Čitanja:
Izl 17,3–7
Ps 95,1–2.6–9
Rim 5,1–2.5–8
Iv 4,5–15.19–26.39–42
Srca Izraelaca su otvrdnula uslijed svih nevolja koje su ih snašle. Iako su vidjeli Njegova čudesna djela, u svojoj su žeđi gunđali i poželjeli kušati Gospodina. O tome čitamo u današnjem prvom čitanju i psalmu.
U evanđelju se susrećemo sa žednim Isusom. On žeđa za dušama (Iv 19,28). On želi Samarijanki dati piti s izvora vječnog života. Voda s tog Izvora ne može se zagrabiti sa Jakovljeva zdenca. Isus je veći od Jakova, oca Izraelaca i Samaritanaca (vidi Lk 11,31-32).
Isus nam daje puti s Izvora žive vode
Samarijanci su bili Izraelci koji su izbjegli progonstvo kada su Asirci pokorili Sjeverno kraljevstvo 8. stoljeća prije Krista (vidi 2 Kr 17,6.24–41). Bilo Im je zabranjeno sklapati brak s Izraelcima i nisu smjeli prinositi žrtve u Jeruzalemu.
Ali Isus je rekao ovoj ženi da je došao čas kada će se istinski klanjatelji klanjati Bogu u Duhu i istini.
Taj čas spominje Pavao u svojoj poslanici Rimljanima, kada govori: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije. Čas je to kada će hrid našega spasenja biti pribijena na križ. Čas kada će biti proboden kopljem i žive će mu vode poteći iz boka, iz hridi naše (vidi Iv 19,34–37).
Voda koju nam daje je Duh Sveti
Ta je voda Duh Sveti (vidi Iv 7,38–39), dar Božji (vidi Heb 6,4).
Živa voda izbrisala je razliku Židova i Samarijanaca. Srušen je zid između Izraelaca i svih naroda (vidi Ef 2,12–14.18). Otkako je nastupio Njegov čas, svi mogu piti s Izvora primajući Duha Svetoga po krštenju (vidi 1 Kor 12,13).
U svakoj je euharistiji Krist postavljen posred nas – On je bio u stijeni i na zdencu. I danas smo pozvani vjerovati da je On taj koji razlijeva ljubav Božju u našim srcima po Duhu Svetome. Ne bismo ga mogli slaviti bez toga. Naša bi srca otvrdnula.
Scott Hahn – St. Paul Center
Prevela: Lea Potočar
Foto: TeiTo
