Sjećam se kad sam mislila napisati stihove povodom Velike Gospe. Vodila sam se time da bi bio red nešto objaviti za tako veliki blagdan. Moj mozak baš i nije surađivao. Mislila sam započeti s nečim kao „Šumor lahora među lišćem prenosi radost bolje od ikog, taman kako treba, bez ijedne riječi viška. Cijela šuma slavi što Kraljica mira u Nebu prebiva.“ Činilo mi se sve neiskrenim, pregrandioznim, nerazrađenim. Nije odgovaralo onome kako sam se osjećala na misi taj dan. Nije odgovaralo tome da tada taj osjećaj, pretočen u stihove, bude objavljen. Taj osjećaj je bio dar. Osjećaj koji se mora u potpunosti doživjeti i koji prenosi određeno strahopoštovanje kao i svaki dar od Boga.
Šalji dalje
Čokolade se nije lako odreći, ali dogodi se to da se dobivene bombonijere šalju dalje. Nije da mislim išta loše o čokoladi ili drugim potrošnim darovima kao što su higijenski proizvodi i slično. Čak vidim prednost u njima jer se potroše. Dakle, nema nagomilavanja materijalnih stvari doma. S darovima koji nisu potrošni treba dobro promisliti prije nego ih se kupi, tako da ne završe skupljajući prašinu, na odlagalištu ili u drugim rukama. Zamislite da osobi koja ne podnosi rad od Petersona darujete knjigu 12 pravila za život. Vrijedna je knjiga, ali u rukama te osobe će vjerojatno skupljati prašinu ili završiti na odlagalištu, u najgorem slučaju. U najboljem slučaju, završit će u rukama nekoga koga ta knjiga zanima. Još jedan dar u nizu šalji dalje darova. S razlogom neki ljudi sasvim iskreno kažu: „Ne kupujte mi ništa!“ pred njihove rođendanske proslave.
Stvarno je lijep doživljaj kad se pogodi s darom pa te osoba pogleda sva vesela i kaže: „Kako si znala? Baš sam to htjela, baš sam to trebala!“ Zbilja je lijepo uveseljavati druge. Zato me nikad ne iznenadi kad mi netko kaže: „Volim darivati druge!“. Naravno, svatko djeluje u skladu sa svojim mogućnostima. Dar ne mora biti nužno nešto kupovno. Ja još uvijek čuvam neka draga pisma koja mi se ubrajaju u najdraže darove. Priznam, kad me netko razveseli, obično mi odmah dođe da to podijelim na društvenim mrežama. Radim na tome da malo stanem na loptu. Dosad nijednom nisam dobila loptu. Vjerujte, iz dobra razloga. Svakako, kroz darivanje i primanje darova, naučila sam jednu stvar. Treba uživati u daru kao, na primjer, u dobroj propovijedi. Svaku dobru propovijed koju čujem, smatram darom. Idući put kad nešto dobijem, mreže mogu čekati.
Da se veselimo zajedno
Znalo me često frustrirati kako ono najbolje što sam primila od vjere ne mogu podijeliti s drugima. Pomislila bih: „Bože, pa kako da ja to podijelim s drugima? Nedostaje mi riječi.“ Na kraju sam zaključila da bi On prvo da ja to malo dijelim s Njim, tu radost od darovanog. Da bude stvarno primljeno. Osjećala sam se kao da mi je rekao: „To je dar za tebe, shvaćaš?“ Sve mi se čini da je u tako nekom raspoloženju bila i Kraljica mira kad sam bila na misi 15. kolovoza. Htjela je da prvo budem malo u sabranosti, u razgovoru s njom. Stihovi mogu čekati. Sreća pa mi za sabranost pomažu tri riječi izrečene u molitvi: „Mira mi daj!“
Marija Piskulić – Žena vrsna
Foto: Annie Spratt – Unsplash
