terezija Avilska, i dvije stotine prozirnih srdaca odražavaju lice svoga Kralja.“
Brine i za zdravlje sestara – ne dopušta da borave u ćelijama koje su netom sagrađene, dok se potpuno ne osuše zidovi.
Poglavarice i Terezijino vodstvo
Pažljivo odabire poglavarice samostana – „Catalina znade silno ljubiti Boga i uzvišenoga je duha, a to je dovoljno da znade upravljati. Ona će biti dobra poglavarica kao i svaka druga. Naučit ću je da strogost treba ublažiti s malo razumijevanja za druge i zasladiti je shvaćanjem za bližnje….. Tako je, birajući jednu po jednu i pouzdavajući se više u ono što joj instinkt govori o njenim kćerima, nego u ono što je vidljivo, Majka Terezija od Isusa stvorila krunu svojih velikih poglavarica.“
Vodila je i samostanske računske knjige –„Majka jednako slobodno shvaća pitanje novca kao i sve ostalo: novac je bio za nju sredstvo kojim se služila ne prezirući ga, ali se nije niti vezivala za njega. Nije robovala ni siromaštvu ni obilju. Ako je neka darovita i kreposna novakinja bila primljena u Karmel bez miraza, Majka je zahvaljivala Bogu: ‘Slava Bogu!’ No, isto tako je slobodno rekla: ‘Obradovala sam se ulasku ove redovnice koja je veoma bogata. Sve je dobro prošlo: Slava Bogu!’“
Vodila je i kao duhovnik duše svojih sestara –„Odstranivši vjernog Juliana de Avila, koji je radi starosti izgubio ugled, rekla je: ‘Čuvao nas Bog od previše starih ispovjednika, i ponovno je sama uporno svojom neumoljivom blagošću preuzela vodstvo duša.“
Pravilo Konstitucije
Godine 1581. dovršila je napokon, točku po točku, Pravilo Konstitucije obnovljenog Reda naše Gospe od gore Karmela. Bosonogi koji su se okupili na kapitulu u Alca de Henaresu, morali su konačno usvojiti Konstitucije.
U Palenciji je saznala da je Papa Grgur XIII. odijelio Bosonoge u zasebnu provinciju. Konačno! Ova bula napisana u obliku pisma predstavlja krunu djela Majke Osnivateljice. Terezija od Isusa vidjela je svoju obnovu ne samo ostvarenu i dovršenu nego i njen nastavak i produženje za budućnost. Dvadeset dva samostana, tri stotine redovnika i dvije stotine redovnica, kako je pisalo u buli sv. Petra bili su od tada slobodni pred ljudima i pred Bogom, jer su svi postali podložni strogom i nepromjenjivom Pravilu u kojem će se preporađati jedino za Boga.
Terezija Avilska – uvjek oslonjena na Boga
Tako je uspješno odradila prvi zadatak, završio je poslovni projekt kojem je sponzor bio Gospodin, voditelj projekta Terezija od Isusa, a članovi projektnog tima Bosonogi Karmelićani. Uspjeh je sv. Tereziji ulijevao snagu jednako kao i borba. Njoj je sve ulijevalo snagu jer je uvijek bila oslonjena na Boga.
Zapitajmo se što nama ulijeva snagu kada posustajemo u našim poslovima. Oslanjamo li se na Gospodina ili na sebe pa umorni odustajemo? Terezija Avilska je ovdje vrlo jasna.
Ostvarenje prvog cilja
Živjela je u realnosti Božje sveprisutnosti, u tako uskoj povezanosti s Isusom da nije imala bližeg savjetnika, djelotvornijeg tješitelja i nježnijeg prijatelja od njega. Bog je za nju bio u svemu i u svima. Ljubila je i radila za svog Gospodina. Jer nadglednik koji radi za svemogućeg gospodara ne vodi računa o vlastitim probicima: on radi bez grozničave užurbanosti ili pohlepe, kori bez mržnje, nepristrano nagrađuje. Kod svakog novoosnovanog samostana mislila je isto što i kod prvoga: “Gospodine, ovo nije moja kuća; za Tebe je otvorena i ti se brini za nju.”
Tako jednostavno, a tako snažna poruka za današnje vrijeme i prilike. Kad ljudi koji vode državu i velike firme ne bi skrbili za vlastite probitke, nego za Gospodina i ljude, bili bismo uspješni kao Obnovljeni Karmel.
Prvi cilj je ostvaren, sad pogledajmo drugi.
Nastavlja se…
Tea Živković, OCDS – Žena vrsna
Foto: Pixabay
