Danas je spomendan sv. Thomasa Morea. On je jedan od velikih svetaca Crkve u Engleskoj i odličan svetac za sve one koji trpe progone zbog svoje kršćanske vjere. Sv. Thomas More rođen je 1478. godine u Londonu gdje je njegov otac bio odvjetnik i sudac. Dobio je izvanredno obrazovanje u školi sv. Antuna te je postao službenik Johana Mortona koji je bio nadbiskup Canterburyja i lord kancelar Engleske. Nadbiskup je vidio potencijal u Moreu te ga je predložio za mjesto na sveučilištu Oxford. Započeo je studij na Oxfordu 1492. godine i dobio vrhunsko klasično obrazovanje. Zahvaljujući tomu, i njegovom vlastitom trudu, u odrasloj dobi ostvario je uspješnu karijeru. Bio je odvjetnik, političar, autor te je na kraju zapeo za oko kralju Henriku VIII. te je imenovan lordom kancelarom Engleske.
Dugo je i ozbiljno razmatrao duhovni poziv, ali je na kraju odabrao bračni poziv
Kao mladić, razmatrao je poziv da postane redovnik. Vrlo je ozbiljno shvatio razlučivanje ove odluke te je njegov prijatelj Erasmus o tom razdoblju napisao:
U međuvremenu je sav svoj um posvetio vježbama pobožnosti, gledajući i razmišljajući o svećeništvu u bdijenjima, postovima, molitvama i sličnim strogostima. U tom se pitanju pokazao mnogo razboritijim od većine kandidata koji su brzopleto ušli u taj zahtjevan poziv bez prethodnog ispitivanja svojih sposobnosti. Jedina stvar koja ga je spriječila da se posveti takvom životu bila je to što se nije mogao otresti želje za bračnim stanjem. Stoga je odabrao biti radije čedan muž, nego nečist svećenik.
Thomas More posvetio se poslu i obitelji
Kada je More razlučio svoj poziv, posvetio se svome poslu i budućoj obitelji. Konačno je izabran za parlament 1501. godine te je oženio Jane Colt 1505. godine. Imali su četvero djece prije nego što je ona umrla 1511. godine. Posvetio je svoj život tome da joj pruži dobro obrazovanje te je taj isti dar dao i svojim kćerima. Iznenađujuće, ponovno se oženio mjesec dana nakon njezine smrti. Oženio je udovicu Alice Middleton koja je bila starija od njega, a svoje je vrijeme posvetila brizi za njegovu djecu, svoju kćer te naposljetku i za Anne Crescare kojoj je on postao skrbnik.
1529. godine sv. Thomas More imenovan je na jednu od najviših dužnosti u zemlji, onu lorda kancelara Engleske. U početku je u potpunosti podržavao kraljevu politiku, ali to se ubrzo promijenilo kada se kralj odlučio razvesti od svoje žene Katarine. More se u početku složio da njihov brak nije bio valjan jer je kralj tvrdio da ga nisu konzumirali, što je nužno za valjan katolički brak. Međutim, kralj je otišao dalje i počeo nijekati papinski autoritet. U tom trenutku More se prestao slagati s kraljem Henrikom.
Nije radio kompromise u moralnim i vjerskim pitanjima čak ni kada je sam kralj to tražio
More je bio gorljivi podupiratelj Katoličke crkve te je osudio protestantsku reformaciju. Spriječio je uvoz luteranskih tekstova te je i istražio sumnjive protestantske izdavače i njihove druge pristaše. Optužen je za zlostavljanje heretika, ali je u svome djelu Apology odgovorio da je smrtnu kaznu upotrijebio samo dva puta tijekom istrage. Imao je tendenciju usredotočiti se na intelektualni odgovor na hereze Martina Luthera.
Međutim, pravi problem za Morea bio je u papinskom prvenstvu nad kraljem. Ostao je nepokolebljiv da papa kao Petrov nasljednik zadržava prevlast nad engleskim kraljem u crkvenim pitanjima, uključujući i brak. Stvari su se počele rasplitati kada je More odbio potpisati pismo vodećih engleskih crkvenjaka i aristokrata koje je zahtijevalo od pape Klementa VII. da poništi Henrikov brak s Katarinom Aragonskom. Henrik je zatim nastavio izolirati Morea i do 1531. bio je jedan od rijetkih ljudi koji su ostali raditi za kralja, a koji se čvrsto držao Rima. More je pokušao dati ostavku nakon što ga je Henrik pokušao natjerati da potpiše prisegu da je kralj vrhovni poglavar Engleske crkve. U to je vrijeme kralj i dalje držao Morea u svom uredu samo zbog njegova ugleda i poštovanja koje je imao prema njemu. No to nije potrajalo.
Zbog vjernosti Crkvi na kraju je izgubio život
Godine 1532. kralj Henrik konačno je dopustio Moreu da podnese ostavku na svoj položaj zbog zdravstvenih razloga. Godinu dana kasnije More je odbio prisustvovati krunidbi Anne Boleyn, što Monarhija nije dobro prihvatila. Zatim je bio podvrgnut nizu lažnih optužbi i saslušanja. Dana 13. travnja 1534. pojavio se pred povjerenstvom koje je od njega tražilo da prisegne na vjernost Zakonu o nasljeđivanju. More je prihvatio pravo parlamenta da proglasi Anne Boleyn kraljicom, ali je odbio prihvatiti da kruna ima prevlast nad Crkvom. To je na kraju dovelo do njegove smrti. I sveti Ivan Fisher, čiji je blagdan također danas, odbio je položiti tu zakletvu i devet dana prije Morea odrubljena mu je glava. Dana 1. srpnja 1535. More je optužen za izdaju, a na optužbu je odgovorio:
„Nijedan vremeniti čovjek ne smije biti glava duhovnosti.“
Thomas More bio je vjerni podanik kraljev, ali prvo Božji
Osuđen je na smrt tako da ga objese, vuku i raščetvore, ali je kralj tu kaznu preinačio u odrubljivanje glave. Prilikom pogubljenja More je rekao onima koji su izvršavali kaznu: „Molim vas, molim vas, gospodine poručniče, sigurno me odvedite gore, a za silazak se mogu pobrinuti i sam.“ Prije nego što je mučen, izjavio je: „…vjerni podanik kraljev, ali prvo Božji“.
Mnogo toga možemo naučiti od svetog Thomasa Morea. Živio je u burno vrijeme za Crkvu i Europu. Bez obzira na poteškoće, čak i pod prijetnjom smrti, More je ostao vjeran u svojoj poslušnosti i podložnosti Rimu u svim pitanjima vjere, crkvenosti i morala.
Morea su progonili i izdali mnogi ljudi koji su mu bili bliski. Služio je kralju u vjernosti i odanosti. Na kraju su ga napustili prijatelji koji su izabrali put svijeta. More je iskreno shvatio agoniju u vrtu, nošenje križa i mučeništvo. Kroz sve to zadržao je stav po uzoru na Krista. Kada mu je izrečena kazna, nije vikao, bjesnio niti se tukao. Ostao je pri svome u ljubavi i praštanju. Na suđenju je sucima rekao: „Žarko želim da se svi mi sretnemo u nebu sretni zbog našega vječnog spasenja.“ Nije ih prezirao, već se i dalje nadao spasenju njihovih duša bez obzira na to što su mu namjeravali učiniti. Njegovo je lice ostalo ukorijenjeno u milosrđu i oprostu do kraja.
Thomas More izvrstan je primjer nenavezanosti na svjetovno
Po svjetskim standardima, More je imao sve. Imao je obitelj, položaj, bio je vitez i imao je vrlo visoku političku dužnost. Imao je bogatstvo i prestiž, ali je bez obzira na sve to držao oči uprte u svoj eshatološki kraj: Nebo. Čak je nosio i kostrijet koja ga je podsjećala na njegovu krajnju svrhu. Dao je sve i otišao u mučeništvo jer je shvatio gdje njegovo pravo blago stanuje.
Ovo je vrijedna lekcija za nas danas. U ovom trenutku postoje ljudi diljem svijeta koji se odriču svojih svjetovnih posjeda, položaja i sredstava za život za Krista. Na Zapadu su kršćani prisiljeni napustiti posao i politiku zbog svog razumijevanja moralnog zakona. Moraju se donijeti odluke: Krist ili mamon (personifikacija pohlepe za materijalnim dobrima, op prev.). To je ogroman test i sveti Thomas More nam pokazuje kako ustrajati i držati oči uprte u Krista. Moramo se osloniti na Krista čak i kada gubimo sam život.
Mnogi kršćani diljem svijeta suočeni su s mučeništvom ili porobljavanjem. Nedavni mučenici diljem Bliskog istoka pokazuju nam kako ostati čvrst do kraja, čak do smrti. Velika je nada u mučenike jer nam još jednom pokazuju da smo stvoreni za nebo. Naš Gospodin Isus Krist je umro mučeničkom smrću i stoga je najviši poziv kršćanina biti poput svoga Gospodina.
Uzor je hrabrosti i sjajan zagovornik za one koji ju žele steći
Hrabrost ide ruku pod ruku s dobročinstvom, oprostom i nenavezanošću. Kada nastanu teška vremena i kada nam na vrata dođe progon, tada nam je potrebna hrabrost. Moramo moliti za hrabrost. Bježimo li kao apostoli kad je došao čas našeg Gospodina ili idemo kroz patnju kao što su to činili Marija i sveti Ivan do samog podnožja Križa? Gledajući život sv. Thomasa Morea i njegove riječi kroz njegovu vlastitu muku, jasno je da se oslanjao na hrabrost, po Kristu. Krist nam je obećao progon. Mnogi od nas na Zapadu živjeli su prilično zaštićeni od otvorenog progona. To vrijeme je prošlo. Veliki se progon približava na Zapadu, a tlo je natopljeno krvlju na Bliskom istoku, Africi, Aziji i drugdje. Sveti Thomas More veliki je svetac s kojim se treba sprijateljiti i tražiti hrabrost po Kristu.
Dana 6. srpnja 1535. godine sv. Thomas More dobio je vječnu nagradu kroz mučeništvo. Blaženim ga je proglasio papa Lav XIII. zajedno s 53 druga engleska mučenika 1886. godine. Zatim ga je papa Pio XI. proglasio svetim 19. svibnja 1935., a sveti Ivan Pavao II. proglasio je Morea „nebeskim zaštitnikom državnika i političara“. More je svetac za naše vrijeme. Znao je za opasnosti i borbe do kojih dolazi kada se vlada pretjerano miješa u crkvene poslove. To je nešto što sve više viđamo na Zapadu i u drugim dijelovima svijeta. Svi moramo zapamtiti da smo mi „prvo Božje sluge“. U tim vremenima progona, pogledajte nevjerojatan primjer svetog Thomasa Morea, da i vi ustrajete do kraja u praštanju, milosrđu i istini.
Sv. Thomase More, moli za nas!
Constance T. Hull – Catholic Exchange
Prevela: Katarina Zarinkijević
Foto: Wikipedia
